📖 dr. Zijad Ljakić

LICEMJERSTVO MEĐUNARODNE ZAJEDNICE UN-a (rezolucija o Srebrenici) Hipokrizija (licemjerstvo) međunarodne zajednice UN-a i dvostruki aršini su osnovno obilježje ove svjetske međunarodne institucije od njenog samog osnutka, a vrhunac toga je najsvežiji primjer krvoprolića u Gazi. Iznositi argumente za navedeno je poput dokazivanja svjetline dana ili tmine noći. Slabim i nemoćnim državama, narodima i manjinama se ne pomaže jer su drugorazredni i nebitni, a uzurpatorske države se ne zaustavljaju u njihovom despotovanju jer su moćni i jaki. Dešava se ono što se vazda i dešavalo prije formiranja UN-a, samo na perfidan i savremen način. Ovo se pogotovo odnosi na muslimanske zemlje i države trećeg svijeta. Još uvijek su friška sjećanja na Vijetnam, Palestina-Izrael, Irak-Iran, Afganistan-Rusija, Irak-Kuvajt, Kašmir, BiH, Čečenija, Filipini i mnoge druge države, narode i ugrožene manjine. Silne i ine rezolucije UN-a u većini sukoba i sporova u svijetu su bile neproduktivne političke koprene zavjese za javnost, služile su za umirivanje bijesa i reakcija narodnih masa, a ujedno i kao apaurin za grižnju savjesti. Kako drugačije objasniti tolike ratove, genocide i zločine poslije Drugog svjetskog rata i formiranja UN-a. Licemjerje, dvoličnost ili hipokrizija je ljudska osobina u kojem pojedine osobe ili skupine navode da se drže određenih vjerovanja, standarda, kvaliteta, vrlina, ponašanja, vrijednosti ili nekih drugih karakteristika, a ustvari njih sustavno krše. To je čin kojim se osuđuje ili poziva na osuđivanje drugoga dok je kritičar i sam kriv za ono za što osuđuje drugoga, te praksa vršenja nekih radnji kojima se ta osoba ili skupine izričito protive i otvoreno kritiziraju. Dvoličnost je dakle nepraćenje onih vrlina koje neka osoba ili skupine otvoreno pridikuju. (Preuzeto sa wikipedije) U islamu praktično licemjerstvo je opisano riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Licemjer ima tri obilježja: kada govori laže, kada obeća ne izvrši, kada mu se povjeri iznevjeri." (Muslim, Ebu Hurejre, radijallahu anhu) Sva tri šerijatska obilježja licemjerstva međunarodna zajednica UN-a je ispunila. Ono što priča o jednakosti, pravdi, miru, solidarnosti i prosperitetu demantuju stanje na terenu, stvarnost i realnost. Obećava pomoć, zaštitu i sigurnost, a ne izvršava ih. Povjereni emanet pronevjeri. A jednako tako UN je plastični primjer i prve navedene definicije dvoličnosti. Kada se sjetim koliku su nadu imali Bošnjaci muslimani u Zapadni svijet, međunarodnu zajednicu u ratu (92-95). Gdje će 'savremena' Evropa i Zapad dozvoliti genocid u BiH, etničko čišćenje, koncetracione logore, masovna silovanja i monstruozne zločine. Ipak, sve se to desilo u srcu Evrope, na očigled svijeta pred kraj 20 vijeka. Sada je velika dilema: za ili protiv rezolucije o Srebrenici?! U suštini ova rezolucija od strane međunarodne zajednice predstavlja čisto licemjerstvo. Evo zašto: 1- Dok se istovremeno u Gazi dešava stravičan zločin i strašan genocid, pri čemu je ubijeno preko 30.000 ljudi, međunarodna zajednica ne ulaže napore da se prekinu i zaustave stradanja civila, a sude i kazne zločinci. Da je negdje pobijeno 30.000 pasa sigurno bi se odlučnije, brže i efikasnije reagovalo, ali pošto su u pitanju muslimani Palestinci, sudbina bosanskih muslimana im se ponavlja samo u stravičnijem obliku. Ipak, UN bi da prihvati rezoluciju o Srebrenici, da se zna i pamti da je bio genocid. E ako ovo nije licemjerstvo onda ga i nema. 2- Rezoluciju o Srebrenici treba da prihvati i izglasa onaj koji je u biti bio saučesnik genocida u Srebrenici. Međunarodna zajednica je ta koja je uvela embargo na oružje Bošnjacima zbog čega se nisu mogli časno braniti. Međunarodna zajednica je proglasila Srebrenicu siguronosnom zonom, razoružala je i navodno trebala čuvati, a i mogla je da je htjela. Međunarodna zajednica UN-a je vezala ruke Bošnjacima a nije ih zaštitila- pred očima vojnika UN-a holandskog bataljona izvršavao se zločin koji je završio kao genocid.

