Šejh Sadik Ebu Abdullah el-Hašimi

Uzmite ovo kao jasno pravilo: Ko se odriče šerijata, neće biti potpomognut niti mu će biti omogućena vlast. Ko se stidi islama, neće ga sprovoditi. Ko zaobilazi i izigrava šerijatske propise, licemjer je i zindik. Ko pokaže kukavičluk prema vjeri Ibrahima, alejhis-selam, neće ostvariti pobjedu. Ako je međunarodna zajednica zadovoljna tobom, znaj da si navukao Allahovu srdžbu na sebe. https://t.me/sadikelhasimi

Između pada i uspona smjenjuju se dani koje Uzvišeni Gospodar okreće među ljudima. Kaže naš Gospodar, Silni, Moćni, Koji je iznad Svojih robova: „Reci: ‘Allahu, Vladaru sve vlasti! Ti daješ vlast kome hoćeš, a oduzimaš vlast od koga hoćeš; uzvisuješ koga hoćeš, a ponižavaš koga hoćeš. U Tvojoj ruci je svako dobro. Ti, uistinu, nad svime imaš moć.’“ Važno upozorenje koje se više puta ponavlja u Kur'anu. Allah Uzvišeni nas je izbavio iz nusajrskog režima kako bi nas iskušao i vidio kako ćemo postupati. Allah Uzvišeni kaže: „Uglednici iz faraonovog naroda rekoše: ‘Zar ćeš ostaviti Musaa i njegov narod da nered po zemlji čine i da tebe i tvoja božanstva napuste?’ On reče: ‘Ubijat ćemo njihove sinove, a njihove žene ostavljati u životu, i mi nad njima sigurno imamo vlast.’ Musa reče svom narodu: ‘Tražite pomoć od Allaha i budite strpljivi. Zemlja zaista pripada Allahu; On je daje u nasljedstvo kome hoće od Svojih robova, a lijep završetak pripada bogobojaznima.’ Oni rekoše: ‘Zlostavljani smo bili prije nego što si nam došao, a i nakon što si nam došao.’ Musa reče: ‘Možda će vaš Gospodar uništiti vašeg neprijatelja i vas učiniti namjesnicima na Zemlji, pa da vidi kako ćete postupati.’“ Također kaže Uzvišeni: „Kada čovjeka zadesi nevolja, On Nam se obraća ležeći, sjedeći ili stojeći. A kada od njega otklonimo nevolju, on nastavlja kao da Nam se nije ni obraćao zbog nevolje koja ga je zadesila. Tako su rasipnicima uljepšana njihova djela. Mi smo prije vas uništavali narode kada su nasilje činili, iako su im njihovi poslanici donosili jasne dokaze, ali oni nisu htjeli vjerovati. Tako Mi kažnjavamo narod zločinaca. Zatim smo vas učinili njihovim nasljednicima na Zemlji da bismo vidjeli kako ćete postupati.“ Ranije smo govorili: kada bi nam Allah dao mogućnost i vlast, učinili bismo to i to. Hoće li to ostati samo riječi, parole i uspomene iz prošlosti? Ili će to biti riječi ljudi koji su iskreno ispunili ono na šta su se Allahu obavezali? Molimo Allaha iz Njegove neizmjerne dobrote i molimo Ga za postojanost čvrstu poput visokih i nepokolebljivih planina, pa i jaču od toga. Allah nas posmatra, a i međunarodna zajednica nas posmatra. Pa kojoj ćemo se od te dvije „kontrole“ prikloniti? Čijeg ćemo se pogleda više bojati i prema kome ćemo graditi svoje račune i procjene? A Allah je Onaj od Kojeg se pomoć traži. https://t.me/sadikelhasimi

