Ključ Istine مفتاح الحق ®️

Pogrešno mišljenje o Allahu.....!!!!! Ebu Abdullah( Ibn Kajjim) je rekao: "Većina ljudi - ili bolje rečeno, svi osim onih koji su izuzeti Allahovom voljom – imaju pogrešno mišljenje o Allahu. - Većina sinova Ademovih vjeruje da im je uskraćeno ono što zaslužuju, da su nepravedno zakinuti i da zaslužuju više od onoga što im je Allah dao. Njihova duša došaptava im: 'Moj Gospodar me je zakinuo i uskratio mi ono što zaslužujem' i njihova duša svjedoči o tome. Iako to svojim jezikom poriče i ne usuđuje se otvoreno to izreći, onaj ko pretraži svoju dušu i dublje zaviri u njene tajne, otkrit će da se ta misao u njoj skriva, poput vatre u kremen-kamenu. Ako zapališ iskru kod koga hoćeš, ona će ti otkriti ono što se skriva u njegovoj duši. Ako pretražiš bilo koga, naći ćeš da se u njemu skriva žalba na sudbinu, kritika i prijedlog da bi nešto trebalo biti drugačije od onoga kako se desilo, bilo to više ili manje. Pogledaj u svoju dušu - da li si oslobođen toga? Ako se oslobodiš toga, oslobodio si se velike stvari. Ako ne, onda sumnjam da ćeš se spasiti. Zato bi mudar i savjestan čovjek trebao ozbiljno razmisliti o ovome, pokajati se Allahu i tražiti oprost u svakom trenutku.” (Zadul-mead, 3/235)

Kada se Allah, dželle šanuhu, zastidi Svoga roba U mnogim situacijama koje se dešavaju u svakodnevnom životu, prilikom kupovine i prodaje, na putovanju, u međuljudskim odnosima, postoji neka prepreka koja te sprječava da uzmeš ono što ti pripada ili da tražiš svoj dio. Kažu ti: „Zašto nisi to uradio? Zašto nisi nazvao? Mogao si tražiti.“ To su male, ali brojne situacije u životu koje svaki put pređeš. Htio si nešto iz restorana, ali… Htio si nešto od hotela… Htio si zamoliti stjuarda u avionu za nešto… Htio si od kancelarije s kojom posluješ, a kojoj si platio uslugu, zatražiti da ubrzaju posao… Čak i kada neko radi kod tebe, ponekad postoji nešto što te spriječi da mu narediš određenu stvar… nešto te zadrži… Možda zbog toga izgledaš slab, pa ti prigovaraju. A ti svaki put odgovaraš: Bilo me stid… To su vidovi robovanja Allahu kojima je tvoj život ispunjen, a koje Allah voli. U dva Sahiha se prenosi da su trojica ljudi došla na skup kod Allahovog Poslanika, ﷺ. Jedan od njih je pronašao slobodno mjesto pa je sjeo na njega. Drugi je želio učiniti isto što i njegov drug. Mogao je zatražiti da mu se napravi mjesto, mogao je potapšati jednog pa drugog po ramenu i ući između njih. Možda je vidio mali prostor kroz koji bi mogao proći, ali to nije učinio. Sjeo je iza ljudi koji su sjedili u halki, jer ga je bilo stid da uznemirava prisutne. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je za njega: A što se tiče ovoga, on se zastidio, pa se Allah zastidio njega. Allahu ekber! Kako su samo lijepe situacije u kojima se čovjek zastidi pred Allahom, pa kada bi Ga zamolio, On bi mu dao; kada bi od Njega tražio oprost, On bi mu oprostio. Neki to nazivaju naivnošću. Neki kažu: „Budi odlučan, pregovaraj s njima čvrsto, nemoj se stidjeti u poslovanju. Uzmi sve što ti pripada.“ Da, imaš pravo. Imaš pravo, naprimjer, da u avionu više puta zatražiš vodu. Ali između tvog lica i lica stjuarda ponekad postoji neka aura stida koja te sprječava. Ako te taj stid zadrži, nemoj biti tužan. Nisi slab. Ti se stidiš pred ljudima na Zemlji, a Allah se zbog tebe stidi pred onima na nebesima.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i potpuno oslanjanje na Allaha Jednog dana je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaspao u hladovini jednog drveta. Kada se probudio, ugledao je čovjeka koji je držao isukanu sablju iznad glave Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Čovjek upita Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko će te zaštititi od mene?“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: „Allah.“ Čovjeku je istog trenutka ispala sablja iz ruke. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo sablju i upitao čovjeka: „A ko će tebe zaštititi od mene?“ Čovjek reče: „Budi najbolji čovjek koji drži sablju u ruci.“ Zamislite veličinu oslonca na Allaha koju je imao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nije se uplašio, nije se zbunio niti se uzrujao, već je jednostavno rekao da će ga Allah zaštititi od tog čovjeka.

