PsihoNefs

Možemo li biti uspješni? Možemo li imati sretan brak? Dobar posao? - Ono što može da ostvari makar jedan čovjek dokazuje da je to mogućnost ljudske rase. - Ono što može da ostvari makar jedan bračni par, pokazuje da je to mogućnost ljudskog odnosa. Sve ostalo je samo statistika ljudskih neuspjeha u ostvarivanju sopstvenih potencijala. Da, postoje srećni i uspješni ljudi u svim ključnim oblastima života. Uzvišeni Allah kaže: "Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili." (En-Nahl, 97) Međutim, lijep i ugodan život ne znači da insan bude sačuvan iskušenja. Već se ugodan i lijep život ogleda u imanu, pa ako insana zadesi kakvo dobro, zahvali Allahu, pa to bude dobro za njega, a ko ga zadesi kakva nedaća, strpi se na njoj i zahvali Allahu, pa ona bude dobro za njega. https://t.me/psihonefs

Es-Selamu alejkum. Dobrodošli na novo mjesečno besplatno predavanje sa eminentnim predavačima. Ovaj put nas raduje da ugostimo uvaženog hfz. Harisa Kalača koji će govoriti o jako bitnoj temi koja se tiče svih nas. Pozovite i druge da se okoriste. Allah vam dao svako dobro. https://t.me/psihonefs

'Riječ voljeti jest glagol, dakle... to se čini. Manje govoriti, a više raditi.' N. G. https://t.me/psihonefs

Pravilo br. 15 DJETETOVA DUBOKA TIŠINA NIJE RAZLOG DA ODRASLI POMISLE KAKO JE ONO "PAMETNO I MIRNO" DIJETE Mnogi roditelji vole "pametnu i mirnu" djecu. I društvo hvali tihu i povučenu djecu riječima: "Kako je mirno i pametno, mašallah". Međutim, tišina djece suprotna je njihovoj prirodi. Godine djetinjstva su bučne godine. To su godine kada dijete trči, skače, sa znatiželjom se vrti u krug. Ako dijete prestane sa svime ovim i zašuti, to često nije stanje kojem se treba diviti, nego stanje na koje treba detaljno obratiti pažnju. Mnoga djeca se povuku u svoj oklop kada shvate da roditelji "više" neće moći zadovoljiti njihove emocionalne potrebe. Počinju živjeti zatvoreni u sebe. To su djeca koja proživljavaju usamljenost u svom unutrašnjem svijetu. Djeca jako brzo shvataju da su njihovi napori da se izraze ostali neprimjećeni. 🖋Adem Gunes, iz knjige 100 temeljnih pravila u odgoju djece https://t.me/psihonefs

ULJEPŠAJMO JEDNI DRUGIMA ŽIVOT!!! Najveće iskušenje ljudima su ljudi! Najveći problem ljudima su ljudi! Najveću bol nanose ljudima upravo ljudi! Najveće neugodnosti ljudima nanose ljudi! Međutim, ako se budemo držali islamskih principa života, tada najveće iskušenje postaje blagodat,najveći problem riješenje, izvor bola postaje izvor sreće, te neugodnost postaje prijatnost!!! Uzvišeni Allah je rekao: Vjernici su doista braća, zato pomirite svoja dva brata i bojte se Allaha da bi vam milost bila darovana. (49:10) Pomirimo se, kako bi nam se milost darovala!!! dr. Midhat Bašić https://t.me/psihonefs