Stani i dobro se čuvaj – ne povjeravaj vlast Znaj, Allah te uputio na pokornost Njemu i učvrstio te na Njegovoj vjeri, Njegovom Šerijatu i putu kojim je On zadovoljan, a mimo kojeg nije zadovoljan nijednim drugim: Nije dozvoljeno vjerniku, niti onome ko želi sačuvati svoj iman, da povjeri vlast osim onome ko se obavezuje da će suditi po Kur'anu i Sunnetu i voditi ummet po Muhammedovom, sallallahu alejhi ve sellem, šerijatu, ne odstupajući od njega i ne prihvatajući nikakvu zamjenu za njega. Ko povjeri vođenje ummeta nekome ko ne sudi po Allahovoj Knjizi, taj nije zadovoljan Allahom kao Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao vjerovjesnikom i poslanikom, makar tvrdio da je musliman. Uzvišeni Allah kaže: > "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati sve dok za sudiju u međusobnim sporovima tebe ne uzmu, a potom u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete zbog onoga što si presudio i potpuno se ne pokore." (En-Nisa, 65) Također, govoreći o licemjerima koji slijede jevreje i kršćane, Uzvišeni kaže: > "Vidiš mnoge od njih kako prijateljuju s onima koji ne vjeruju. Ružno je ono što su sebi unaprijed pripremili: da se Allah na njih rasrdi i da u patnji vječno ostanu. A da vjeruju u Allaha, Vjerovjesnika i ono što mu je objavljeno, ne bi ih uzimali za zaštitnike, ali mnogi od njih su grješnici." (El-Maida, 80–81) Uzvišeni je također jasno opisao njihovo stanje, negirajući im iman iako ga oni za sebe tvrde, te pojasnio ko je istinski vjernik kod Allaha: > "Oni govore: 'Vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se', a zatim se jedan dio njih, nakon toga, okreće. Takvi nisu vjernici. Kada budu pozvani Allahu i Njegovom Poslaniku da im presudi, dio njih se okreće. A ako je pravo na njihovoj strani, dolaze mu pokorno. Zar su im srca bolesna, ili sumnjaju, ili se boje da će Allah i Njegov Poslanik prema njima nepravedno postupiti? Naprotiv, oni su pravi nasilnici. Jedini govor vjernika, kada budu pozvani Allahu i Njegovom Poslaniku da im presudi, jeste: 'Čujemo i pokoravamo se!' Takvi će uspjeti. A oni koji se pokoravaju Allahu i Njegovom Poslaniku, koji se Allaha boje i Njega se čuvaju – oni su pobjednici." (En-Nur, 47–52) Uzvišeni kaže: > "Ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da, kada Allah i Njegov Poslanik nešto odrede, po svom nahođenju postupaju. A ko Allahu i Njegovom Poslaniku bude neposlušan, taj je očito zalutao." (El-Ahzab, 36) I kaže Uzvišeni: > "Gospodar tvoj stvara šta hoće i odabire; oni nemaju pravo izbora. Neka je slavljen Allah i neka je uzvišen iznad onoga što Mu pripisuju kao sudruga. Gospodar tvoj zna ono što njihova srca kriju i ono što javno iznose. On je Allah, nema drugog boga osim Njega. Njemu pripada hvala i na ovom i na budućem svijetu, Njemu pripada sud i Njemu ćete se vratiti." (El-Kasas, 68–70) Također kaže: > "Zaista je vaš Gospodar Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio u šest dana, a zatim se nad Aršom uzvisio. On noću zastire dan, koji ga u stopu prati, a Sunce, Mjesec i zvijezde Njegovoj su naredbi potčinjeni. Samo Njemu pripada stvaranje i zapovijedanje. Neka je uzvišen Allah, Gospodar svjetova." (El-A'raf, 54) I kaže: > "Reci: 'Allah najbolje zna koliko su ostali.' Samo On zna tajne nebesa i Zemlje. Kako On sve dobro vidi i sve dobro čuje! Oni osim Njega nemaju zaštitnika, i On nikoga ne uzima za sudionika u Svojoj vlasti." (El-Kehf, 26) I kaže Uzvišeni: > "O drugovi moji iz tamnice, jesu li bolji razni gospodari ili Allah, Jedini i Svemoćni? Vi mimo Njega obožavate samo imena koja ste vi i preci vaši nadjenuli, a Allah za njih nije nikakav dokaz objavio. Sud pripada jedino Allahu. On je naredio da ne obožavate nikoga osim Njega. To je jedina ispravna vjera, ali većina ljudi ne zna." (Jusuf, 39–40) https://t.me/sadikelhasimi

Rekao je, pa sam mu odgovorio: Rekao je: „Nije dozvoljeno da musliman obavezuje drugog muslimana ničim osim Allahovom Knjigom, sunnetom Njegovog Poslanika i onim oko čega se ummet složio.“ Pa sam rekao: Naprotiv, musliman je dužan da se pridržava onoga na što ukazuje vjerodostojan dokaz, onako kako su ga razumjeli ashabi, radijallahu anhum, te da ostavi ono što je zasnovano na slabim predajama, ličnom mišljenju i pretpostavkama. Ne treba od razilaženja i različitih mišljenja praviti most preko kojeg će provoditi svoje strasti. To je put vjernika, plemenitih ashaba, radijallahu anhum, a ko se suprotstavi tom putu, propao je. A Allah najbolje zna. Od Njega se pomoć traži. https://t.me/sadikelhasimi

Čuvajte se onih koji ljude pretvaraju u robove vladara Znaj, muslimanu, da je vladar (velijjul-emr) o kojem govore šerijatski dokazi onaj koji predvodi ummet po Allahovoj Knjizi i putem vjernika. A onaj ko odstupi od toga, njemu se ne duguje ni slušanje ni pokornost, niti mu pripada prisega (bej'a), niti se oko njega okuplja džemat. U tome nema razilaženja među sljedbenicima ehli-sunneta vel-džemata. Pa teško prljavim murdžijama. https://t.me/sadikelhasimi

