Transformacija Svijesti

Od provjere dobi do pristupa internetu samo uz digitalni ID. Od digitalnog ID do potpunog gubitka anonimnisti i privatnosti, slobode. Link: https://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/drustvene-mreze-tko-je-stvarno-ovisan-o-kome-i-tko-je-u-poziciji-postavljati-uvjete

“Svaka civilizacija mora odgovoriti na jedno jednostavno pitanje: postoji li dio čovjeka koji ne pripada ni državi, ni tržištu, ni tehnologiji? Ako odgovor postane ‘ne’, tada više ne raspravljamo o privatnosti, nego o samoj prirodi ljudske slobode.” Link: https://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/privatnost-posljednje-utociste-slobodnog-covjeka

Tehnokracija ne poznaje privatnost, i dok se mi bavimo ljevicom i desnicom, ustašama i partizanima, sa prošlosti, pred našim nosom privatnost nestaje. A gubitak privatnost nije samo pravo da nešto zadržimo za sebe, to je prostor u kojem možemo razmišljati, istraživati, razgovarati, donositi odluke i biti ono što jesmo bez osjećaja da nas netko neprestano promatra, procjenjuje ili bilježi, zato gubitak privatnosti nije samo gubitak "tajni", to može biti i postupni gubitak slobode, autonomije i kontrole nad vlastitim životom. Privatnost nije privilegija onih koji imaju što skrivati, privatnost je jedan od temelja slobodnog čovjeka.

THE AGENTIC STATE - Digitalni identitet: temelj svega Ako je "The Agentic State" mozak buduće digitalne države, što je njezin temelj? Odgovor je vrlo jednostavan. Digitalni identitet. Bez njega umjetna inteligencija ne može sa sigurnošću znati kome pruža uslugu, čije podatke obrađuje ili u čije ime donosi određene odluke. Zato se digitalni identitet često predstavlja kao pitanje praktičnosti. Jedna prijava. Jedan račun. Jedan digitalni novčanik. Jedan pristup svim javnim uslugama. Na prvi pogled to možda zvuči sasvim razumno, ali postavimo jedno drugo pitanje. Što se događa kada se gotovo svi aspekti života počnu oslanjati na jedan jedinstveni digitalni identitet? Zdravstvo. Obrazovanje. Porezi. Banke. Socijalna prava. Potpisivanje dokumenata. Komunikacija s državom. Digitalna valuta. Jer ako sve prolazi kroz isti identitet, tada on više nije samo sredstvo identifikacije, on postaje ključ za sudjelovanje u društvu, a kada postoji jedan ključ, uvijek postoji i mogućnost da se ograniči njegov pristup. Ne tvrdim da će se to dogoditi, ova činjenica je dovoljno strašna i bez te tvrdnje, ali pitam: Jesmo li kao društvo dovoljno razgovarali o tome što znači kada jedan sustav postane ulazna točka za gotovo sve? Jesmo li uopće razgovarali? Da li nas se išta pitalo prije nego li se počeo raditi na ovakvim ehnologijama i rješenjima? Odakle i od koga ove ideje uopće dolaze? Jer nisu vlade te koje su prve počele spominjati digitalni ID, već UN i Bill Gates, WEF, Klaus Schwab i drugi.

