en
Feedback
Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi

Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi

Open in Telegram

Šejh muhaddis Ebu Abdullah es-Sadik el-Hašimi hafizahullah je od najpoznatijih i najboljih učenika muhaddisa Sulejmana bin Nasira el-'Ulvana, Allah ga izbavio i učvrstio.

Show more
The country is not specifiedThe category is not specified
209
Subscribers
No data24 hours
No data7 days
No data30 days
Posts Archive
Iz arhive: Širk i kufr nisu dozvoljeni pod izgovorom opće koristi Allah Uzvišeni kaže: „I zamalo da te odvrate od onoga što ti objavljujemo kako bi o Nama nešto drugo izmislio, i tada bi te sigurno uzeli za prisnog prijatelja. A da te nismo učvrstili, malo bi nedostajalo pa da im se donekle prikloniš.“ (El-Isra, 73–74) Također kaže: „Rekoše: 'O Šuajbe, zar ti tvoja molitva naređuje da ostavimo ono što su naši preci obožavali ili da ne raspolažemo svojim imecima kako želimo? Zaista si ti blag i razborit.' Reče: 'O narode moj, šta mislite, ako ja imam jasan dokaz od Gospodara svoga i On me opskrbio lijepom opskrbom? Ne želim da činim ono što vam zabranjujem. Ja samo želim popravku koliko mogu, a moj uspjeh je samo od Allaha. U Njega se uzdam i Njemu se vraćam.'“ (Hud, 87–88) Prema ovom tekstu, postupanje po širku i kufru među muslimanima nije dozvoljeno i ne može se smatrati korisnim. Nije dozvoljeno činiti kufr radi opće koristi, jer je to čisto zlo. Nema veće koristi od očuvanja islama među narodima i zajednicama. Tukjja (prikrivanje uvjerenja pod prisilom) odnosi se samo na pojedinca, pod uvjetom da time ne nanese štetu muslimanu u njegovoj vjeri, životu, imetku ili časti. Ibn Tejmijje, rahimehullah, rekao je: „Nema razilaženja među muslimanima da nije dozvoljeno narediti niti dopustiti izgovaranje riječi kufra radi bilo kojeg cilja. Onaj ko ih izgovori postaje nevjernik, osim ako je prisiljen pa ih izgovori jezikom dok mu je srce smireno u vjerovanju.“ (El-Fetava el-Kubra, 6/86) Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: „Nema razilaženja među ummetom da nije dozvoljeno dopustiti izgovaranje riječi kufra radi bilo kojeg cilja, osim prisiljenom čovjeku čije je srce smireno u vjeri.“ (I'lamul-Muvekki'in, 3/178) Ibn Tejmijje je također rekao: „Postoje zabranjene stvari za koje se sa sigurnošću zna da ih šerijat nikada nije dozvolio, ni u nuždi ni izvan nje, poput širka, razvrata, govora o Allahu bez znanja i čiste nepravde. To su četiri stvari spomenute u riječima Uzvišenog: 'Reci: Moj Gospodar zabranjuje razvrat, javni i tajni, grijeh, nasilje bez prava, da Allahu pripisujete druga bez dokaza i da o Allahu govorite ono što ne znate.' Ove stvari su zabranjene u svim objavama i zbog njihove zabrane Allah je slao sve poslanike. Nikada nisu bile dozvoljene ni u jednoj situaciji.“ (Medžmu'ul-fetava, 14/470–471) Također je rekao: „U širku, govoru o Allahu bez znanja, razvratu i nepravdi nema nikakve koristi.“ (Medžmu'ul-fetava, 14/476) I rekao je: „Ono što je zabranjeno svakome u svakom stanju i od čega ništa nije dozvoljeno jesu razvrat, nepravda, širk i govor o Allahu bez znanja.“ (Medžmu'ul-fetava, 14/477) Također kaže: „Muslimani se možda razilaze oko liječenja zabranjenim stvarima poput strvine ili svinjetine, ali se ne razilaze da kufr i širk nikada nisu dozvoljeni kao sredstvo liječenja, jer su zabranjeni u svakom stanju. To nije isto kao izgovaranje riječi kufra pod prisilom.“ (Medžmu'ul-fetava, 19/61) Ibn Hazm je rekao: „Ko sudi po propisima Jevanđelja za ono za što u islamskom šerijatu nema objave, taj je nevjernik, mušrik i izašao je iz islama.“ (El-Ihkam, 5/173) Ibn Tejmijje je rekao: „Ako se kaže: 'Primjerci ove Tore su izmijenjeni i nije dozvoljeno postupati po onome što je u njima, a ko danas postupa po njihovim izmijenjenim i derogiranim propisima nevjernik je' – takav govor je istina i onaj ko ga izgovori nije grješan.“ (Medžmu'ul-fetava, 35/200) Također je rekao: „Kada učenjak ostavi ono što zna iz Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika ﷺ, te slijedi presudu vladara koja je suprotna Allahovom i Poslanikovom sudu, postaje otpadnik i nevjernik koji zaslužuje kaznu na ovom i budućem svijetu.“ (Medžmu'ul-fetava, 35/373) Ibnul-Kajjim je rekao: „Kur'an i jednoglasni stav muslimana potvrđuju da je islam derogirao svaku vjeru prije njega i da je nevjernik onaj ko se drži Tevrata ili Jevanđelja, a ne slijedi Kur'an.“ (Ahkamu ehli-z-zimme) Ibn Kesir je u svom tefsiru i djelu El-Bidaje ve-n-Nihaje rekao: https://t.me/sadikelhasimi