Kada se šejtan zaodjene odjećom „reformatora“ Optuživanje Musa'a, alejhis-selam, od strane prokletog i prezrenog faraona bilo je znak njegovog potpunog poraza i iscrpljenosti svih sredstava uvjeravanja. Zato je pribjegao obmanjivanju ljudi, poigravanju s umovima lakovjernih iz svoga naroda, kako bi prikrio vlastitu propast i zlodjela. Oni su ga poslušali i krenuli za njim, ali su i sami bili narod ogrezao u grijehu. A kakav je bio ishod? > „I faraon je narod svoj u zabludu odveo, a nije ga na Pravi put uputio.“ (Taha, 79) Sve do danas takvo je stanje ljudi sa savremenim „faraonima“. Neki će nastaviti putem koji vodi prema moru, gdje ih čeka potapanje, a zatim i vatra. To su oni koji su dopustili da budu obmanuti, iako imaju znanje i jasne dokaze pred sobom. To su grješnici koji svjesno okreću leđa istini. Drugi su izabrali rov istine, pa su ustali da potvrde istinu i pomognu je. Krenuli su putem spasa, uzimajući pouku iz primjera vjernika iz faraonove porodice, koji je, kada je stvar postala ozbiljna i kada je nastupio trenutak istine, javno izgovorio riječ istine i svoj slučaj prepustio Uzvišenom Allahu. To je Allahov zakon u iskušenjima: da se ljudi razlikuju jedni od drugih, da se odvoje iskreni od neiskrenih i da istina postane potpuno jasna. Prava sigurnost je samo ona koju je Allah obećao Svojim bogobojaznim robovima: da Ga sutra sretnu kao vjernici koji Mu dolaze, a ne okreću Mu leđa. Takvi se za svoju vjeru neće bojati niti će tugovati za prolaznim dunjalukom. Neće zalutati nakon što su bili upućeni, niti će stradati nevjerstvom nakon što su vjerovali. Allahu, učini nas od onih koji su obuhvaćeni uputom i spasom spomenutim u ova dva ajeta: > „Rekosmo: ‘Izlazite iz njega svi! Od Mene će vam sigurno uputa dolaziti, i oni koji budu slijedili Moju uputu neće se ničega bojati niti će tugovati.’“ (El-Bekare, 38) > „Reče: ‘Izlazite iz njega oboje, svi zajedno! Jedni drugima ćete neprijatelji biti. A kada vam od Mene dođe uputa, onaj ko bude slijedio Moju uputu neće zalutati niti će nesretan biti.’“ (Ta-Ha, 123) A Allah je Onaj od Kojeg se pomoć traži. https://t.me/sadikelhasimi

