Ključ Istine مفتاح الحق ®️

RADOST GAZIJE.....!!! Abdullah ibn el-Mubarek u djelu "Feda'il el-gazv", navodi da je neki čovjek u Medini po imenu Zijad otišao prema Bizantiji kao gazija. Nevjernici opkoliše tvrđavu u kojoj su bili i gadaše je katapultima. Kamen pogodi njegova suborca u glavu i ovaj izgubi svijest te ga odniješe s položaja, uvedoše u kuću i polegoše na postelju gdje je nepomično ležao. Malo zatim začu se njegov smijeh i svijest mu se povrati, a suze mu počeše teći niz obraze. Upitali smo ga kako je, zbog čega se smije i zbog čega mu potekoše suze. On odgovori: "Odniješe me i uvedoše u Džennet. Dovedoše me pred gradevinu sazdanu od dragulja i bisera u kojoj bijaše ležaljka. Začuh glas s desne strane i voljena, ljepote neopisive, reče: Dobro nam došao.' Poče pričati sa mnom, blago i nježno, sjedeći s moje desne strane. Upitah je: Blagoslovljena, ko si ti?' Ona odgovori: Ja sam za tebe odabrana među dženetskim hurijama, tvoja družica.' Pružih ruku da je dotaknem, onako kako zaljubljenik dotiče voljenu, a razum mi se pomuti kao da ga nemam. Izgubljen sam zbog ljubavi prema njoj. Ona reče: 'Strpi se, nije došlo vrijeme susreta. Kada podne dođe susrest ćemo se.' Tada dođe druga s lijeve strane i isto reče: Dobro nam došao. Ponovi se stanje koje me je obuzelo ranije, a ona progovori: Vrijeme susreta našeg je podne-namaz. Kada je došlo vrijeme podne-namaza, mujezin zauči ezan, njemu preniješe vijest da je nastupio podne-namaz i on ispusti dušu i preseli se u milost Uzvišenog Allaha. Dođe u lijepo društvo, neka mu Allah milost ukaže i grijehe oprosti. ( Feda'il el-gazv ili El-Džihad djelo je imama Abdullaha b. el-Mubareka (u. 181/797), a u njemu navodi 262 hadisa o vrijednosti džihada. Autor je bio alim, trgovac, mudžahid i muftija, a većinu života proveo je u Horosanu. Napisao je nekoliko značajnih djela, a spominje se da je prvo djelo koje je napisao upravo ovo djelo o džihadu)

Oni vole ovaj prolazni svijet, a iza sebe ostavljaju težak dan. Što je veća ljubav prema dunjaluku i što je veće uranjanje u njega, to je veći zaborav na taj teški, strašni i zastrašujući Dan. Dr. Ahmed ibn Muhammed el-Halil

"Nema dobrih djela a da ispred njih nisu neke male prepreke, pa ako čovjek bude strpljiv, doći će mu olakšanje, a ako se ne strpi, odustat će." Malik ibn Dinar, rahimehullah

الخصومةُ تكشفُ القلوبَ -"Spor (nesuglasica) otkriva (stvarnost) srca." To znači da se pravo stanje čovjekovog srca najjasnije pokaže kada dođe do sukoba, neslaganja, razilaženja ili razvoda. Dok su odnosi dobri, mnogi mogu izgledati blagi, pravedni i lijepog ahlaka. Međutim, kada dođe do spora, tada se vidi: - da li je čovjek iskren ili licemjeran; - da li je pravedan ili nepravedan; - da li ga vodi istina ili vlastite strasti; - da li zna obuzdati srdžbu ili ona ovlada njime; - da li će sačuvati tuđu čast ili će posegnuti za vrijeđanjem, potvorom i nepravdom. Zato se kaže da nesuglasica ispituje karakter. Onaj čije je srce zdravo nastojat će ostati pravedan čak i prema onome s kim se ne slaže. Allah Uzvišeni kaže: -"I neka vas mržnja prema nekom narodu ne navede da nepravedni budete. Budite pravedni, to je bliže bogobojaznosti." (El-Maide, 8.) Dakle, izreka ne znači da je svaki spor loš, već da način na koji se čovjek ponaša u sporu otkriva ono što nosi u srcu – iskrenost, bogobojaznost i pravednost ili, nasuprot tome, oholost, zavidnost i slijeđenje strasti. Ova izreka odgovara poznatoj arapskoj mudrosti: أربعةٌ تكشف أربعةً: الخصومةُ تكشفُ القلوبَ، والسفرُ يكشفُ الرفاقَ، والمنصبُ يكشفُ معادنَ الرجالِ، والفقرُ يكشفُ وفاءَ الأهلِ "Četiri stvari otkrivaju druge četiri: spor otkriva srca, putovanje otkriva saputnike, položaj otkriva pravo stanje i karakter ljudi, a siromaštvo otkriva odanost porodice." Značenje prvog dijela ove mudrosti, "الخصومة تكشف القلوب" (Spor otkriva srca), jeste da razilaženja i sukobi često skinu masku uljudnosti i formalne ljubaznosti, pa se tada pokaže ono što je čovjek dugo skrivao u svom srcu. Ako je njegovo srce ispunjeno iskrenošću, bogobojaznošću i pravednošću, to će se pokazati i u trenutku neslaganja. A ako je ispunjeno zavišću, ohološću, mržnjom ili slijeđenjem strasti, i to će izaći na vidjelo kada dođe do spora. Ostali dijelovi ove mudrosti nose slično značenje: - "Putovanje otkriva saputnike" – jer se na putovanju vide strpljenje, plemenitost, odgovornost i ponašanje čovjeka kada se suoči s umorom i poteškoćama. - "Položaj otkriva karakter ljudi" – jer vlast i ugled pokažu da li je čovjek pravedan i ponizan ili ohol i sklon nepravdi. - "Siromaštvo otkriva odanost porodice" – jer se u vremenu oskudice vidi ko ostaje uz čovjeka iskreno, a ko ga napušta kada nestane dunjalučke koristi. Zbog toga su učenjaci često govorili da se ljudi ne upoznaju istinski samo kroz svakodnevne susrete, već kroz situacije koje iskušavaju njihov iman, ahlak i karakter, poput putovanja, poslovanja, zajedničkog života i nesuglasica. * A naš šejh, šejh Idriz Bilibani, dodaje još i fudbal; pa kaže da onaj ko nije igrao fudbala sa nekim ne poznaje ga dovoljno. https://t.me/MrIfetZukorlic