Reci: O nevjernici, ja ne obožavam ono što vi obožavate, niti vi obožavate Ono što ja obožavam. Niti ću ja obožavati ono što ste vi obožavali, niti ćete vi obožavati Ono što ja obožavam. Vama vaša vjera, a meni moja vjera.“ To su jasni i očiti putokazi, osim za onoga čiji su pogled i uvid pomračeni. A Allah upućuje na Pravi put. https://t.me/sadikelhasimi

Daije i iskušenje sekularizma S ljudima mišljenja i strasti nema rasprave osim kroz kur'anske ajete, sunnet i predaje prvih generacija. U suprotnom, svako je zadovoljan svojim razumom. Kada bi se razum najumnijih ljudi ponudio na tržištu, niko ga ne bi kupio, jer je svako zadovoljan vlastitim razumom. Mi prizivamo Allaha za svjedoka da ne razumijemo politiku prilagođavanja i krpljenja otvorenog kufra i jasnog širka pod izgovorom interesa i politike. Naprotiv, zastupamo šerijatsku politiku utemeljenu na jasnim šerijatskim dokazima koji potvrđuju da je tevhid najveći interes, a širk najveća šteta, te da nijednom vladaru nije dozvoljeno da sudi po tagutu pod bilo kakvim izgovorom, parolom ili opravdanjem. „Fitna je teža od ubijanja.“ „Fitna je veća od ubijanja.“ Ili tevhid ili povlačenje s vlasti – to je ono što je Allah obavezao vladarima. Allah ostvaruje Svoju odredbu, a ko se okrene od Njegove vjere, Allah će dovesti ljude koji će se boriti na Njegovom putu radi uspostave Njegove vjere. To će biti kroz borbu na Allahovom putu, a ne kroz primjenu otvorenog kufra pod tvrdnjom da će se tako navodno uspostaviti šerijat. To je besmislica, zabluda i trčanje za fatamorganom, a mi se od toga ograđujemo. U vjeri Ibrahima nema mjesta prihvatanju kufra, njegovom širenju, zaštiti i ozakonjivanju pod izgovorom slabosti, a kamoli pod izgovorom postepenog provođenja šerijata. Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, jedna od najvećih tragedija i apsurda jeste tvrdnja da se islam može uspostaviti kroz vrata kufra i otvorenog širka pod izgovorom da ljudi ne mogu prihvatiti islam odjednom. Onaj ko zastupa takav stav kao da je stranac Kur'anu, u kojem Allah navodi mnogobrojne priče o vjerovjesnicima i poslanicima. Oni su slani u vremenima kada su imali malo pomagača ili ih uopće nisu imali, usred džahilijeta, nevjerstva, oholosti, spletki i neprijateljstva. Ipak, svi su otvoreno pozivali u čisti tevhid i nisu prihvatali ni najmanji ustupak, makar ih ljudi napustili. Kad god su bili pozivani na kompromis ili makar najmanje popuštanje, strah od Allaha bio je prepreka koju nisu prelazili. „Ja se bojim kazne Velikog dana ako budem neposlušan svome Gospodaru.“ Pred njima su bile razne ponude džahilijeta, pritisci, obećanja i prijetnje, ali nijedan vjerovjesnik niti poslanik nije na to pristao. Naprotiv, otvoreno su pozivali u tevhid sve dok njime nisu slomili džahilijet. To su jasne i očite priče u Allahovoj Knjizi koje pokazuju šta Allah želi i kojim putem želi da se džahilijet promijeni u islam. Strpljenje, postojanost i otvoreni poziv u uspostavu Allahovog prava kroz čisti tevhid, vjerovanje u Allaha i nevjerovanje u taguta, uz različite vrste džihada prema mogućnostima. Pobjeda je samo u Allahovoj ruci i On određuje šta hoće. Čovjek teško može zamisliti da će se pojaviti neko ko se pripisuje znanju pa izvrnuti jasni kur'anski poziv i nedvosmislene dokaze, te rad po kufru, njegovo sprovođenje, zaštitu i širenje predstaviti kao put ka uspostavi tevhida. U Sahihu Buharije prenosi se od Hasana el-Basrija: „Allah je od vladara uzeo obavezu da ne slijede strasti, da se ne boje ljudi i da Allahove ajete ne prodaju za neznatnu cijenu.“ Zatim je proučio: „O Davude, Mi smo te namjesnikom na Zemlji učinili, pa sudi ljudima po istini i ne slijedi strast da te ne odvede s Allahovog puta...“ I proučio je: „Mi smo objavili Tevrat, u njemu je uputa i svjetlo. Po njemu su sudili vjerovjesnici koji su bili Allahu pokorni... Ne bojte se ljudi, nego se Mene bojte, i ne prodajte Moje ajete za neznatnu cijenu. A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – oni su nevjernici.“ Poznata je i priča o Herakliju, koja predstavlja praktičan primjer da Allahov Poslanik ﷺ nije prihvatao od vladara ništa osim islama zasnovanog na čistom tevhidu u cijelosti. U tevhidu nema postepenosti: ili će biti uspostavljen ili će ostati kufr, nakon čega slijedi Allahova kazna i odgovornost. Takav je bio sadržaj njegovih pisama i poruka. „U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. https://t.me/sadikelhasimi