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Allah vas poživio i bereket vam dao. Allah vam dobro dao. Jedan brat iz Egipta pita o propisu trgovine kojom se bavi njemu bliska osoba, a koja uključuje prodaju i šivenje ženskih haljina, uključujući i vjenčanice te haljine za razne svečanosti. Poznato je da se takve haljine često nose na mješovitim skupovima i svadbama, što je čest slučaj u Egiptu. Kakav je propis da se bavi ovim poslom i ovom vrstom trgovine? Allah vas nagradio svakim dobrom. Odgovor: Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Allah te poživio i dobro nam došao. Ko god zna da će žena tu odjeću nositi na takvim priredbama i mješovitim okupljanjima, nije mu dozvoljeno da joj šije ili kroji odjeću za tu namjenu. Isto važi i ako se radi o skupovima na kojima ima grijeha, razvrata, pjevanja, razgolićavanja i otkrivanja stidnih mjesta. Isti propis se odnosi i na trgovce odjećom i modnim artiklima; propis je jednak za sve njih. A Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Pitanje: Esselamu alejkum. Da li je ovaj hadis vjerodostojan? > „Pokazane su mi nagrade moga ummeta, čak i za trun koji čovjek ukloni iz džamije. Također su mi pokazani grijesi moga ummeta, pa nisam vidio veći grijeh od toga da čovjeku bude data sura ili ajet iz Kur'ana, a zatim ga zaboravi.“ Odgovor: Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Ovaj hadis je munker (odbačen, slab) i nije vjerodostojan. Nakon što ga je naveo imam Ebu Isa et-Tirmizi, rekao je: > „Ovo je garib hadis i ne poznajemo ga osim ovim putem (lancem prenosilaca).“ Zatim je rekao: > „Spomenuo sam ga Muhammedu ibn Ismailu“ – tj. Muhammed ibn Ismail el-Buhari – „pa ga nije poznavao i smatrao ga je neobičnim (spornim).“ A Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Ovo ti jasno pokazuje razliku između božanskog odgoja kojim su odgajani plemeniti poslanici i proizvoljnog, neozbiljnog i razvodnjenog odgoja koji neki ljudi lažno pripisuju vjeri i šerijatu. A Allah je Onaj od Koga se pomoć traži. On najbolje sudi i najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Propis o biranju između jednog i drugog taguta u muslimanskim zemljama Zar nije čudno da se čovjeku naređuje nevjerovanje u taguta, njegovo izbjegavanje, borba protiv njega, njegovo iskorjenjivanje, odvraćanje ljudi od njega, usađivanje mržnje prema njemu te uspostavljanje ljubavi i odricanja na toj osnovi, a zatim se ljudima naređuje da ga podrže, glasaju za njega, rade na učvršćivanju njegove vlasti i omogućavanju njegove dominacije, pa se to čak proglašava šerijatskom obavezom? To je zaista jedna od najvećih nesreća i pogubnih zabluda. Ovakav govor potpuno je suprotan Kur’anu, sunnetu i praksi ashaba, radijallahu anhum. Zato ćeš primijetiti da onaj ko ga iznosi zapravo slijedi samo svoje mišljenje i strast. Nema nijedan dokaz iz Kur’ana, sunneta niti iz govora ashaba koji naređuje izbor taguta koji će muslimanima vladati po sekularizmu ili bilo kojem drugom obliku i nazivu tagutstva, kufra i širka, sa svim njihovim vrstama i stepenima. Takvo nešto ne postoji ni u vjeri Ibrahima, alejhis-selam, niti u šerijatu prvaka svih poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naprotiv, govornik je svoj sud zasnovao na pokvarenoj i gorkoj stvarnosti u kojoj su iščezli vjera Ibrahima i šerijat prvaka svih poslanika. Tako je šerijatski propis spustio na nešerijatsku stvarnost i toj stvarnosti dao odjeću šerijata, iako šerijat za to nije dao dozvolu. Muslimanima je naređeno da prihvataju samo onoga ko ih vodi Allahovom Knjigom i ko među njima ne ispoljava otvoreni kufr za koji imaju jasan dokaz od Allaha. Ako to ne čini, tada je obavezno odricanje od njega, suprotstavljanje njemu, borba protiv njega i udaljavanje od njega. Sve su to šerijatski propisani stepeni koji imaju svoja pravila i redoslijed. Njih ne mijenja ni teška stvarnost, ni većina ljudi, ni pogrešno poimanje nekog učenjaka ili daije, niti bilo šta drugo. Dokazi za to su jasni i nedvosmisleni. Od njih su riječi Uzvišenog Allaha: > „Mi nijednog poslanika nismo poslali osim da mu se, Allahovom dozvolom, pokorava. A da su oni, kada su sebi nepravdu učinili, došli tebi pa zatražili od Allaha oprost, i da je Poslanik za njih zatražio oprost, našli bi da Allah prima pokajanje i da je milostiv. I ne, tako Mi Gospodara tvoga, oni neće vjerovati sve dok za sudiju u međusobnim sporovima ne uzmu tebe, pa zatim u svojim srcima ne osjete nikakvu tegobu prema tvojoj presudi i potpuno joj se ne pokore.“ (En-Nisa, 64–65) U ovom poglavlju postoji mnogo ajeta koji jasno potvrđuju da su zakonodavstvo i vlast isključivo Allahovo pravo, bez sudruga. Ko to pravo usmjeri nekome mimo Allaha, počinio je kufr i širk. Također, u oba Sahiha prenosi se od Ubade ibn Samit da je rekao: „Pozvao nas je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo mu dali prisegu. Između ostalog, obavezao nas je da ćemo slušati i pokoravati se u onome što nam je drago i što nam je mrsko, u teškoći i lahkoti, pa čak i kada drugi budu imali prednost nad nama, te da se nećemo sporiti s nosiocima vlasti.“ Zatim je rekao: > „Osim ako vidite otvoreni kufr za koji imate jasan dokaz od Allaha.“ U Sahihu Muslima prenosi se od Jahje ibn Husajna da je čuo svoju nanu kako prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu rekao: > „Pa makar vam za vođu bio postavljen rob koji vas vodi Allahovom Knjigom, slušajte ga i pokoravajte mu se.“ Dakle, nije nam naređeno da među muslimanima biramo između jednog i drugog taguta pa da podržimo jednoga, a ostavimo drugoga, pod bilo kojim izgovorom. Poslanici su slani kako bi pozivali u nevjerovanje u svakog taguta, bez obzira na stepen njegovog kufra i njegove ciljeve. Na tome su odgajali narode. Ako ljudi ne prihvate taj poziv, tada je obavezno strpljenje, ustrajnost, postojanost i izdvajanje od zla. A kada postoji snaga i mogućnost, propisan je džihad na Allahovom putu. To je Allahova vjera, šerijat Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i vjera Ibrahima, Allahovog prisnog prijatelja, neka su na obojicu najbolji salavati i potpuni selami.