"Dok si u kutku ibadeta, prikrade ti se lopov strasti, pa ako vidi da ga ne tjeraš, počne te neprestano ometati sve dok te ne izbaci iz džamije." Ibn Kajjim, rahimehullah

PRIČAO NAM JE Ebu-Nu'ajm, njemu Zekerija prenoseći od Amira da je rekao: - Čuo sam Nu'mana b. Bešira, a on Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže: "Što je dozvoljeno jasno je, a što je zabranjeno jasno je. Među njima ima sumnjivih poslova koje ne poznaju mnogi ljudi. Ko se čuva sumnjivih poslova, sačuvao je čistotu svoje vjere i svoju čast, a ko padne u sumnjive poslove, sličan je pastiru koji napasa (stado) oko zabrane u koju ono može lahko upasti. Znajte da svaki vladar ima ono što je zabranjeno, a upamtite da su Allahove zabrane na Njegovoj Zemlji poslovi koje je On zabranio. Znajte da u svakom tijelu ima komad mesa, pa kada je ono zdravo, zdravo je cijelo tijelo, a kada je bolesno, bolesno je cijelo tijelo. To vam je, znajte, srce!" ( Buhari)

O, kakva li je žalost nad Šamom!! Obavijestite me, o islamski ummete, šta se to dešava na sajmu u Damasku?!! Šam Allahovog Poslanika danas dočekuje ljude grijeha i razvrata: pjevače i pjevačice, plesače i plesačice, influensere i influencerice… O, kakva li je žalost! Zbog revolucije koja je podnijela žrtvu od milion i po ljudi; mnogi od njih umrli su pod mučenjem, kuće su bile porušene, a čedne žene silovane… O, odgovorni! Bojte se Allaha, bojte se Allaha! Prije nego što sve nas zadesi kazna, a među njenim oblicima je i zamjena drugih umjesto nas! Blagodat pobjede zahtijeva zahvalnost Onome Koji ju je podario, postupanje u pokornosti Njemu i izbjegavanje neposlušnosti prema Njemu. Allah Uzvišeni kaže: „Ako budete zahvalni, Ja ću vam, sigurno, još više dati; a ako budete nezahvalni, kazna Moja je, zaista, žestoka.“ Allah je Svojim robovima, kada im podari pobjedu, propisao određene obaveze, pa kaže: „One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i zekat davati i naređivati da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – a Allahu se na kraju sve vraća.“ (El-Hadždž, 22:41) Pa jeste li se pridržavali Allahove naredbe? Jeste li naređivali dobro i odvraćali od zla? Ili ste dali dozvolu ministru kulture da radi šta želi, podstičući pjevanje, muziku, ples i miješanje muškaraca i žena… Savjet vladarima: Približite sebi dobre savjetnike, a udaljite loše savjetnike. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi El-Buhari stoji: „Allah nije poslao nijednog vjerovjesnika niti je postavio ijednog halifu a da mu nije dao dvojicu savjetnika: jednog koji mu naređuje dobro i podstiče ga na njega, i drugog koji mu naređuje zlo i podstiče ga na njega. Sačuvan je onaj koga Allah sačuva.“ Allahu, mi se odričemo pred Tobom svih grijeha i svih nevaljalština. Učini nas, Allahu, od onih koji naređuju dobro i odvraćaju od zla, sve dok Te ne sretnemo. Šejh Abdurr-Razak el-Mahdi

“Kada bi neko zaplakao iz istinske bogobojaznosti i drugi to vidjeli, Allah bi se svima smilovao. Sve što čovjek uradi ima svoju mjeru, svoj račun i težinu, osim suze iz straha od Allaha. Za nju nema mjerila. Nema ničeg što joj je ravno. Rečeno je: 'Nijedan čovjek ne zaplače, a da mu srce ne posvjedoči, istinom ili laži.” Hasan el- Basri, rahimehullah

Čuvaj se malih grijeha!

O kupanju žene zbog parfema....!!! OBAVIJESTIO NAS JE Muhammed b. Ismail b. Ibrahim i kazao: Ispričao nam je Sulejman b. Davud b. Ali b. Abdullah b. El-Abbas el-Hašimi i kazao: Ispričao nam je Ibrahim b. Sa'd i kazao: Čuo sam Safvana b. Sulejma, a od Safvana nije ga čuo drugi osim njega, kada priča od jednog pouzdanog čovjeka, a on od Ebu Hurejre da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada žena hoće da ode u džamiju, neka se okupa radi parfema kao što se kupa radi džunupluka." (SAHIH, Nesai, br.5127)

Uistinu čovjek se uzobijesti. Čim se neovisnim osjeti. Al-Alaq, Ajet, 6, 7 Početak oholosti i prijestupa jeste skriveni osjećaj da čovjek može bez drugih i da mu ništa nije potrebno. Zato, što više imaš razloga i sredstava koja ti pružaju sigurnost, još više osvijesti svoju potrebu za Allahom. Blagodat koja u čovjeku ne rađa poniznost može postati zastor između njega i Allaha.

