Ključ Istine مفتاح الحق ®️

Mejmun ibn Mihran je rekao: "Ko je zgriješio u tajnosti, neka se u tajnosti pokaje, a ko je zgriješio javno, neka se javno pokaje, jer ljudi sramote, a Allah oprašta.” ( Ibn Asakir, Tarihu Dimišk, 61/365)

VRSTE TAGUTA | šejh mr. Ifet Zukorlić https://youtube.com/watch?v=Z0w6yUC_hxA&si=fF5IC35UKMoO8131

Misao dana: Neki bi svojim ograničenim razumom i uskim shvatanjem htjeli ograničiti i sam šerijat. Međutim, ne shvataju da time ne pokazuju veličinu svoga znanja, već upravo njegovu skučenost i površnost u razumijevanju i obradi šerijatskih pitanja. Istina ne zavisi od ljudskih želja, osjećaja niti ograničenih pogleda. Šerijat je objava od Uzvišenog Allaha i njegove propise nije dozvoljeno svoditi na ono što pojedinac može ili želi shvatiti. Onaj ko prilagođava vjeru vlastitim prohtjevima ili uskom razumijevanju neminovno će zapasti u kontradikcije. Zato se često dešava da onaj koji brani batil i neistinu mora provoditi sate i dane u opravdavanju svojih stavova, snimati brojne videozapise i duge emisije kako bi pokušao dokazati ono što u osnovi nema čvrst temelj. Nasuprot tome, istina je jasna, postojana i potkrijepljena dokazima, pa joj nije potrebno neprestano izmišljanje novih opravdanja. Zato je obaveza muslimana da svoja uvjerenja gradi na Kur'anu, sunnetu i razumijevanju ispravnih učenjaka, a ne na ograničenim ljudskim procjenama. Mjerilo istine nije broj izgovorenih riječi niti dužina rasprava, već snaga dokaza i pokornost Allahovoj objavi. https://t.me/MrIfetZukorlic

Imam Buhari dobio je od nekog čovjeka određenu robu. Neki trgovci su to čuli pa su došli da je kupe i ponudili su mu pet hiljada dirhema, a on im je rekao da se vrate sutra. Međutim, sutradan su prije njih došli drugi trgovci koji su tu istu robu željeli kupiti za deset hiljada dirhema, pa im je imam Buhari rekao: "Žao mi je, ali ja sam ovu robu nanijetio prodati trgovcima koji su bili prije vas." (Tarihu Bagdad, 2/11)

Danas sam posjetio čovjeka koji je prešao sedamdesetu godinu. Učio je ezan u nekoliko džamija četrdeset i šest godina, i još uvijek podiže svoj glas pozivajući na namaz. Dolazi oslanjajući se na svoj štap, ne izostavlja nijedan namaz niti ezan. Upitao sam ga: „Šta te toliko veže za to nakon svih ovih godina?“ Nasmiješio se, kao da njegovo stanje govori: „Moje srce nikada nije pronašlo smiraj osim pred svojim Gospodarom, u Njegovoj kući.“ Subhanallah! Koliko se samo žalimo na malaksalost dok smo u cvijetu mladosti, a ovog starca godine iscrpljuju, ali ga ne udaljavaju od njegovog mjesta ibadeta. Allahu, učini da naša srca budu vezana za Tvoju kuću. Dr. Mansour Al-Saqoub @kljucistine

MALIK IBN DINAR Ammare ibn Zazan je rekao: "Kada je Malik ibn Dinar bio na samrti rekao je: “Da ne želim učiniti ono što niko prije mene nije učinio, oporučio bih svojoj porodici da mi, kada umrem, svežu ruke uz vrat i tako krenu sa mnom sve dok ne budem ukopan, kao što se radi sa odbjeglim robom, pa ako me moj Gospodar upita (zašto sam to učinio), reći ću mu: “O, Gospodaru, nikada nisam bio zadovoljan samim sobom ni koliko treptaj oka.” Hazm El-Kajti'i je rekao: "Ušli smo kod Malika ibn Dinara koji je bolovao od bolesti od koje je i umro, dok se borio protiv samog sebe, pa je podigao svoju glavu prema nebu i rekao: "O, Allahu, Ti znaš da ja nikada nisam volio boravak na dunjaluku zbog intimnog odnosa, niti zbog jedenja dobre hrane." ( Sifetus-safve, 3/287-288; Hiljetul-evlija, 2/361)