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Šejhu naš, Allah te uputio na ono što voli i čime je zadovoljan. Pitanje: Dova između ezana i ikameta je uslišana. Petkom, koji se od dva ezana smatra onim prije ikameta – prvi ili drugi? Ako kažemo da je to drugi ezan, vrijeme za dovu je veoma kratko zbog toga što imam odmah izlazi na minber. Možete li to pojasniti? Allah vas nagradio najboljom nagradom, sačuvao vas, brinuo se o vama i smilovao se vašim roditeljima. Odgovor: Ve alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Amin. Allah te blagoslovio, i tebe također. Drugi ezan je ono na što se misli. Iako je vrijeme između njega i početka hutbe kratko, to se nadoknađuje dovom tokom hutbe i dovom u posljednjem satu petka. Što se tiče prvog ezana, on nije obuhvaćen ovim hadisom, jer nije postojao u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je uveden za vrijeme vođe pravovjernih, Osman ibn Affan, radijallahu anhu. A Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Osnovno pravilo u vezi sa suđenjem mimo onoga što je Allah objavio jeste da ono spada u vrstu velikog kufra – odgovor protivniku (1. dio), šejh Es-Sadik el-Hašimi. https://t.me/sadikelhasimi

A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njima će propasti njihova djela i na ovom i na budućem svijetu, i oni će biti stanovnici Vatre, u kojoj će vječno ostati. Zaista oni koji vjeruju, i oni koji se isele i bore na Allahovom putu, oni se mogu nadati Allahovoj milosti. A Allah je Onaj Koji mnogo prašta i milostiv je.“ (El-Bekare, 217–218) https://t.me/sadikelhasimi

Čovjek može živjeti lijep život bez svoje domovine, ali ne može živjeti lijep život bez svoje vjere. Tvoja vjera je tvoj džennet među tvojim rebrima. Gdje god da se nalaziš, ona je s tobom. Zato nemoj od svoje domovine praviti idol u svom srcu pa da zbog nje izgubiš svoju vjeru. Poslanicima je bilo ponuđeno da biraju između domovine i vjere, pa su vjeru smatrali uzvišenijom, važnijom i dali joj prednost. Uzvišeni Allah kaže: > „Oni koji nisu vjerovali govorili su poslanicima svojim: ‘Ili ćemo vas iz zemlje naše protjerati ili ćete se vjeri našoj vratiti!’ Tada im je Gospodar njihov objavio: ‘Mi ćemo nevjernike sigurno uništiti.’“ (Ibrahim, 13) Sljedbenici neistine umislili su da će uspostavljanje vjere dovesti do gubitka domovine, izazvati smutnje i probleme te biti razlog protjerivanja iz nje. Zato su ostavili vjeru i okrenuli joj leđa radi domovine. Tako je domovina od mjesta stanovanja postala idol, pa su ih pogodile smutnje, a njihovu zemlju snašla iskušenja. Uzvišeni kaže: > „Oni govore: ‘Ako budemo slijedili Pravi put s tobom, bićemo protjerani iz svoje zemlje.’ Zar im nismo dali sigurno utočište, u koje se donose plodovi svake vrste kao opskrba od Nas? Ali većina njih ne zna.“ (El-Kasas, 57) Vjera čuva domovinu od nesreća i iskušenja. Neće je sačuvati okupljanje na strastima, neograničenim slobodama, rasnim ili plemenskim vezama bez vjere. Uzvišeni kaže: > „Glavešine iz njegova naroda koje su se oholile rekoše: ‘O Šuajbe, ili ćemo tebe i one koji s tobom vjeruju iz našega grada protjerati ili ćete se našoj vjeri vratiti!’ On reče: ‘Zar i onda kada je mrzimo? Na Allaha bismo iznijeli laž kada bismo se vašoj vjeri vratili nakon što nas je Allah od nje spasio. Nama nije da se u nju vratimo osim ako Allah, Gospodar naš, to hoće. Gospodar naš znanjem obuhvata sve. Na Allaha se oslanjamo. Gospodaru naš, presudi između nas i naroda našega po istini, jer Ti si Najbolji Sudija.’ A glavešine koje nisu vjerovale iz njegova naroda rekoše: ‘Ako budete slijedili Šuajba, sigurno ćete tada biti gubitnici.’ Tada ih zadesi strašan potres i oni u svojim kućama ostadoše mrtvi. Oni koji su Šuajba u laž utjerivali kao da u njima nikada nisu ni živjeli. Oni koji su Šuajba u laž utjerivali upravo su oni bili gubitnici. A on se od njih okrenu i reče: ‘Narode moj, dostavio sam vam poruke Gospodara svoga i savjetovao vas. Pa kako da tugujem za narodom koji ne vjeruje?’ Mi nijednom gradu nismo poslali vjerovjesnika a da njegove stanovnike nismo iskušali nevoljom i oskudicom ne bi li se ponizno molili. Zatim smo poslije zla davali dobro sve dok se ne bi umnožili i govorili: ‘I naše pretke su pogađale i nevolje i blagostanje.’ Tada bismo ih iznenada kaznili, a oni to ne bi ni osjetili.“ (El-A'raf, 88–95) Uzvišeni također kaže: > „On je Taj koji je iz njihovih domova protjerao nevjernike među sljedbenicima Knjige pri prvom okupljanju. Niste mislili da će oni izaći, a oni su mislili da će ih njihove tvrđave od Allahove kazne zaštititi. Međutim, Allah im je došao odakle se nisu nadali i u njihova srca strah ulio, pa su vlastitim rukama i rukama vjernika svoje kuće rušili. Zato uzmite pouku, o vi koji imate razuma.“ (El-Hašr, 2) Napustiti pokvarene zemlje radi očuvanja vjere predstavlja hidžru na Allahovom putu, za koju slijedi nagrada, sevap i Allahova nadoknada. Uzvišeni kaže: > „I oni mu zamku postaviše, ali Mi učinismo da oni budu poniženi. I on reče: ‘Ja idem svome Gospodaru, On će me uputiti. Gospodaru moj, podari mi čestit porod.’ I Mi ga obradovasmo blagim dječakom.“ (Es-Saffat, 98–101) Uzvišeni kaže: > „Pitaju te o svetom mjesecu i borbi u njemu. Reci: ‘Borba u njemu je veliki grijeh, ali odvraćanje od Allahova puta, nevjerovanje u Njega, sprečavanje pristupa Časnom hramu i protjerivanje njegovih stanovnika iz njega još je veći grijeh kod Allaha. A smutnja je teža od ubijanja.’ Oni će se neprestano boriti protiv vas sve dok vas, ako budu mogli, ne odvrate od vaše vjere.