Ljubav prema dunjaluku kao veliki grijeh.....!!!! Hasan el- Basri, rahimehullah, je rekao: "Ljubav prema dunjaluku jedan je od velikih grijeha. Nisam se ničemu toliko čudio kao čovjeku koji ne smatra ljubav prema dunjaluku jednim od velikih grijeha. Tako mi Allaha, ljubav prema dunjaluku jedan je od najvećih grijeha! Zar nisu svi veliki grijesi nastali zbog njega? Zar se nisu kipovi obožavali i Milostivome griješilo, osim zbog ljubavi prema dunjaluku i njegove prolazne varljive ljepote?" ( Ibn Kajjim, Hasan el- Basri, str.38,39)

Allah nagradio šejha el-Makdisija za njegovu čvrstinu na tevhidu. Nema promjene u njegovim stavovima. Volimo te, šejhu. Dok te drugi blate, ti ostaješ svjetlo koje obasjava put tevhida. Tako se brani tevhid i njegovi sljedbenici. Allah te učvrstio i sačuvao.

Muhammed b. Jusuf nikada ne bi kupovao hljeb kod istog pekara i o tome je rekao: "Možda će me prepoznati, pa se prema meni lijepo ophoditi, što će me dovesti do toga da živim od vjere" (Hil'jetul-evlija, 8/231)

TEVEKKUL - OSLANJANJE NA ALLAHA Suhejl b. Ebu Salih prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko, kada zanoći, tri puta kaže: 'Euzu bi kelimatillahit-tammati min šerri ma halek! - Utječem se Allahovim savršenim riječima od zla koje je stvorio!', neće mu te noći nauditi otrovni gmizavci." Suhejl je rekao: "Naši su ukućani naučili ovu dovu i učili su je svake večeri. Tako je jednu služavku nešto ujelo i nikakvog bola i tegobe nije osjetila." (Tirmizi, br. 2851)

Imam Evzai, Allah mu se smilovao, rekao je: "Bilo je vrijeme kad smo se šalili i smijali, pa kad smo postali uzor ljudima, uplašio sam se da nam ne dolikuje osmjehivanje.” ( El Adabuš-šerijje vel-minehil-merijja, 2/44)

Zaista, licemjeri i oni koji šire nered na Zemlji u svakom vremenu ispoljavaju neprijateljstvo prema Istini u svakom obliku za koji neznalica misli da je znanje, reforma, iskren savjet, ljubav i ljubomorna briga za vjeru, a oni su joj u stvarnosti neprijatelji. Ljudi Istine zbog njih bivaju u kušnji i nevolji: pobožnjake nazivaju pretjerivačima, one koji traže primjenu Allahovog Šerijata zaostalima, bradate nazivaju nazadnima, učenjake istine i one koji govore istinu proglašavaju sijačima smutnje, mudžahide na Allahovom putu nazivaju zločincima i onima koji šire nered, sljedbenike Sunneta tekfirovcima i haridžijama, one koji mijenjaju Allahov Šerijat nazivaju reformatorima i obnoviteljima, a pomagače nevjernika protiv muslimana dobrim i čestitim ljudima. Šejh Sulejman el-Ulvan @kljucistine

PLOD POKORNOSTI ALLAHU... !!! Plemeniti tabiin Muhammed ibn Munkedir, Allah mu se smilovao, je rekao: “Allah na vjernikovo dobro uzvraća pažnjom prema njegovom djetetu i djetetu njegovog djeteta, i oni ostaju sačuvani i zaštićeni sve dok je on među njima." ( Sifetus-safva, 1/379)

Sufjan Es-Sevri, rahimehullah, je rekao: “Razlika u hrani bogataša i siromaha se dok je u ustima, pa budite strpljivi na tome, jer kada prođe dalje, ne prepoznaje se razlika između ukusne i neukusne hrane." (Hil'jetul-evlija ve tabekatul-asfija, 717)

Poslanica Ibnul-Kajjima Njegovoj braći Autor: Imam Ebu Abdullah Muhammed ibn Ebi Bekr ibn Ejjub ibn Kajjim el-Dževzijje (691–751. h.g.) „Velika je razlika između dva srca u namazu!?“ Onaj koji voli Allaha nalazi smiraj i radost svoga oka u namazu. A nemarni, koji se okreće od njega, nema udjela u tome. Naprotiv, namaz mu je velika teškoća. Kada stane na namaz, kao da stoji na žeravici sve dok ga ne završi. Voli da ga što prije okonča i požuruje s njim, jer u njemu ne nalazi smiraj oka niti spokoj svoga srca. Rob, kada mu je radost oka u nečemu i kada mu se srce u tome odmara, teško mu pada rastanak od toga. A onome čije je srce prazno od Allaha i Ahireta, a iskušano ljubavlju prema dunjaluku, najteže pada namaz i najviše mrzi da dugo traje, uprkos tome što je slobodan i ničim zauzet.