👉 Jednog dana farmerov magarac je upao u bunar. Životinja je rikala sažaljivo dok je farmer pokušavao da pronađe način da je izvuče. Na kraju, farmer je odlučio da je životinja stara, a i bunar treba zatrpati. Magarac nije bio vredan truda. Zbog toga je pozvao svoje komšije da mu pomognu. Svako je uzeo lopatu i počeo da ubacuje zemlju u bunar. Na početku, kada je magarac shvatio šta se dešava, počeo je da riče. Ali, nakon određenog vremena, na iznenađenje svih, smirio se. Nakon mnogo lopata zemlje, farmer je na kraju odlučio da pogleda u bunar i bio je začuđen prizorom. Sa svakom lopatom zemlje koja bi pala na magarčeva leđa, on je uradio nešto začuđujuće. Otresao bi zemlju sa leđa i popeo se na nju. Kako su komšije nastavile da zatrpavaju bunar, on bi otresao zemlju i popeo se malo više ka otvoru. Ubrzo, magarac je došao do vrha bunara i iskočio iz njega. Život će da vas zatrpava zemljom, raznim načinima. Trik je da otresete zemlju, popnete se malo više svaki put i izađete iz bunara. Svaki naš problem je stepenica. Možemo izaći i iz najdubljeg bunara samo tako što nećemo odustati i pronaći načine da opstanemo i napredujemo. https://t.me/psihonefs

Aschov eksperiment je pokazao snažan uticaj grupe na pojedinca. Serije eksperimenata koje su sprovođene pedesetih godina prošlog vijeka sastojale su se od postavljanja jednog ispitanika u sobu punu saradnika (tačnije, onih koji su unaprijed znali šta treba da rade). Istraživač je najpre cijeloj grupi pokazao sliku koja se sastojala od tri numerisane linije različite dužine, a zatim drugu sliku na kojoj je referentna linija. Zadatak svih pristunih bio je da kažu koja od tri linije je iste dužine kao referentna linija. Saradnici istraživača (upoznati sa cijelom situacijom) su namjerno birali netačan odgovor kako bi se ispitalo da li će “naivni” ispitanik odgovoriti iskreno (odnosno onako kako on misli da treba) ili će se složiti sa netačnim grupnim odgovorom. Rezultati su pokazali da su ljudi skloni konformiranju (nekritičkom prihvatanju mišljenja većine) u grupnim situacijama čak i kada je situacija toliko “čista” da se svodi na tako jednostavan perceptivni zadatak kao što je mjerenje linija. Nažalost, ljudi su skloni konformizmu kako bi izbjegli oskećaj izopštenosti ili neslaganja sa grupom, čak i kada je grupni stav očigledno pogrešan. https://t.me/psihonefs

Pravilo br. 14 U VEZI OVISNOSTI, VIŠE JE OVISAN ONAJ O KOME SE OVISI, NEGO OSOBA KOJI OVISI Ovisna osoba, kroz vezu ovisnosti nastoji ispuniti svoje potrebe. Ljubav je potreba; prema tome, dijete kojem nije ispunjena ova potreba još više se vezuje za osobu koju voli, s ciljem da od nje dobije dovoljno ljubavi. Strah ljudima stvara nelagodu. Kada je čovjek primoran živjeti s osobom koje se boji, on se još više vezuje za tu osobu kako mu ona ne bi naudila. Ovisnost se pretvara u povezanost onda kada se zadovolje emocionalne potrebe. Ovisnost predstavlja i činjenica da osoba uživa u tome što je neko ovisan o njoj. Čovjek se osjeća vrijednim kada zna da je neko ovisan o njemu. Nakon što zadovolji svoje potrebe, ovisna osoba se može vratiti normalnom životu, međutim osoba koja je navikla na osjećaj vrijednosti koji proizilazi iz ovisnosti o njoj, prestankom te ovisnosti osjećati će se bezvrijednom. Takvi ljudi silno žele da se veza ovisnosti nastavi, kako se ne bi osjećali napušteno. Ono što mnogi roditelji nesvjesno rade kada emocionalno slabe svoju djecu tako što ih vrijeđaju, kore i okrivljuju, nije ništa drugo do potreba da se njihovo dijete ne udalji od njih i da se produži veza ovisnosti. 🖋Adem Gunes, iz knjige 100 temeljnih pravila u odgoju djece https://t.me/psihonefs