Znaj, Allah ti se smilovao i na Pravi put te uputio, da postoje dvije vrste istihlala (smatranja nečega dozvoljenim). To je zato što postoje dvije vrste grijeha: Grijesi koji sami po sebi nisu kufr. Kod njih se za izlazak iz islama uvjetuje istihlal (smatranje dozvoljenim), negiranje njihovog propisa, poricanje ili nešto drugo od djela koja izvode iz vjere. Što se tiče grijeha koji su sami po sebi veliki kufr, kod njih se ne uvjetuje istihlal. Ako bi ih neko i smatrao dozvoljenim, tada bi se spojila dva velika kufra. Primjer za to jeste donošenje džahilijetskih zakona, propisa i nevjerničkih ustava. To je samo po sebi veliki kufr koji izvodi iz vjere. Isto tako i suđenje po njima, presuđivanje sporova na osnovu njih, njihova zaštita, veličanje, prihvatanje i priznavanje. A Allah najbolje zna. https://t.me/sadikelhasimi

Hadis jasno ukazuje da će se ova skupina suočavati s napuštanjem, protivljenjem i omalovažavanjem. To je trajno stanje koje neće prestati ni u jednom vremenu. Istina će uvijek imati svoje protivnike, osporavatelje, one koji obeshrabruju i one koji sami posustaju. Zato Uzvišeni Allah kaže: > 'I tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odredili.' Ako ni vjerovjesnici nisu bili pošteđeni neprijateljstva, kako da budeš pošteđen ti? Zbog toga su neki od selefa, kada bi primijetili da im se niko ne suprotstavlja u onome što govore i zastupaju, počinjali preispitivati sami sebe. Govorili bi: „Šta je ovo? Zar je moguće da su se svi ljudi odazvali Allahu i Njegovom Poslaniku i da je stvar postala toliko jasna da više nema nijednog protivnika?“ To se može dogoditi samo onda kada ljude vjera uopće ne zanima, pa govoriš, a oni ne obraćaju pažnju na ono što govoriš, te se ni ne trude da ti se suprotstave. https://t.me/sadikelhasimi