Jednog dana Omer b. Abdulaziz poželio je da pojede jabuku, pa je to čuo jedan od njegovih rođaka i poklonio mu je jednu. Omer ju je uzeo i rekao: “Kako li je lijepa i kako lijepo miriše!", a onda je naredio svom slugi da vrati jabuku rođaku i da mu se zahvali. Neko od prisutnih rekao je: "Vodo pravovjernih, on je tvoj rođak, iz tvoje kuće, a znaš da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jeo ono što bi mu se poklonilo." Na to Omer reče: "Teško se tebi! Tada je poklon bio poklon, a danas je to mito." (Sijeru a'lamin-nubela, 12/446)

Nisu prestajali govoriti: ‘Gospodaru naš, Gospodaru naš’, sve dok im se nije odazvao. Na slici su označene dove vjernika iz sure Ali Imran (3:191–195), gdje više puta ponavljaju: Gospodaru naš… Gospodaru naš… Gospodaru naš… Gospodaru naš… Gospodaru naš… A zatim dolazi Allahov odgovor: I Gospodar njihov im se odazvao… (Ali Imran, 195)

Allah Uzvišeni kaže: A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, jer ti si pred Našim očima. (Et-Tur, 48) Ibn Atijje, rahimehullah, rekao je: „Allah je Svome Vjerovjesniku naredio da bude strpljiv pred Allahovom odredbom, Njegovom prijetnjom i obećanjem. Njegove riječi: ‘jer ti si pred Našim očima’ znače: pod Našim znanjem, brigom, zaštitom i čuvanjem, kao što se kaže: ‘Vladar se brine o tome i tome.’ Ovaj ajet priliči da ga svaki vjernik često uči, jer otklanja životne tegobe.

Jusuf b. Esbat rekao je: "Malo odricanja ( od grijeha)  bolje je od mnogo truda u činjenju dobrih djela." I rekao je: "Već četrdeset godina, ako za neko djelo osjetim nemir u prsima, ne učinim ga." (Sijeru a'lamin-nubela, 9/171)

Ubada b. Samit, radijallahu anhu, rekao je: "Vi danas radite djela koja su u vašim očima tanja od dlake, a mi smo ih u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, smatrali upropaštavajućim." (Ebu Davud, Ez-Zuhd, str. 373)

Koristi Imam Ebu Abdullah Muhammed ibn Ebi Bekr ibn Ejjub ibn Kajjim el-Dževzijje (691–751. h.g.) Jedan od najvećih oblika razumijevanja vjere jeste da se čovjek boji da će ga njegovi grijesi ostaviti na cjedilu u trenutku smrti, pa da se između njega i lijepog završetka života ispriječe.

"Nema, među ružnim osobinama, boljeg i pravednijeg svojstva od zavisti. Ona ubija zavidnika prije nego naškodi onome kome se zavidi." Muavija ibn Ebu Sufjan, radijallahu anhu

"Ali Allahu nije bilo po volji da idu, pa ih je zadržao." (At-Tawba, 46) Kada vas Allah koristi da služite svojoj vjeri, znajte da je On pogledao u vaše srce i prihvatio ga. Čovjek je uvijek čovjek, mrzi da koristi prljav alat u svom poslu – pa šta je sa Allahom? Nemojte zavidjeti slavnim ličnostima u njihovoj opštepoznatosti; da ih Allah voli, iskoristio bi ih da mu se pokoravaju. Ne zavidite milijarderima koji nemaju dobrih djela. Da ih je Uzvišeni volio, ne bi ih izostavio." Edhem Šerkavi