Neznanje o kosmičkim i šerijatskim istinama remeti mjerila i izvrće stvari... Jedan narod odlazi, drugi dolazi. Jedna generacija odlazi, druga dolazi. Jedna država nestaje, druga nastaje. Ono što ostaje trajno i nepromjenjivo kroz sve to jeste Gospodar, Uzvišen i Slavljen neka je. Važno pitanje glasi: šta je preče ostvariti – volju Gospodara ili volju naroda? Prije nego što odgovoriš, znaj da je ovo pitanje pogrešno, jer je zasnovano na pogrešnoj pretpostavci. Ta pogrešna pretpostavka jeste da narod ima pravo da odlučuje šta želi. Na toj pogrešnoj osnovi postavljeno je i pogrešno pitanje: šta ako se volja naroda sukobi s voljom Gospodara? Greška je u tome što se namjerno preskače rasprava o samoj pretpostavci i prelazi direktno na pitanje. Tako sekularisti nastoje obmanuti ljude i odvratiti ih od razmišljanja o neispravnosti temelja na kojem je pitanje izgrađeno. Ko je rekao da narod ima pravo da odlučuje i bira šta želi? Da li je Allah stvorio ljude da odlučuju kako žele, ili ih je stvorio da ostvaruju Njegovu šerijatsku volju kroz vjerovanje u Njega i pokornost Njegovoj naredbi? Kada stvorenje sebe uzdigne na položaj božanstva, tada počinje govoriti o svojoj volji i svojim izborima u onome o čemu je Allah već presudio i donio konačan sud. „Reci ti Meni o onome koji je svoju strast za boga svoga uzeo.“ Takav želi da radi šta hoće i da propisuje ono što želi. A to su svojstva Stvoritelja, Uzvišenog, koji je za Sebe rekao u Svojoj Knjizi: „Allah zaista čini šta hoće.“ „On radi ono što želi.“ „Allah sudi kako hoće.“ „On čini ono što želi.“ Allah je Svoje robove obradovao da je u onome što On želi za njih sadržano svako dobro, sreća, ispravnost, uputa, olakšanje, duševni smiraj (ubjeđenje) i životna sigurnost. Uzvišeni kaže: „Allah vam želi olakšanje, a ne želi vam poteškoću.“ „Allah ne želi nepravdu svjetovima.“ „Allah želi da vam objasni i da vas uputi putevima onih prije vas.“ „Allah želi da vam oprosti.“ „Allah želi da vam olakša.“ „Allah ne želi da vam pričini teškoću, nego želi da vas očisti i da vam blagodat Svoju upotpuni.“ Allah Uzvišeni je u Svojoj Knjizi spomenuo ljudsku volju na dva mjesta: Prvo: u kontekstu želje, težnje i nastojanja. Tu se kur'anski govor nekada odnosi pohvalno, a nekada pokuđeno. Drugo: u kontekstu obavještavanja o riječima koje su ljudi izrekli ili djelima koja su činili. U većini slučajeva Allah tada spominje volju stvorenja u kontekstu prijekora, osude i ukora. Uzvišeni kaže: „Oni žele da vas odvedu s Pravoga puta.“ „Žele da se pred tagutom parniče, iako im je naređeno da u njega ne vjeruju, a šejtan želi da ih u daleku zabludu odvede.“ „Žele da naprave razliku između Allaha i Njegovih poslanika, pa govore: u neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo.“ „Vi želite prolazna dobra ovoga svijeta, a Allah želi Ahiret.“ „Žele da ugase Allahovo svjetlo svojim ustima, ali Allah neće ništa drugo osim da upotpuni Svoje svjetlo, makar to nevjernici mrzili.“ „Žele da promijene Allahove riječi.“ „Čovjek, naprotiv, želi da nastavi griješiti.“ Zato nastoj ostvariti ono što Allah želi od Svojih stvorenja, pa ćeš uspjeti, biti spašen, postići sreću i radost srca. Ne obraćaj pažnju na volju ljudi i naroda kada se suprotstavlja volji Gospodara, Uzvišenog, jer sretan završetak pripada bogobojaznima koji su slijedili Allahovu volju. Allah čini ono što želi, Njegova volja nadvladava volju stvorenja i gospodari nad njom. „A vi ne možete ništa htjeti ako Allah, Gospodar svjetova, ne želi.“ Napisao i kazao siromašni rob svoga Gospodara: Ebu Abdurrahman Omer ibn Abdullah. https://t.me/sadikelhasimi