Preneseno iz komentara na El-Vasitijsku akidu od Ebu Abdullaha el-Hašimija Od sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste hadis koji prenosi Aiša bint Ebu Bekr, a bilježe ga Buharija i Muslim, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: > „Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje, to se odbacuje.“ Dobro, šta je to „njegova stvar“? Da li je pojašnjena u ovom hadisu? Nije izričito spomenuta, ali hadis nas obavještava da postoji određena stvar koja ima svoje granice, zaštitu i okvire. Na to ukazuje izraz „ova“, jer se njime ukazuje na nešto poznato i određeno. Ko to napusti i suprotstavi mu se – zalutao je. > „Ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje...“ To znači: sve ono što ne možeš pronaći unutar nje, nije njen dio. Šejh Ebu Abdullah el-Hašimi, hafizahullah, rekao je u svom komentaru na Vasitijsku akidu od Ibn Tejmijje: „Ehli-sunnet vel-džemat govori i ono što im ide u prilog i ono što im ne ide u prilog. Međutim, sljedbenici novotarija govore samo ono što im odgovara, a prešućuju ono što je protiv njih. Kada pronađu dokaz koji im ne odgovara i koji se suprotstavlja njihovim strastima, oni ga skrivaju. To skrivanje nekada biva potpunim prešućivanjem, a nekada iskrivljavanjem njegovog značenja kroz neispravna tumačenja, nepravedna preusmjeravanja i razne sumnje koje ubacuju među ljude. Koriste i određene izraze koji kod slušalaca stvaraju utisak da je neka osoba veliki poznavalac određene teme, kako bi ih obmanuli i odvratili od upute. Uzvišeni Allah kaže: > 'Oni ga poznaju kao što poznaju svoje sinove, ali jedna skupina njih svjesno skriva istinu.' A zatim: > 'Istina je od Gospodara tvoga.' Dakle, istina je jasna. Koliko god je pokušavali sakriti, ona ostaje sačuvana, jer ju je Allah sačuvao. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je, kako bilježi Muslim: > 'Blagostanje ovog ummeta dato je njegovim prvim generacijama.' Razlog tog blagostanja jeste upravo ova akida, čvrsto držanje puta spasa i oprez prema šejtanskim putevima. Uzvišeni kaže: > 'I ovo je Moj pravi put, pa ga slijedite, a ne slijedite druge puteve, pa da vas odvoje od Njegovog puta. To vam On naređuje da biste bili bogobojazni.' Ako to ne budemo činili, nećemo biti od bogobojaznih. Uzvišeni također kaže: > 'I da se jasno pokaže put zločinaca.' Tako je postao jasan put grješnika, a postao je jasan i Pravi put. Allah kaže: > 'I pokazali smo mu dva puta.' Put dobra i put zla – oba su pojašnjena i razjašnjena. Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: > 'A posljednje generacije ovog ummeta pogodit će iskušenja i stvari koje ćete smatrati pokuđenim.' Zašto? Zbog udaljavanja od ove akide. Što se ljudi više udaljavaju od ovog znanja i od spoznaje onoga na čemu su bili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, to su izloženiji zabludama i sumnjama. Neki su pokušavali odgovoriti zabludjelima slijedeći vlastite strasti, pa su i sami zalutali i druge u zabludu odveli. Molimo Allaha za sigurnost i spas. Ova akida nas odgaja da neistinu pobijamo istinom, a ne da istinu pobijamo neistinom. Ne pobijamo neistinu strastima, mišljenjima, ličnim procjenama, prilagođavanjem pritisku stvarnosti, slijeđenjem većine ili oslanjanjem na iskustva. Sve to nema stvarnu vrijednost ni težinu i Kur'an nas upozorava na takav pristup. Uzvišeni kaže: > 'Ako bi se pokorio većini onih koji su na Zemlji, oni bi te od Allahovog puta odveli. Oni slijede samo pretpostavke i samo nagađaju.' Zato neka te ne zavara brojnost onih koji se suprotstavljaju istini. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o spašenoj skupini i potpomognutoj skupini, rekao je: > 'Neprestano će jedna skupina iz mog ummeta biti na istini, vidljiva i potpomognuta. Neće im nauditi oni koji ih ostave na cjedilu niti oni koji im se suprotstavljaju, sve dok ne dođe Allahova odredba.' Ovaj hadis prenesen je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, velikim brojem predaja. Prenosi se od El-Mugira ibn Šu'ba, Sevban, Muavija ibn Ebu Sufjan i drugih ashaba, radijallahu anhum, sa sličnim značenjima.