Ebu Abdullah ( Ibn Kajjim), rahimehullah, je rekao: "Da nije grijeha, čovjek bi propao zbog ponosa. Grijeh zbog kojeg se čovjek ponizi draži je Allahu nego pokornost kojom se ponosi. Svjetlo pobjede dolazi iz poniznosti." ( El- Fevaid, str.124)

"Ne poznajemo djelo koje je teže od borbe sa snom radi noćnog namaza i od trošenja imetka na Allahovom putu." Hasan el- Basri, rahimehullah

Utočište vjernika i smiraj njegovog srca.

Čovjek može nabrojati desetine opravdanja, ali u sebi zna gdje je propust: „Ali čovjek će protiv sebe dokaz biti, iako on iznese svoja opravdanja.“ Iskrenost prema sebi je početak tevbe, a duga opravdanja su njena prepreka. Naučna uprava u Maalim et-Tedebburu

PRIČA O ABDULLAHU ZULBEDŽADEJNU....!!! Ovo je primjer ashaba po imenu Abdullah Zulbedžadejn. Ali mu ovo nije pravo ime. Pravo ime mu je Abdul-Uza El-Mezani, iz plemena Mezanija, koje je živjelo između Mekke i Medine. Umrli su mu otac i majka još dok je bio dijete, pa ga je njegov amidža odgajao. Amidža mu je bio mnogo imućan i trošio je na njega puno novca. Odrastao je Abdul-Uza, dok nije dostigao šesnaestu godinu - period adolescencije – a imao je puno imetka. Bio je toliko ohol da nije htio nositi odjeću koja se proizvodi u zemlji, već mu je odjeća dolazila iz drugih zemalja, a konje je stalno mijenjao. Stanovnici njegove zemlje su obožavali kipove. I u tom vremenu iu takvoj sredini gdje je sve bilo materijalno, gdje su se ljudi davili u materijalizmu, desila se Hidžra - preseljenje iz Mekke u Medinu. Ashabi su preko Abdul-Uzaove zemlje odlazili iz Mekke prema Medini. Htio je Allah da se Abdul-Uza susretne sa njima i da čuje od njih govor koji će na njega utjecati. Pa prima islam i njegov se život mijenja za 180 stepeni. Abdul-Uza bi svaki dan trčao i tražio ashabe muhadžire govoreći im: “Sačekajte da od vas poslušam malo Kur'ana, želim da od vas naučim novi ajet." Možete li zamisliti u kakvom je stanju učio Kur'an napamet: u stanju dok su ashabi bili u panici i strahu da ih ne stignu potjere Kurejšija, moleći ih za malo vremena. Nije Abdul-Uza više razmišljao o imetku, uživanju, već je tražio način kako da se približi Allahu Uzvišenom. Tako mu je rekao jedan od ashaba: “Šta čekaš više u ovoj zemlji? Zašto ne učiniš hidžru u Medinu?" A on odgovara: "Zar da ostavim svog amidžu? Neću otići sve dok svog amidžu ne izvedem na Pravi put." Pa je ostao u svom plemenu tri godine. Tri godine u mjestu koje je daleko od pokornosti Allahu. Svi su obožavali kipove. Nije imao prijetelja kome se može požaliti. Tri godine u ovakvom stanju, ali je ostao odlučan u pokornosti Allahu Uzvišenom i ustrajan. Ako bi htio obaviti namaz išao bi van svog mjesta, usred pustinje, kako ga niko ne bi vidio, jer je krio svoju vjeru islam. Svakog dana bi išao svom amidži i govorio mu: “O moj amidža, čuo sam da osoba po imenu Muhammed govori tako i tako", pa bi mu mu proučio dio iz Kur'ana, a njegov amidža bi vrijeđao taj govor. Tri godine u najtežim mogućim uvjetima bio je Abdul-Uza el-Mezani ustrajan i strpljiv. A kada se čekanje i sabur odužilo, otišao je svom amidži i rekao mu: "O moj amidža, okasnio sam za Allahovim Poslanikom .Ne mogu više trpjeti želju i rastavljenost od njega. Dajem ti do znanja da: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i ja idem učiniti hidžru ka njemu, pa, ako želiš da pođeš sa mnom, bio bih od najsretnijih ljudi." Na to mu njegov amidža odgovori: "Ako ne