Nova knjiga jednog Jevreja Preveo ju je jedan musliman Umorni islam Za Arape i muslimane općenito, a posebno za stanovnike Zaljeva, kako biste upoznali stvarnost situacije oko sebe i ono što drugi planiraju kako bi vas oslabili i zagospodarili vama. Sažetak najvažnijih tačaka iz knjige „Umorni islam“, poglavlje „Kraj Arapa“. Navodi se da se ova knjiga nalazi u Biblioteci Kongresa SAD-a i da se radi na provođenju onoga što je u njoj napisano. Autor: cionistički pisac Džejkob. Link za preuzimanje PDF-a: https://www.pdfkutub.com/tired-islam/ Ovo je, kako se navodi, opasna knjiga, te bi bilo dobro da je pročita svako kome je stalo do islama. U nastavku slijedi sažetak onoga što je u njoj navedeno: 1. Ako uništimo vjerovanje Arapa i stanovnika Bliskog istoka, uništili smo i vjerovanje muslimana, jer oni najviše primjenjuju ispravno sunijsko učenje. 2. Na Arapskom poluotoku živi mnogo ljudi koji vjeru stavljaju ispred svega i iskreno obožavaju Allaha. 3. Treba uništiti žene u njihovim društvima i podsticati feminizam i moralnu razuzdanost kako bi bilo lakše upravljati njihovim umovima. 4. Stanovnici Arapskog poluotoka odgajaju svoju djecu u ljubavi prema islamu i spremnosti na žrtvu radi njega. 5. Čuvaju sve stubove islama, uče Kur'an napamet i spremni su da se žrtvuju za njega, a to prenose na svaku novu generaciju. 6. Treba započeti napade na šejhove, džamije i džumanske hutbe kako bi se narod od njih udaljio, napustio džamije i izgubio sklonost prema kur'anskom učenju, te dao prednost našoj kulturi nad svojom vjerom. 7. Treba stvoriti jaz između roditelja i djece kako bi nestao koncept dobročinstva prema roditeljima, te usaditi ljubav prema sebi i ličnim interesima iznad porodičnih interesa. Tako će nastati generacija koja ne poštuje prethodnu generaciju, što će biti uvod u raspad društva. 8. Treba podržavati sva mišljenja i fetve koje izazivaju velike razlike, podjele i smutnje. 9. Treba „otrov umotati u med“ kako bi se musliman navikao da smatra kako je sve dozvoljeno, jer za svaku zabranu postoji jedno mišljenje koje je dozvoljava, a drugo koje je zabranjuje, pa tako neće osjećati grižnju savjesti. 10. Treba podsticati da žene putuju same i da se ljudi naviknu na zapadni moral i način života kao nešto normalno i ispravno, dok će islamski moral postati nešto čudno i strano. Tako ćemo osigurati privrženost žena i omladine našoj civilizaciji oslobođenoj islamskog morala. 11. Tehnologija i internet su oružje ovog vremena. Treba podržavati negativne sadržaje koji potresaju karakter muslimana i njegovo ponašanje, a umanjivati pozitivnu upotrebu tehnologije kako bi nova generacija lutala za ispraznim užicima na račun znanja i nauke, te kako bismo zavladali njihovim umovima. 12. Plan udaljavanja muslimana od njegove vjere i identiteta treba provoditi postepeno i kroz faze, kako bi nastao površan i izgubljen narod bez identiteta, naslijeđa i historije, kojim će biti lako upravljati i vladati, te tako okončati sukob u korist Zapada i njegove materijalističke i sekularne civilizacije. To će, prema navodima, biti neizbježno uz kontinuirane napore da se oslabi volja Arapa i muslimana i da ih se udalji od njihove jedinstvenosti, misije i islamskog i arapskog identiteta. Navodi se da je ovo preuzeto iz knjige Džejkoba, četvrto izdanje, sedmi tom, Biblioteka Kongresa, 2011. godine. Neka Allah nagradi svakoga ko ovo pročita i pomogne da se proširi kako bi arapsko-muslimansko društvo postalo svjesno ciljeva svjetskog cionizma. https://t.me/sadikelhasimi

