Ključ Istine مفتاح الحق ®️

Ebu Abdullah ( Ibn Kajjim), rahimehullah, je rekao: "Da nije grijeha, čovjek bi propao zbog ponosa. Grijeh zbog kojeg se čovjek ponizi draži je Allahu nego pokornost kojom se ponosi. Svjetlo pobjede dolazi iz poniznosti." ( El- Fevaid, str.124)

"Ne poznajemo djelo koje je teže od borbe sa snom radi noćnog namaza i od trošenja imetka na Allahovom putu." Hasan el- Basri, rahimehullah

Utočište vjernika i smiraj njegovog srca.

Čovjek može nabrojati desetine opravdanja, ali u sebi zna gdje je propust: „Ali čovjek će protiv sebe dokaz biti, iako on iznese svoja opravdanja.“ Iskrenost prema sebi je početak tevbe, a duga opravdanja su njena prepreka. Naučna uprava u Maalim et-Tedebburu

PRIČA O ABDULLAHU ZULBEDŽADEJNU....!!! Ovo je primjer ashaba po imenu Abdullah Zulbedžadejn. Ali mu ovo nije pravo ime. Pravo ime mu je Abdul-Uza El-Mezani, iz plemena Mezanija, koje je živjelo između Mekke i Medine. Umrli su mu otac i majka još dok je bio dijete, pa ga je njegov amidža odgajao. Amidža mu je bio mnogo imućan i trošio je na njega puno novca. Odrastao je Abdul-Uza, dok nije dostigao šesnaestu godinu - period adolescencije – a imao je puno imetka. Bio je toliko ohol da nije htio nositi odjeću koja se proizvodi u zemlji, već mu je odjeća dolazila iz drugih zemalja, a konje je stalno mijenjao. Stanovnici njegove zemlje su obožavali kipove. I u tom vremenu iu takvoj sredini gdje je sve bilo materijalno, gdje su se ljudi davili u materijalizmu, desila se Hidžra - preseljenje iz Mekke u Medinu. Ashabi su preko Abdul-Uzaove zemlje odlazili iz Mekke prema Medini. Htio je Allah da se Abdul-Uza susretne sa njima i da čuje od njih govor koji će na njega utjecati. Pa prima islam i njegov se život mijenja za 180 stepeni. Abdul-Uza bi svaki dan trčao i tražio ashabe muhadžire govoreći im: “Sačekajte da od vas poslušam malo Kur'ana, želim da od vas naučim novi ajet." Možete li zamisliti u kakvom je stanju učio Kur'an napamet: u stanju dok su ashabi bili u panici i strahu da ih ne stignu potjere Kurejšija, moleći ih za malo vremena. Nije Abdul-Uza više razmišljao o imetku, uživanju, već je tražio način kako da se približi Allahu Uzvišenom. Tako mu je rekao jedan od ashaba: “Šta čekaš više u ovoj zemlji? Zašto ne učiniš hidžru u Medinu?" A on odgovara: "Zar da ostavim svog amidžu? Neću otići sve dok svog amidžu ne izvedem na Pravi put." Pa je ostao u svom plemenu tri godine. Tri godine u mjestu koje je daleko od pokornosti Allahu. Svi su obožavali kipove. Nije imao prijetelja kome se može požaliti. Tri godine u ovakvom stanju, ali je ostao odlučan u pokornosti Allahu Uzvišenom i ustrajan. Ako bi htio obaviti namaz išao bi van svog mjesta, usred pustinje, kako ga niko ne bi vidio, jer je krio svoju vjeru islam. Svakog dana bi išao svom amidži i govorio mu: “O moj amidža, čuo sam da osoba po imenu Muhammed govori tako i tako", pa bi mu mu proučio dio iz Kur'ana, a njegov amidža bi vrijeđao taj govor. Tri godine u najtežim mogućim uvjetima bio je Abdul-Uza el-Mezani ustrajan i strpljiv. A kada se čekanje i sabur odužilo, otišao je svom amidži i rekao mu: "O moj amidža, okasnio sam za Allahovim Poslanikom .Ne mogu više trpjeti želju i rastavljenost od njega. Dajem ti do znanja da: Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, i ja