odbiješ islam, oduzet ću ti sav imetak." Našto mu Abdul-Uza reče: "Radi šta hoćeš, jer ja ne mogu birati nad Allahom i Njegovim Poslanikom..."Amidža Abdul-Uzaa bio je iznenađen ovim njegovim riječima, pa mu reče: "Ako budeš ustrajan na tome što radiš (islamu) oduzet ću ti čak i odjeću koja je na tebi!!!" Te pride i pocijepa mu odjeću. Abdul-Uza vidje sebe polugolog, ali je bio ustrajan u odluci da učini hidžru; da ode Allahovom Poslaniku . Našao je na zemlji dvije ponjave od vune (koje služe kao prostirači), pa ih je podijelio na dva dijela i obukao ih kao ihrame. Zatim je učinio hidžru. Kada je ušao kod Poslanika ovaj ga upita: "Ko si ti?" Ovo je bio prvi njegov susret sa Allahovim Poslanikom. Zamislite kakva je bila ta ustrajnost! Zar neko može sada kazati da je njima (ashabima) lahko bilo jer su odgajani uz Allahovog Poslanika ?A ovaj ashab nije vidio Allahovog Poslanika prije ovog događaja. Pa mu on odgovori: “Ja sam Abdul-Uza." Allahov Poslanik ga upita: "A zašto si tako obučen?" A Abdul-Uza mu odgovori: "To mi je moj amidža uradio, a ja sam tebe, o Allahov Poslaniče, izabrao. Bio sam strpljiv tri godine, kako bih ti došao čvrst u pokornosti Allahu Uzvišenom.".. A Allahov Poslanik reče: "Od danas nisi Abdul-Uza! Od danas si Abdullah Zul-Bedžadejn (Allahov rob sa dvije ponjave). Allah će ti te dvije ponjave zamijenio kućom i ogrtačem u Džennetu, kojeg možeš oblačiti kada hoćeš i jesti džennetsku hranu kada hoćeš." Abdullah je ostao uz Allahovog Poslanika sve dok nije preselio u dvadeset i trećoj godini života, prilikom pohoda na Tebuk. Priču njegovog preseljenja prenosi Abdullah ibn Mes'ud : "Spavao sam. Bila je mnogo hladna, strašno mrkla i tamna noć. Čuo sam kako neko kopa zemlju. Začudio sam se ko može kopati po ovakvoj tmini i hladnoći. Pogledah u postelju Allahovog Poslanika pa ga ne nadoh. Pogledah u postelju Omerovu, pa ni njega ne nadoh. Pogledah u postelju Ebu Bekra, ni njega ne nađoh. Izađoh iz šatora, kad ono Ebu Bekr i Omer drže svjetiljku, a Allahov Poslanik kopa zemlju. Pođoh k njima i rekoh: ‘Šta to radiš,Allahov Poslaniče?' Allahov Poslanik podiže glavu, a iz očiju su mu lile suze, pa mi reče: ‘Umro je tvoj brat Zul-Bedžadejn." Priča dalje Abdullah ibn Mes'ud : "Okrenuh se prema Ebu Bekru i Omeru i rekoh im: 'Zar dopuštate Allahovom Poslaniku da kopa, a vi stojite?' Na to mi Ebu Bekr odgovori: 'Allahov Poslanik nas je odbio, želio je da mu lično on iskopa grob.' Poslije je Allahov Poslanik pružio ruke prema Ebu Bekru i Omeru, govoreći im: 'Prinesite mi vašeg brata.' Pa su mu Ebu Bekr i Omer dodali tijelo Zul-Bedžadejna. Tada je Poslanik rekao: 'Pažljivo s vašim bratom... Pažljivo s vašim bratom, zaista je on Allaha i Poslanika Njegova volio.' Zatim ga je Poslanik stavio ispred sebe, a suze su mu padale po njegovim ćefinima. Pa ga je stavio u grob i podigao ruke prema nebu, govoreći: 'Gospodaru moj, ja svjedočim da sam zanoćio zadovoljan Zul-Bedžadejnom, pa budi i Ti njime zadovoljan." Vjerovjesnik ukopava svojim plemenitim rukama Abdullaha Zul-Bedžadejna i govori: “Smiluj mu se, Gospodaru, jer je učio Kur'an i volio Allahovog Poslanika." ( Hadis bilježi imam Hejsemi u Medžme'u -z-Zevaid)

“Kada bih znao kad ću umrijeti, plašim se da bih izgubio razum, ali Allah je iz blagodati prema Svojim robovima to sakrio od njih. Da nije toga, ne bi osjetili ljepotu života niti bi podizali tržnice." Mutarrif ibn Abdullah, rahimehullah