Sada onaj koji je imao dio odgovornosti u genocidu razmatra rezoluciju o tome, a da se u istoj nigdje ne spominje njihova odgovornost. 3- Ista međunarodna zajednica je nagradila vlasti i vojsku RS-a koji su sproveli genocid, etničko čišćenje i druge zločine tako što im je dejtonskim sporazumom dala i priznala pola države. 4- U objavljenom tekstu rezolucije koji treba da se prihvati, ne navode se poimenično oni kojima je presuđeno za genocid, to jeste, da su to poznati pojedinci iz srpskog naroda. Uz to ne navodi se nad kim je počinjen, da su to bili bošnjaci muslimani. Jedini podatak je da se desio genocid u Srebrenici. Ostavljen je veliki prostor za zloupotrebu i manipulaciju. Kao zaključak se može reći da ova rezolucija ako se donese predstavlja obmanjivanje, smirivanje i stišavanje javnosti, navodno kao da se nešto radi za dobrobit čovječanstva a u suštini niti se spriječio genocid u Bosni, kao i razni zločini u drugim državama, a niti se radi na zaustavljanju genocida nad muslimanima Gaze. Rekao je Uzvišeni opisujući licemjere: "Kada im se kaže: 'Ne pravite fesad (nered) na Zemlji, odgovaraju: 'Mi samo red uspostavljamo'. Naprotiv, oni uistinu pravi fesad čine ali to ne opažaju." (El-Bekare 11-12) Molim Uzvišenog da nam podari sposobnost prepoznavanja obmane i razotkrivanja laži dvoličnjaka, licemjera. Ve billahi tevfik. Dr. Zijad Ljakić

" (Ali-Imran, 128) Ova trojica mušrika posebno su se istakli u borbi protiv muslimana na Uhudu, pa je zbog toga poimenično dovio protiv njih. Da bi Uzvišeni objavio da su Uputa i kazna u Njegovim rukama. Ovu trojicu mušrika Allah je Uputio pa su postali borci za islam i pomagači Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Bilježe Taberi, Ibn Esir i Ibn Kesir u svojim historijskim knjigama priču kako je bizantijski vojskovođa u bitci na Jermuku primio islam. Naime, kada su se dvije vojske posafale jedna naspram druge, 240000 Bizantijaca protiv 40000 muslimana, izašao je bizantinski vojskovođa Džeredžetu i izazvao Halida ibn Velida na dvoboj. Kada su se sreli, rekao mu je Džeredžetu: "O Halide reci mi istinu i nemoj mi lagati, jer slobodan čovjek ne laže i nemoj me obmanjivati jer častan čovjek ne vara, je li tačno da je Bog spustio sa nebesa sablju vašem Vjerovjesniku a on je tebi dao, da je ti ne isučeš ni protiv koga a da ga ne poraziš?" "Nije tačno." Odgovori Halid, radijallahu anhu. Upita Džeredže: "Pa zašto si nazvan Allahovom sabljom?" Halid odgovori: "Allah nam je poslao svoga Vjerovjesnika, on nas je pozivao a mi smo ga odbili osim neki od nas. Većina nas smo ga utjerivali u laž i udaljili smo se od njega, a ja sam bio jedan od njih, čak sam se borio protiv njega. Zatim je Allah uzeo naša srca i uputio nas na Pravi put pa ga slijedimo. Rekao mi Poslanik, sallallahu alejh ve sellem: "Ti si sablja od Allahovih sablji koju je Allah isukao protiv mušrika" pa mi je dovio da pobjeđujem. Tako sam nazvan 'Allahova sablja' i ja sam najžešći musliman protiv mušrika." Još su razgovarali o nekim detaljima da bi na kraju Džeredžetu tražio od Halida, radijallahu anhu, da ga poduči osnovama islama. Uzeo je abdest i klanjao dva rekata i priključio se muslimanima. Borio se uz Halida ibn Velida, radijallahu anhu, u bitci na Jermuku sve dok nije preselio dva rekata nakon što je primio islam. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha od Bera ibn Aziba, radijallahu anhu, da je vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u bitci na Hendeku kako prenosi zemlju iz kanala kojeg su kopali oko Medine. Nosio je i recitovao sljedeće stihove: "Da nije Tebe ne bismo bili na Uputi, niti bismo postili, niti klanjali. Spusti smirenost na nas, učvrsti stopala pri susretu (s neprijateljem). Neprijatelji nam čine zulum, a kada nas hoće dovesti u iskušenje mi to odbijemo." Kao što kaže Uzvišeni: "Onome koga Allah želi uputiti - On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti - On srce njegovo stegne i umornim učini, kao kad čini napor da na nebo uzleti." (El-En'am, 125) A na drugom mjestu: "Kome Allah ukaže na pravi put - bit će na pravom putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti." (El-A'raf, 178) Prema tome, Uputa je od Allaha i On zna ko zaslužuje da bude upućen pa ga uputi, a na nama je da dostavimo, pozivamo, pojašnjavamo, dovimo. Ve billahi tevfik. Dr. Zijad Ljakić