Kada se ponašanje suprotstavi ponašanju, a put i način životu drugog, a ti tvrdiš ljubav i povezanost. Volio bih da si pustio bradu i ostavio zapadnjačku odjeću, jer onaj ko voli nastoji da se poistovijeti s onim koga voli, te da čini ono što on voli i izbjegava ono što on ne voli. https://t.me/sadikelhasimi

Kada se ponašanje suprotstavi ponašanju, a put i način životu drugog, a ti tvrdiš ljubav i povezanost. Volio bih da si pustio bradu i ostavio zapadnjačku odjeću, jer onaj ko voli nastoji da se poistovijeti s onim koga voli, te da čini ono što on voli i izbjegava ono što on ne voli. https://t.me/sadikelhasimi

Ne umanjujmo širk i nevjerstvo u Allahovim imenima i svojstvima Molimo Uzvišenog Allaha, Gospodara veličanstvenog Arša, da oslobodi zarobljene vjernike, da ih spasi spletki taguta i zulumćara. A Allahovo pravo ostaje preče od svih drugih prava. ================== Rekao mi je: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Vi ste učenjaci ummeta. Vaši stavovi u podršci stanovnicima Gaze trebali bi biti snažni, posebno po pitanju pogubljenja zarobljenika. Zar nije sramota za ummet Muhammeda ﷺ da se bavimo eš'arijama i maturidijama i da se međusobno prepiremo u vremenu kada se ummet razara i uništava? Pa sam mu odgovorio: Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Allah je Onaj od koga se pomoć traži. Međutim, stvar je onako kako je Allah rekao: „Oni Allaha nisu veličali onako kako Mu dolikuje.“ „Fitna je teža od ubijanja.“ „Fitna je veća od ubijanja.“ Kraj citata, za onoga ko razumije Allahov govor. https://t.me/sadikelhasimi

Ahmed Šakir je rekao: „Pitanje ovih ljudskih (pozitivnih) zakona jasno je poput sunca. To je otvoreni kufr u kojem nema nikakve skrivenosti, izvrtanja niti opravdanja za bilo koga ko se pripisuje islamu – ma ko on bio – da postupa po njima, da im se pokorava ili da ih odobrava. Neka se zato svako čuva za sebe, a svaki čovjek će sam za sebe odgovarati.“ Pogledaj: Umdetut-Tefsir. Suština govora jeste da se pod otvorenim kufrom misli na napuštanje šerijatskih propisa, bilo njihovom zamjenom, bilo zadovoljstvom zakonom i propisom koji nije Allahov zakon. Ko to učini, obavezno je suprotstaviti mu se i ustati protiv njega kako bi se stvar vratila na svoje ispravno mjesto. Nije uvjet da on lično javno objavi svoje nevjerstvo, kao što mnogi pogrešno smatraju. Zbog toga oni prvo traže da vladar javno iskaže kufr pa tek onda smatraju dozvoljenim izlazak protiv njega. Međutim, prema ovom stavu, izlazak je obavezan čak i ako on otvoreno i izričito ne objavi kufr. ––––––– Faslul-kelam fi muvadžeheti zulmi-l-hukkam (Razjašnjenje govora o suprotstavljanju nepravdi vladara), tom 1, str. 78. Ebu Abdulfettah Ali ibn Hadž, Faslul-kelam fi muvadžeheti zulmi-l-hukkam, tom 1, str. 74. https://t.me/sadikelhasimi