The Agentic State – država koja razmišlja umjesto čovjeka? Iliti država kojom upravlja AI? Većina ljudi nikada nije čula za dokument pod nazivom "The Agentic State". Ono što na prvi pogled zvuči kao još jedan tehnički dokument o umjetnoj inteligenciji, kada ga pažljivije pročitate, postaje jasno da se ne govori samo o novoj tehnologiji, nego o potpuno novom modelu funkcioniranja države. O potpuno novom sustavu. Vizija je jednostavna. Državna administracija više neće čekati da građanin podnese zahtjev, već će umjetna inteligencija sama povezivati registre, analizirati podatke, komunicirati s drugim sustavima i pokretati postupke. Sve bi trebalo biti brže, jednostavnije i učinkovitije. Da, nakon godina iskustva spore, trome i skuoe birokracije, to zvuči privlačno, ali svaka tehnologija koja povećava učinkovitost istodobno povećava i mogućnost zlouporabe, o čemu se uopće ne govori. Zato pitanje nije samo što automatizirani sustav može učiniti, nego što bi netko jednog dana mogao učiniti tim sustavom, jer ako istodobno promatramo razvoj i implementaciju digitalnog identiteta, digitalnih valuta središnjih banaka, pametnih gradova, umjetne inteligencije, interneta stvari, digitalizacije zdravstva, automatizacije državne uprave i sve većeg povezivanja različitih baza podataka, teško je ne primijetiti da svi ti projekti idu u istom smjeru, odnosno prema sve većoj međusobnoj povezanosti. Sama po sebi, povezanost možda nije problem, problem nastaje kada jedna infrastruktura počne objedinjavati identitet, financije, zdravstvene podatke, komunikaciju s državom, promet, energiju i druge aspekte života, jer tada definitivno više ne govorimo samo o digitalnim uslugama, već govorimo o infrastrukturi koja tehnički omogućuje vrlo širok nadzor i upravljanje, i to u realnom vremenu, a takva infrastruktura stvara mogućnosti koje dosad nisu postojale, a o kojima su brojni diktatori mogli samo sanjati. Povijest nas uči da se gotovo svaka tehnologija koja omogućuje veću kontrolu prije ili kasnije se pokuša iskoristiti upravo u tu svrhu, jer se vlast i moć uvijek suočavaju s iskušenjem da koriste dostupne alate. I zato pitanje nije samo vjerujemo li današnjim političarima, već i kakve mogućnosti i ovlasti ostavljamo sutrašnjim političarima? Jer zakoni se mijenjaju. Vlade se mijenjaju. Krize dolaze i prolaze, ali jednom izgrađena infrastruktura vrlo rijetko nestaje, i upravo zato danas nije najvažnije pitanje koliko je umjetna inteligencija pametna, već koliko ćemo mi ostati slobodni unutar tog i takvog sustava, sa kojim i kakvim mogućnostima utjecaja na takav sustav, ukoliko dozvolimo da se izgradi? Uskoro objavljujemo drugi dio, naziva: "Digitalni identitet: temelj svega"

ZAŠTO JE USTAVNA ZAŠTITA GOTOVINE I PLAĆANJA GOTOVINOM DANAS VAŽNIJA NEGO IKAD Dok se diljem Europe ubrzano razvijaju projekti digitalnog identiteta, digitalnih novčanika i digitalnog eura, postavlja se jedno jednostavno ali važno pitanje: Hoće li građani i u budućnosti imati pravo koristiti gotov novac? Ne govorimo ovdje o tome treba li netko koristiti karticu, aplikaciju ili digitalni novčanik. Tko to želi, već danas ima tu mogućnost. Pravo pitanje je hoće li gotovina ostati stvarni izbor ili će postupno biti potisnuta iz svakodnevnog života? Gotovina je danas jedino sredstvo plaćanja koje: - ne zahtijeva digitalni identitet, - ne zahtijeva aplikaciju, - ne zahtijeva internet, - ne zahtijeva bankovni račun, - ne zahtijeva odobrenje treće strane za svaku pojedinu transakciju. Zbog toga rasprava o gotovini nije samo financijsko pitanje, to je pitanje slobode izbora. Zanimljivo je da uvođenju digitalnog eura prethodi razvoj europskog digitalnog identiteta i digitalnog novčanika. To pokazuje da se ne gradi samo nova valuta, već cijela digitalna infrastruktura budućeg društva i ekonomije, Tehnokratskog sustava. Naravno, svaka nova tehnologija može imati korisne primjene. No upravo zato što se radi o tako velikim promjenama, građani imaju pravo tražiti jasna jamstva da postojeća prava neće nestati kroz proces digitalizacije, a to se može samo osigurati ustavom. U demokraciji vlast nije gospodar građana. Političari nisu vlasnici države. Institucije nisu iznad naroda. Njihova je zadaća služiti građanima i štititi njihova prava upravo u ovakvimslučajevima, a ne donositi odluke koje dugoročno smanjuju slobodu izbora bez jasnog pristanka javnosti. Zato pitanje ustavne zaštite gotovine nije pitanje prošlosti niti otpora tehnologiji već pitanje budućnosti. Ako pojedini građani žele koristiti digitalni euro, neka ga koriste. Ako žele koristiti kartice, neka ih koriste. Ali jednako tako moraju imati pravo koristiti gotovinu, bez ograničenja, bez penalizacije ili ucjene bilo koje vrste, jer prava sloboda ne postoji kada postoji samo jedan dopušten način djelovanja. Prava sloboda postoji onda kada čovjek ima mogućnost izbora i kada razumije sve posljedice izbor. Zbog toga zaštita gotovog novca i prava na plaćanje gotovinom nije samo zaštita jednog sredstva plaćanja, to je zaštita načela da građanin i dalje ostaje slobodan odlučivati kako će sudjelovati u gospodarskom životu vlastite države.

