Ključ Istine مفتاح الحق ®️

NAJBOLJE STVARI....!!! Hasan el-Basri, rahimehullah, je rekao: "Najbolje od svega jeste bogobojaznost. Znanje je najplemenitije naslijeđe, a lijepo ponašanje najuzvišeniji ukras. Bogobojaznost je najbolja opskrba, dok je ibadet najunosnija trgovina. Razum je najpouzdaniji vodič, a plemenit ahlak najvjerniji saputnik. Blagost je najbolji pomoćnik, skromnost i zadovoljstvo najveće bogatstvo. Allahova uputa je najveća podrška, a sjećanje na smrt najsnažnija opomena i najdublja pouka." ( Ibn Kajjim, Hasan el-Basri, str.24)

Abdulvahid b. Zejd posjetio je jednog bolesnika pa ga je upitao: "Za čim žudiš?", a on reče: “Za Džennetom.” “A za čim najviše žališ od dunjaluka?", upita ga ponovo Abdulvahid, a on reče: “Najviše žalim za mjestima na kojima se Allah spominje i za druženjima na kojima smo spominjali Allahove blagodati kojima nas je obasuo." Tada Abdulvahid reče: "Tako mi Allaha, ovo je nešto najvrednije na dunjaluku, a time se dostiže ahiret." (Hiljetul-evlija, 6/157)

SVE SVOJU CIJENU IMA....!!!! "Svaka draga i mila stvar svoju cijenu ima, cijena slobode je malo okova, cijena ustrajnosti na putu pravome je malo odricanja, cijena kerameta je malo muke i tlačenja, cijena ugleda i visoka položaja je malo neprijateljstava, cijena bogatstva je malo zavidnosti i ljubomore, cijena mira i spokoja je malo uvreda i patnje, cijena želje i žudnje je malo napora i umora, cijena liderstva i autoriteta su sve moguće neprijatnosti i neprilike." Dr. Mustafa Es-Sibai, rahimehullah

Ko na mene donese jedan salavat, Allah će na njega donijeti deset.(Muslim)

Nemar roditelja.....!!!!!! Ebu Abdullah ( Ibn Kajjim)je rekao: "Koliko je samo onih koji su unesrećili svoje dijete, svoju voljenu krv, na ovome i onome svijetu zbog nemara, zapostavljanja odgoja i podržavanja njegovih strasti. Misle da ga poštuju, a zapravo ga ponižavaju. Vjeruju da mu čine milost, a zapravo ga nepravedno tretiraju. Time su uskratili sebi korist od svog djeteta i ugrozili njegovo blagostanje na ovom i budućem svijetu. Ako pogledaš uzroke moralnog propadanja među djecom, većinu toga možeš pripisati roditeljima." ( Tuhfetul-vedud fi ahkamil-mevlud, str. 146)

Kada bi pored Sufjana es-Sevrija prošao policajac pao bi Allahu na sedždu i rekao: "Hvala Allahu što me nije učinio ni policajcem ni poreznikom!" Potom bi se obratio učenicima:"Pored vas prolaze ljudi u iskušenju koji će biti zbog toga od Allaha nagrađeni, a vi tražite da vas Allah sačuva tog iskušenja. Međutim, prolaze pored vas ovi nasilnici iskušani grijehom, a vi ne molite Allaha da vas sačuva." ("Želiš li biti Prijatelj Allahovog Poslanika, alejhiselam", Ahmed Ferid)

Bekr b. Abdullah el-Muzeni rekao je: "Nije se rob zahvalio za neku blagodat, izgovorivši ‘elhamdulillah', a da nije zaslužio drugu blagodat zbog tih svojih riječi. Pa šta je nagrada za tu blagodat? Nagrada je da kaže 'elhamdulillah', pa će mu doći naredna blagodat, te će tako neprestano uživati Allahove blagodati." (Šuabul-iman, br. 4095)

Nafi kazuje: "Jednoga dana Ibn Omer je došao kod mene dok sam klanjao, pa je vidio da klanjam u samo jednom dijelu odjeće. Nakon namaza Ibn Omer me upitao: 'Da sam te zbog neke potrebe poslao u grad, da li bi išao takav? Tvoj Gospodar je preči da se Njemu uljepšaš." (El-Ehadis el-muhtare, str. 200)

ALLAH DAJE NAFAKU, A NE BABO...!!! Spominje se da je poznati učenjak i pobožnjak Hatimu-l-Esam jednom prilikom obavijestio svoju porodicu da je odlučio da ode na hadždž, nakon čega su se ukućani naljutili i, negodujući, rekli mu: "Kako ćeš ići na hadždž, a nas ostaviti bez igdje ičega?" Jedino se njegova najmlađa kćerka složila s babinom odlukom i ona je ostalim ukućanima rekla: "Pustite ga neka ide, nije on opskrbitelj i ne daje on nafaku, već Allah, dželle šanuhu." Hatimu je bilo drago zbog kćerkine podrške, i on se spremio i otišao na hadždž. Njegovi ukućani su ostali bez hrane i zanoćili su gladni, kritizirajući Hatimovu najmlađu kćerku zbog njenog postupka. Kada je čula njihove kritike i negodovanja, ona je uputila dovu Allahu, dželle šanuhu, i rekla je: "Gospodaru moj, ne dozvoli da budem osramoćena pred svojim ukućanima." Nedugo zatim pored njihove kuće naišao je namjesnik te pokrajine sa svojom svitom, i pošto su bili žedni, svratili su da zatraže vode od ukućana. Nakon što su utažili žeđ, namjesnik je upitao: "Ko je vlasnik i domaćin ove kuće?" Oni su odgovorili da je to Hatimu-l-Esam i da je otputovao na hadždž. Onda je namjesnik uzeo zlatni pojas i poklonio ga Hatimovoj porodici, a zatim se obratio svojim saputnicima ovim riječima: “Onaj ko mene voli i poštuje neka uradi ono što sam i ja uradio." Svi članovi njegove svite učinili su isto što i namjesnik, a zatim su se zahvalili Hatimovoj porodici i otišli. Kada je Hatimova najmlađa kćerka vidjela ogromno blago i bogatstvo pred sobom, počela je plakati. Majka ju je upitala: "Zašto plačeš, zar ne vidiš da smo postali bogati, i zar se ne raduješ zbog toga?" Tada je ta mudra djevojčica rekla: "Subhanallah, jedno Allahovo stvorenje je pogledalo na nas i mi smo postali bogati i neovisni od drugih ljudi, a šta tek misliš, majko, o Allahu, dželle šanuhu, i Njegovoj svemoći i neizmjernoj milosti." ( Biserje mudrosti)

Iz engleskih mudrosti: „Ne stavljaj ključ svoje sreće u džep druge osobe.“ To znači: Ne vezuj svoju sreću za odnose s drugim ljudima. I ne vezuj svoju sreću za bilo koju stvar na dunjaluku. Zato možeš pronaći siromaha koji je sretan, jer svoju sreću nije vezao za stvari koje su izvan njega. A možeš pronaći i bogataša koji je nesretan, jer je svoju sreću vezao za ostvarivanje mnogobrojnih želja. Dr. Ahmed ibn Muhammed el-Halil