idem učiniti hidžru ka njemu, pa, ako želiš da pođeš sa mnom, bio bih od najsretnijih ljudi." Na to mu njegov amidža odgovori: "Ako ne odbiješ islam, oduzet ću ti sav imetak." Našto mu Abdul-Uza reče: "Radi šta hoćeš, jer ja ne mogu birati nad Allahom i Njegovim Poslanikom..."Amidža Abdul-Uzaa bio je iznenađen ovim njegovim riječima, pa mu reče: "Ako budeš ustrajan na tome što radiš (islamu) oduzet ću ti čak i odjeću koja je na tebi!!!" Te pride i pocijepa mu odjeću. Abdul-Uza vidje sebe polugolog, ali je bio ustrajan u odluci da učini hidžru; da ode Allahovom Poslaniku . Našao je na zemlji dvije ponjave od vune (koje služe kao prostirači), pa ih je podijelio na dva dijela i obukao ih kao ihrame. Zatim je učinio hidžru. Kada je ušao kod Poslanika ovaj ga upita: "Ko si ti?" Ovo je bio prvi njegov susret sa Allahovim Poslanikom. Zamislite kakva je bila ta ustrajnost! Zar neko može sada kazati da je njima (ashabima) lahko bilo jer su odgajani uz Allahovog Poslanika ?A ovaj ashab nije vidio Allahovog Poslanika prije ovog događaja. Pa mu on odgovori: “Ja sam Abdul-Uza." Allahov Poslanik ga upita: "A zašto si tako obučen?" A Abdul-Uza mu odgovori: "To mi je moj amidža uradio, a ja sam tebe, o Allahov Poslaniče, izabrao. Bio sam strpljiv tri godine, kako bih ti došao čvrst u pokornosti Allahu Uzvišenom.".. A Allahov Poslanik reče: "Od danas nisi Abdul-Uza! Od danas si Abdullah Zul-Bedžadejn (Allahov rob sa dvije ponjave). Allah će ti te dvije ponjave zamijenio kućom i ogrtačem u Džennetu, kojeg možeš oblačiti kada hoćeš i jesti džennetsku hranu kada hoćeš." Abdullah je ostao uz Allahovog Poslanika sve dok nije preselio u dvadeset i trećoj godini života, prilikom pohoda na Tebuk. Priču njegovog preseljenja prenosi Abdullah ibn Mes'ud : "Spavao sam. Bila je mnogo hladna, strašno mrkla i tamna noć. Čuo sam kako neko kopa zemlju. Začudio sam se ko može kopati po ovakvoj tmini i hladnoći. Pogledah u postelju Allahovog Poslanika pa ga ne nadoh. Pogledah u postelju Omerovu, pa ni njega ne nadoh. Pogledah u postelju Ebu Bekra, ni njega ne nađoh. Izađoh iz šatora, kad ono Ebu Bekr i Omer drže svjetiljku, a Allahov Poslanik kopa zemlju. Pođoh k njima i rekoh: ‘Šta to radiš,Allahov Poslaniče?' Allahov Poslanik podiže glavu, a iz očiju su mu lile suze, pa mi reče: ‘Umro je tvoj brat Zul-Bedžadejn." Priča dalje Abdullah ibn Mes'ud : "Okrenuh se prema Ebu Bekru i Omeru i rekoh im: 'Zar dopuštate Allahovom Poslaniku da kopa, a vi stojite?' Na to mi Ebu Bekr odgovori: 'Allahov Poslanik nas je odbio, želio je da mu lično on iskopa grob.' Poslije je Allahov Poslanik pružio ruke prema Ebu Bekru i Omeru, govoreći im: 'Prinesite mi vašeg brata.' Pa su mu Ebu Bekr i Omer dodali tijelo Zul-Bedžadejna. Tada je Poslanik rekao: 'Pažljivo s vašim bratom... Pažljivo s vašim bratom, zaista je on Allaha i Poslanika Njegova volio.' Zatim ga je Poslanik stavio ispred sebe, a suze su mu padale po njegovim ćefinima. Pa ga je stavio u grob i podigao ruke prema nebu, govoreći: 'Gospodaru moj, ja svjedočim da sam zanoćio zadovoljan Zul-Bedžadejnom, pa budi i Ti njime zadovoljan." Vjerovjesnik ukopava svojim plemenitim rukama Abdullaha Zul-Bedžadejna i govori: “Smiluj mu se, Gospodaru, jer je učio Kur'an i volio Allahovog Poslanika." ( Hadis bilježi imam Hejsemi u Medžme'u -z-Zevaid)