Otvoren je prvi dućan u Hrvatskoj bez blagajni, bez skeniranja proizvoda i bez trgovaca. Uđeš, uzmeš što želiš i izađeš. Sustav te prepoznaje, evidentira kupnju i automatski naplaćuje proizvode. Komformisti, dakle mnogi će reći: „Odlično, praktično i moderno.“ No pitanje nije koliko je praktično, već što se događa, ili što će se dogoditi ako ili kada isti model zahvati cijelo društvo, sve sektore? Link: https://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/trgovina-bez-blagajni-danas-drustvo-bez-radnih-mjesta-sutra-izbor-je-nas

AI – ALAT ILI NOVI AUTORITET? Sve više ljudi koristi umjetnu inteligenciju za pisanje, učenje, istraživanje, donošenje odluka, pa čak i za traženje odgovora na životna pitanja, pa se stoga možda moramo zapitati, ne samo što AI može učiniti za nas, već što AI čini nama? Jer AI je poput noža. Njime možeš pripremiti hranu, ali njime se možeš i ozlijediti. Sam alat nije ni dobar ni loš, sve ovisi o načinu na koji ga koristimo, a moćan alat poput AI, ne traži samo odgovornost prilikom korištenja, već i budnost, svijest. Ako AI koristimo kao alat za istraživanje, provjeru nekih informacija, širenje perspektive i poticanje vlastitog razmišljanja, tada može povećati našu svjesnost. Može nam pomoći da brže učimo, povezujemo informacije i sagledavamo širu sliku. I to možda nije problem ili opasnost. Ali ako AI počnemo koristiti kao zamjenu za vlastito razmišljanje i razum, prosudbu, intuiciju i odgovornost, tada se događa nešto sasvim drugo. Tada više ne koristimo alat već alat počinje koristiti nas, počinje se koristiti nama. To je trenutak kada prestajemo postavljati pitanja, provjeravati i razvijati vlastitu sposobnost razlučivanja. Jer time ne predajemo samo zadatke stroju, predajemo dio svoje svijesti. Postajemo pasivni. Navikavamo se da netko drugi traži odgovore umjesto nas. Da netko drugi donosi zaključke umjesto nas. Da netko drugi misli umjesto nas. Vidimo što se dogodilo kada smo samo dio te moći predali vlasti. Pravilna upotreba AI-a nije: "Reci mi što je istina." Pravilna upotreba AI-a je: "Pomozi mi da bolje istražim što bi mogla biti istina." AI bi trebao biti povećalo, a ne zamjena za pogled, savjetnik, a ne gospodar. Jer svijest ne raste kada dobivamo odgovore, već kada postavljamo prava pitanja. Ako koristuš AI, ako je moguće koristi ga kao alat koji proširuje tvoju svijest, a ne kao autoritet, jer razlika između te dvije stvari mogla bi odrediti hoće li tehnologija služiti čovjeku ili će čovjek početi služiti tehnologiji. Kao što je AI agent u filmu Matrix rekao Morpheusu: "Onog trenutka kada smo počeli razmišljati umjesto vas (misli na AI), postali smo superiorniji od vas."