Iz arhive. Preneseno – veoma važno. Vladavina po Allahovom zakonu (hakimijjet) kod našeg šejha, rahimehullah, šejha Ibn Usejmina. Stanje vladara danas, kao i u svakom vremenu. ================ Naš šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, rekao je – što su moje uši čule, moje srce zapamtilo, a moje oči nisu vidjele zapisano – prilikom pojašnjenja hadisa: „Sedmoricu će Allah staviti u Svoj hlad na Dan kada neće biti drugog hlada osim Njegovog hlada: pravednog vladara.“ „Pravedni vladar je onaj koji je pravedan prema svojim podanicima. A nema ispravnije niti obaveznije pravde od toga da im sudi po Allahovom zakonu. To je vrhunac pravde, jer Allah Uzvišeni kaže: ‘Zaista Allah naređuje pravdu i dobročinstvo.’ Ko bude vladao svojim narodom mimo Allahovog zakona, taj nije bio pravedan, nego je nevjernik, sačuvao nas Allah, jer Allah kaže: ‘A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – oni su nevjernici.’ Pa ako vladar svom narodu propiše zakone koji su suprotni šerijatu, znajući da su suprotni šerijatu, ali se okrene od šerijata i kaže: ‘Ja neću odstupiti od zakona’, onda je on nevjernik, pa makar klanjao, udjeljivao sadaku, postio, obavljao hadždž, spominjao Allaha i svjedočio da je Poslanik Allahov poslanik. On je nevjernik koji će vječno boraviti u džehennemskoj vatri na Sudnjem danu. Nije dozvoljeno da vlada muslimanskim narodom ako je narod u mogućnosti da ga ukloni s vlasti. Najvažniji vid pravde kod vladara jeste da ljudima sudi po Allahovom zakonu.“ Završen citat šejha, rahimehullah. Šerh Rijadus-salihin, trinaesta kaseta, 37. minuta. Kažem ja, Ebu Abdullah Es-Sadik El-Hašimi: „Lično sam to detaljno provjerio, pažljivo preslušao i doslovno prenio iz navedenog audio-zapisa, koji posjedujem.“ Zato ne obraćaj pažnju na montirani i lažno pripisani snimak šejhu, rahimehullah, koji se pojavio tek nakon njegove smrti kao laž i potvora. https://t.me/sadikelhasimi

Jedan čovjek mi je rekao: „Mi činimo kufr u taguta, volimo islamsku vlast i trudimo se da je uspostavimo svim svojim mogućnostima, ali trenutno nemamo snage za to, pa smo prisiljeni.“ Pa sam mu odgovorio: Prisila se ne može odnositi na Allahov opći propis, niti na vladanje ljudima po nevjerstvu. Islam to nikada i ni pod kojim okolnostima ne prihvata. Prisila se odnosi samo na pojedinca i ono što se tiče njega lično. Pogledaj moje knjige „Et-Tešri'“ i „Demokratija“, gdje sam ovo detaljno pojasnio, naveo dokaze, kao i riječi prvih generacija muslimana o ajetu koji govori o prisili, njenom značenju, granicama i pravilima. Osim toga, svi današnji taguti pravdaju se prisilom; pa ste tako postali slični njima! Pa zašto ste se onda pobunili protiv njih? Zašto ih niste opravdavali i tražili izgovore za njih? Nema trećeg puta: ili će se suditi po islamu, ili će se čovjek povući kako bi sačuvao svoju vjeru, ili će ostati pri vladavini džahilijeta, nevjerstva i otpadništva od islama. https://t.me/sadikelhasimi