“Kada bih znao kad ću umrijeti, plašim se da bih izgubio razum, ali Allah je iz blagodati prema Svojim robovima to sakrio od njih. Da nije toga, ne bi osjetili ljepotu života niti bi podizali tržnice." Mutarrif ibn Abdullah, rahimehullah

“Trojici se čudim, čak se i nasmijem: čovjeku koji se nada dunjaluku, a smrt ga traži, nemarnom koji nije zanemaren i onome ko se grohotom smije, a ne zna da li je Gospodar svjetova na njega srdit ili nije. Tri stvari me žaloste i rasplaču: rastanak s voljenima, Muhammedom i njegovim ashabima, strahota proživljenja i stajanje pred Allahom, a ne znam da li će biti naređeno da me odvedu u Džennet ili u Džehennem." Selman el- Farisi, radijallahu anhu

Šejh Nail Gazi, Allah mu se smilovao.

Gospodaru naš, podari nam od Sebe milost i podari nam ispravno rješenje u našoj situaciji. Kako je lijepo moliti Allaha za milost i ispravno usmjerenje zajedno! Milost popravlja tvoje stanje, a ispravno usmjerenje vodi te ka onome što je najbolje za tvoju situaciju. Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je u svom tefsiru: To jest: od Sebe nam podari milost kojom ćeš nam se smilovati i kojom ćeš nas uputiti ka ispravnosti. Ako ti se stvari zakomplikuju, nemoj samo moliti Allaha da promijeni okolnosti, već Ga moli da ti se smiluje u njima i da te uputi ka onome što je najbolje u njima. Allahu, podari nam od Sebe milost i ispravno usmjerenje u svakoj stvari.

Od veličanja Allaha je veličanje Njegovog Vjerovjesnika ﷺ, a od veličanja Njegovog Vjerovjesnika ﷺ jeste često donošenje salavata na njega u najboljem od dana – petku. Donošenje salavata na Vjerovjesnika ﷺ jedan je od najvećih uzroka brisanja grijeha i otklanjanja briga. U Musnedu se od Ebu Talhe prenosi da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata, oprosti mu deset grijeha i podigne mu deset stepeni. Šejh Abdulaziz Tarifi @kljucistine

Onaj koji voli Allaha ne nalazi užitak u dunjaluku!

"Zaborav i nada su dvije velike blagodati za ljude. Da nije toga ne bi muslimani hodali putevima." Hasan el-Basri, rahimehullah

Stepeni putnika u postajama onih koji putuju Uzvišeni Allah je rekao: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, kako biste postigli uspjeh.“ [En-Nur, 31] Ovaj ajet je iz medinske sure. Njime se obraća ljudima imana i odabranima među Njegovim stvorenjima, da Mu se pokaju nakon svog vjerovanja, strpljivosti, hidžre i džihada. Zatim je uspjeh povezao s pokajanjem, kao što se posljedica povezuje sa svojim uzrokom. Upotrijebio je riječ „ne bi li“, koja ukazuje na nadu. Prema tome, ako se pokajete, možete se nadati uspjehu, pa se uspjehu nadaju samo oni koji se kaju. Neka nas Allah učini jednim od njih! Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji se ne pokaju – oni su nepravednici.“ [El-Hudžurat, 11] Tako je ljude podijelio na onoga koji se kaje i nepravednika, i nema treće skupine uopće. Naziv nepravednika pripisao je onome koji se ne pokaje. A nema većeg nepravednika od njega, zbog njegovog neznanja o njegovom Gospodaru i Njegovom pravu, zbog njegovih nedostataka i mahana, te zbog manjkavosti njegovih djela. U vjerodostojnom hadisu od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, stoji da je rekao: „O ljudi, pokajte se Allahu! Tako mi Allaha, ja se Allahu pokajem više od sedamdeset puta dnevno.“ Autor: imam Ebu Abdullah Muhammed ibn Ebi Bekr ibn Ejjub Ibnul-Kajjim el-Dževzijje (691–751)

Ako postoji nešto što želiš da se dogodi i što ti je važno, način da to ostvariš jeste: da se potrudiš i boriš sa samim sobom kako bi ljude izbacio iz svog srca. El-Fudajl je rekao: Kada bi Allah znao da si iz svog srca izbacio stvorenja, dao bi ti sve što želiš. Dr. Ahmed ibn Muhammed el-Halil

“Skromnost na dunjaluku jeste ne uzdati se da će se dugo živjeti, a ne u tome da se jede neukusno jelo i oblači gruba odjeća." Sufjan Es-Sevri, rahimehullah