Važno upozorenje na jednu sumnju koju iznose murdžije vladara-taguta koji uvode izmijenjene zakone. Pozivaju se na ono što se navodi u tefsiru Ibn Ebi Hatima er-Razija: > „Obavijestio nas je Ebu Jezid el-Karatis u onome što nam je napisao, od Asbega ibn el-Feredža, od Abdurrahmana ibn Zejda ibn Eslema, koji je u vezi s riječima Uzvišenog: 'A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – oni su nevjernici' rekao: 'Ko bude sudio prema knjizi koju je sam napisao, ostavljajući Allahovu Knjigu, i tvrdi da je ta njegova knjiga od Allaha, taj je počinio kufr.'“ Pa kažu: ovo je uvjet za proglašavanje nevjernikom. Ako svoj zakon ne pripiše Allahu ili šerijatu, onda nije nevjernik, makar propisivao šta god hoće. Odgovor: Kažem: Šta mislite kada bi neko dozvolio blud, kamatu ili nešto drugo od jednoglasno zabranjenih stvari, a to ne bi pripisao Allahu – da li bi bio nevjernik ili ne? Naprotiv, bio bi nevjernik po konsenzusu učenjaka, bez obzira pripisao to Allahu i vjeri ili ne. Zatim, spominjanje nekih djela koja izvode iz vjere u određenom kontekstu nikako ne znači negiranje drugih takvih djela. Na ovo sam odgovorio i pojasnio u svojoj knjizi „Et-Tešri'“ (Zakonodavstvo). Naprimjer, kada bih rekao: > „Ko zaniječe Džibrila, izašao je iz vjere.“ Da li to znači da onaj ko zaniječe Mikaila, Džennet ili Džehennem nije nevjernik? Naravno da ne znači, niti to nužno proizlazi iz takve izjave. Ovo je veoma često u šerijatskim tekstovima: spominju se neka djela nevjerstva u jednom kontekstu, a druga u drugom. To što nešto nije spomenuto ne znači da se ne uzima u obzir, niti da je ono što je spomenuto navedeno radi ograničavanja, isključivosti ili postavljanja uvjeta. A sada dolazi presudan dokaz: Pojasnio sam u svojoj knjizi „Et-Tešri'“ da je značenje ajeta iz sure El-Maide: > „A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – oni su nevjernici“ objasnio plemeniti ashab El-Bera ibn Azib, radijallahu anhu, u hadisu koji se nalazi u Sahihu Muslima, u priči o tome kako su Jevreji izmijenili Allahov propis zamijenivši kaznu kamenovanja za bludnike kaznom mazanja lica čađom, bičevanjem i progonstvom. U toj priči nalazi se jasan i izričit dokaz o ovoj temi. Kada su tvrdili da je to od Allaha, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je da donesu Tevrat. Otvorili su ga, a njihov učenjak prekrio je ajet o kamenovanju. Tada mu je Abdullah ibn Selam naredio da podigne ruku, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: > „Podigni svoju ruku.“ Kada ju je podigao, ukazao se ajet o kamenovanju. Zatim je njihov učenjak objasnio zašto su to uradili, rekavši: > „Ne, tako mi Allaha. Da me nisi obavezao da govorim istinu, ne bih ti to rekao. Nalazimo u Tevratu propis kamenovanja, ali se blud proširio među našim uglednicima. Kada bismo uhvatili uglednog čovjeka, ostavili bismo ga, a kada bismo uhvatili običnog čovjeka, izvršili bismo nad njim kaznu. Tada smo rekli: Hajde da se složimo oko kazne koju ćemo jednako primjenjivati i na ugledne i na obične ljude. Tako smo umjesto kamenovanja uveli mazanje lica čađom i bičevanje.“ Ako su oni to priznali i odustali od tvrdnje da je taj propis od Allaha, te je postalo jasno da nije od Allaha, ipak su ostali nevjernici. Uzvišeni Allah objavio je o njima riječi: > „O Poslaniče, neka te ne žaloste oni koji srljaju u nevjerstvo...“ Dakle, propis se nije promijenio. Jeste uklonjena jedna vrsta nevjerstva, ali je nevjerstvo i dalje ostalo prisutno. Ovdje postoje tri oblika kufra: 1. Kufr kroz izmjenu Allahovog propisa. 2. Kufr kroz pripisivanje te izmjene Allahu. 3. Kufr kroz dopuštanje i ozakonjivanje te izmjene. Ako odustanu od pripisivanja toga Allahu, ostaju kufr izmjene propisa i kufr njegovog proglašavanja dozvoljenim. Ovo je jasno. Na kraju hadisa El-Bera', radijallahu anhu, rekao je: > „Sve se odnosi na nevjernike.“ Odnosno, sva tri ajeta: „nevjernici“, „nasilnici“ i „grješnici“. I hvala Allahu, na početku i na kraju, javno i tajno. https://t.me/sadikelhasimi

Ummet i lutanje sinova Israilovih Kada ummet izgubi svoju ispravnu orijentaciju u ozbiljnom nošenju emaneta i izvršavanju svojih obaveza, počinje da traži sebe u zabavi, igri i ispraznim pobjedama na terenima „lopte ništavila“. Za to veže svoje nade i na tome gradi svoje ambicije. Upravo su to njegovi neprijatelji i željeli – da se on igra loptom ništavila, dok se oni igraju njime. A Uzvišeni Allah kaže: Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha! A kada bi sljedbenici Knjige vjerovali, bilo bi bolje za njih; među njima ima vjernika, ali - većina njih su buntovnici. (Sura Alu Imran-110) Također, Uzvišeni kaže: O ljudske žalosti! Nijedan poslanik im nije došao a da ga nisu izrugivali. Kako oni ne uvide koliko smo prije njih naroda uništili i da im se oni neće vratiti, a svi oni bit će zajedno pred Nas dovedeni. (Sura Ja-Sin, 30–32) Takve postaju naše nade kada zapadnemo u lutanje poput sinova Israilovih, pa se vjera pretvori u zabavu i igru. https://t.me/sadikelhasimi

„Ko ostavi jasni šerijat objavljen Muhammedu ibn Abdullahu, pečatu vjerovjesnika, i traži sud kod drugih, derogiranih zakona, postao je nevjernik. Pa kako tek onaj ko traži sud prema Jasi i daje joj prednost nad šerijatom? Ko to učini, nevjernik je po konsenzusu muslimana.“ https://t.me/sadikelhasimi