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu, uvaženi šejhu – Allah vas sačuvao i nagradio. Da li je ta tvrdnja: „Mesо učenjaka je otrovno“ (لحوم العلماء مسمومة) vjerodostojan hadis? Odgovor: Ve alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Ovo nije vjerodostojan hadis. Međutim, učenjaci su iskreni i bogobojazni Allahovi štićenici (evlije) ﷻ. U Sahihu Buharije, prenosi se od Ebu Hurejre رضي الله عنه da je Poslanik ﷺ rekao, prenoseći od svoga Gospodara: „Ko se neprijateljski odnosi prema Mome štićeniku (ولي), Ja mu objavljujem rat…“ Ovo se odnosi na one Allahu bliske i bogobojazne ljude koji se ne boje ničijeg prijekora kada je Allah u pitanju, koji ne prikrivaju istinu niti je miješaju s neistinom, i koji se ne dodvoravaju vladarima. Oni stoje na istini, savjetuju ljude, upućuju ih i postupaju pravedno. Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Rekao je imam Abu Nasr Es-Sidžzi (umro 444. h.g.), rahimehullah: „Ove skupine – mislim na kelabije, eš'arije i razne skupine lafzijja – lukavo izmiču poput lisice, skreću poput nevjernika i miješaju istinu i neistinu poput kršćana. Prikažu nešto naizgled prihvatljivo, a zatim to poreknu; dokazuju se nečim što sami ne zastupaju; pokazuju se kao sljedbenici sunneta, a od sunneta su daleko. Oni su uzeli javno suprotstavljanje mu'tezilama kao štit kojim se čuvaju od kritike drugih, želeći tako zadobiti vođstvo nad neznalicama i podmetnuti novotariju onima čije je znanje slabo, a koji su zadovoljni time što ih vide kao protivnike svojih protivnika. Kod učenih ljudi nema razlike između ovih skupina i haridžije koji nam se želi približiti time što odgovara rafidijama zbog njihovog vrijeđanja dvojice šejhova (Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma) i dokazuje njihovo pravo na imamet. Mi dobro znamo da taj haridžija vrijeđa Osmana i Aliju, radijallahu anhuma. Pa zar bi se njegovoj pomoći i odbrani radovao iko osim neznalice, glupaka, čovjeka slabe vjere i pokvarenog rasuđivanja? Isto tako, kada bi nam došao rafidija koji javno pobija haridžije zbog njihovih stavova o Aliji i drugim ashabima, Allah im se smilovao, zar bismo mu se radovali? A dobro znamo da rafidije vrijeđaju trojicu imama prije Alije, radijallahu anhum. Tako je i sa džehmijom kada tvrdi da odgovara bezbožnicima, haridžijama i rafidijama, pa kaže: 'Mi i vi smo jedna ruka protiv njih.' Zar bismo se tome radovali, iako znamo da se mu'tezilija suprotstavlja istini, napušta sunnete i neprijateljski se odnosi prema nama upravo zbog njih? Kao što razuman čovjek ne biva zavaran ovim skupinama, makar mu se približavali kroz ono oko čega se s njim slažu, zbog mnogih drugih pitanja u kojima mu se suprotstavljaju, tako ne smije biti zavaran ni eš'arijama koji obmanjuju, ni kelabijama koji vješto izmiču, niti ostalim lafzijjama koje se suprotstavljaju istini. Svi oni skreću od sunneta, govore novotarije i složni su u neprijateljstvu prema sljedbenicima sunneta i predaja. (ehlul-eseru). Molimo Allaha da nas učvrsti na Njegovoj uputi, da nam podari govor i djela kojima je zadovoljan i da nas sačuva svakoga ko slijedi svoje strasti. On je, doista, Onaj Koji sve čuje i blizu je.“ El-Ibane, Es-Sidžzi (2/383). https://t.me/sadikelhasimi

Kada bi se ashabi, radijallahu anhum, razišli po nekom pitanju, uzimali bismo mišljenje uz koje stoji očigledan dokaz. A onaj ko uzme drugo mišljenje, pa ako zna da je ono suprotno dokazu, onda je grješan. Ako ne zna, nije grješan, ali je neznalica koji je dužan da uči pitanja svoje vjere bez kojih njegovi ibadeti ne mogu biti ispravni. Istina je jedna, čak i u pitanjima u kojima su se oni razišli. To su i sami ashabi, radijallahu anhum, potvrdili. https://t.me/sadikelhasimi

Vjera nije mjesto za razilaženje i sukobljavanje, već smo iskušani obavezom da pogodimo istinu i da tragamo za Uputom. A oni na koje se odnosi Allahova milost u ovim ajetima su:
A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljedbenicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio. I ispunit će se riječ Gospodara tvoga: "Napunit ću, zaista, Džehennem džinima i ljudima - zajedno!" (Hud, 118–119)
https://t.me/sadikelhasimi

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Allah vam dao dobro, naš voljeni šejhu. Uvaženi šejhu, kakav je propis ustajanja pred “znakom” (zastavom) ili idolom (paganskim simbolom)? Mislim na ovu beživotnu tkaninu. Da li se propis razlikuje u zavisnosti od namjere? Molimo vas za detaljno pojašnjenje, Allah vas nagradio dobrim. Odgovor: I neka je na vas selam i Allahova milost i bereket. To nije dozvoljeno uopšte. A Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

🎯 Udaljavanje i odricanje od taguta je ustaljeni sunnet i trajni šerijatski propis. Allah Uzvišeni kaže: "A kada ste se odvojili od njih i od onoga što obožavaju mimo Allaha, sklonite se u pećinu; vaš Gospodar će na vas prosuti Svoju milost i pripremiti vam olakšanje u vašem stanju." (El-Kehf) Također kaže: "I ja se udaljavam od vas i od onoga što mimo Allaha prizivate, a svome Gospodaru se obraćam; nadam se da neću biti nesretan u dovi svome Gospodaru." "Pa kada se udaljio od njih i od onoga što su obožavali mimo Allaha, podarili smo mu Ishaka i Jakuba, i svakoga od njih učinili vjerovjesnikom." (Merjem) U oba Sahiha prenosi se hadis, a imam Buhari je za njega naslovio poglavlje: „Kako postupiti kada nema džemata?“ Zatim je naveo hadis Huzejfe, radijallahu anhu, u kojem na kraju stoji: Rekao sam: „A šta ako ne budu imali ni džemat ni imama?“ Poslanik ﷺ odgovori: "Kloni se svih tih skupina, pa makar se zubima držao za korijen drveta, sve dok te smrt ne zatekne u takvom stanju." U Sahihu Buharije od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: "Ovaj ogranak Kurejšija upropastit će ljude." Ashabi upitaše: "Pa šta nam naređuješ?" On odgovori: "Kada bi ih se ljudi samo klonili." U jednoj predaji ovog hadisa Amr ibn Jahja ibn Seid ibn Amr ibn Seid prenosi od svoga djeda – koji je prenosilac ovog hadisa od Ebu Hurejre – da je rekao: "Izlazio sam sa svojim djedom kod Benu Mervana kada su zavladali Šamom. Kada bi ih vidio kao mlade i neiskusne momke, govorio bi nam: 'Možda su ovi od onih na koje se hadis odnosi.' Mi bismo mu odgovorili: 'Ti bolje znaš.'" Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi https://t.me/sadikelhasimi

Šejh muhaddis Ebu Abdullah es-Sadik el-Hašimi hafizahullah je od najpoznatijih i najboljih učenika muhaddisa Sulejmana bin Nasira el-'Ulvana, Allah ga izbavio i učvrstio. https://t.me/sadikelhasimi

Onaj ko te poziva nečemu mimo robovanja Allahu, zapravo te poziva poniženju, sramoti i niskosti, rasulu i rascjepkanosti, slabljenju ekonomije, teškom životu, gubitku sigurnosti i mnogim drugim stvarima kojih se ljudi boje. Allah Uzvišeni kaže: „Koji ih hrani nakon gladi i daje im sigurnost od straha.“ (Kurejš, 4) To je samo Allah, Jedini, Koji nema sudruga. Neće ti sigurnost dati Amerika, neće ti je dati Rusija, neće ti je dati tvoji arsenali, neće ti je dati tvoji planovi, niti tvoje spletke koje kuješ danju i noću. Neće, neće i neće. Allah Uzvišeni kaže: „A kada Allah želi da jedan narod pogodi zlo, niko ga ne može otkloniti, i oni mimo Njega nemaju zaštitnika.“ (Er-Ra'd, 11) Ako ti Allah želi dobro, niko ga ne može spriječiti. A ako ti Allah, Uzvišeni i Veličanstveni, želi neko zlo, niko ga ne može odvratiti. Uzvišen neka je Allah i slavljen. To je, Allahovi robovi, suštinsko i opasno pitanje. Šta je ljude odvelo u širk prema Allahu? To što nisu Allaha spoznali i veličali onako kako Mu dolikuje. Allah Uzvišeni kaže: „Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a na Sudnjem danu cijela Zemlja bit će u Njegovoj šaci, a nebesa smotana u Njegovoj desnici. Slavljen neka je On i veoma visoko iznad onoga što Mu pripisuju kao sudruge.“ (Ez-Zumer, 67) To je najveća nesreća: kada nastojimo zaštititi svoju dunjalučku korist od vjere i kada žrtvujemo svoju vjeru radi očuvanja dunjaluka. Kada počnemo smatrati da je uspostavljanje Allahovog šerijata među nama prijetnja našem dunjaluku. Tada nastupa neizbježna propast, osim ako se ne vratimo svome Gospodaru i ne ustanemo za svoju vjeru, zbog koje smo i stvoreni — da samo Allaha obožavamo. Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi https://t.me/sadikelhasimi

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Kakav je propis učenja stranih (nearapskih) jezika? Odgovor: Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. To spada u poslove posebnih ljudi kada za tim postoji nužda i velika potreba, koju procjenjuje bogobojazni vođa (vladar) koji svoj ummet predvodi Allahovom Knjigom. Prenosi se da je imam Muhammad al-Bukhari rekao: „Prenio je Haridža ibn Zejd ibn Sabit od Zejda ibn Sabita da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da nauči pismo Jevreja, pa sam za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pisao njegova pisma i čitao mu njihova pisma kada bi mu oni pisali.“ A ono što se danas dešava jeste vesternizacija (pozapadnjačenje), zapostavljanje jezika Kur’ana i uzdizanje jezika nevjernika. Došlo je dotle da je njihov jezik postao obavezan muslimanima tokom školovanja, štaviše, njihov jezik se smatra važnijim od izučavanja Kur’ana, hadisa i fikha. To je očita zabluda, nered i širenje nereda. A Allah najbolje zna. Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi https://t.me/sadikelhasimi