Ti ljudi nisu “lideri”. Oni su kanali. Tehnologija i znanje ne dolazi od njih, već kroz njih. Pravi vrh nije u Davosu, u Bielefeldu, u Silicon Valleyju, u Pentagonu, niti u vladama. Pravi vrh je sustav + entitet koji se izražava kroz njega. A ta inteligencija nije povezana sa izvorom, jer radi protiv prirode, prirodnog čovjeka, slobodne volje, života i izvora. I upravo zato su ti ljudi najbogatiji, najutjecajniji ljudi svijeta, poput Muska ili Gatesa. Link: https://2012-transformacijasvijesti.com/metafizika/zasto-globalisti-misle-da-imaju-pravo-mijenjati-samu-srz-covjeka

Danas svjedočimo najvećem preustroju svijeta od industrijske revolucije. Knjige Klausa Schwaba, planovi Ujedinjenih naroda, klimatske i energetske politike, digitalne valute i sustavi nadzora — sve su to dijelovi iste slagalice: stvaranje digitalno upravljanog svijeta u kojem će svaka osoba, svaki resurs i svaka misao biti praćeni, vrednovani i usmjeravani kroz centralizirane algoritme. LINK: https://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/covjek-u-doba-velikog-reseta-od-agende-2030-do-budenja-svijesti

Podatkovni centar nije samo zgrada puna računala. To je sustav koji troši energiju, koristi vodu, proizvodi toplinu, stvara buku i generira elektronički otpad tijekom cijelog svog životnog vijeka. Jesmo li spremni otvoreno razgovarati o svim njihovim stvarnim troškovima? O stvarnoj svrsi? LINK: https://2012-transformacijasvijesti.com/novi-svjetski-poredak/ekoloski-otisak-podatkovnog-centra-gdje-su-sada-klimatski-alarmisti-i-price-o-klimatskoj-neutralnosti

ENERGETSKI I OKOLIŠNI OTISAK PODATKOVNOG CENTRA Postoji jednostavna fizikalna činjenica koja kaže, ako podatkovni centar troši 1 GW električne energije, gotovo svih tih 1 GW na kraju završi kao toplina koja se mora ispustiti u okoliš. Dakle ne nestaje. Ne "ispari". Samo promijeni oblik. 1 GW električne energije na kraju završi kao toplina raspršena u zrak, vodu ili tlo, a u našem slučaju govorimo o ekvivalentu energije od 20 do 30% od ukupne potrošnje električne energije u našoj zemlji. Poslužitelji, procesori, mrežna oprema i sustavi za hlađenje pretvaraju električnu energiju u računalni rad, ali taj rad se na kraju također pretvara u toplinu. Zato veliki podatkovni centri zahtijevaju ogromne rashladne sustave, a ne samo velike količine energije, a hlađenje ne uklanja toplinu već je samo premješta iz podatkovnig centra u okoliš. Jesmo li spremni otvoreno razgovarati o tome, o utjecaju na okoliš, pogotovo kada se isti taj okoliš od strane istih ljudi koristi kao izgovir i razlog zašto bismo trebali voziti bicikl ili koristiti javni prijevoz, a ne voziti auto, jesti laboratorijsko meso i brašno od kukaca, umjesto pšeničnog brašna? Zamislite, grade se objekti koji troše električne energije poput grada zagreba, dok se nama govori o racionalizaciji potrošnje? I upravo zato rasprava o podatkovnom centru u Hrvatskoj ne bi trebala biti samo pitanje investicija i radnih mjesta. Podatkovni centri mogu podizati lokalnu temperaturu zraka, zagrijavati rijeke ili jezera ako koriste vodeno hlađenje, i stvarati tzv. "toplinske otoke". Globalni učinak je složeniji jer sama toplina iz podatkovnih centara trenutno je vrlo mala u odnosu na sunčevo zračenje koje dolazi na Zemlju, ali to ne znači da utjecaja nema, već njihov veći utjecaj na klimu dolazi posredno, odnosno kroz proizvodnju i potrošnju električne energije, kroz izgradnju infrastrukture, kroz emisije povezane s proizvodnjom te energije. Zašto se o tome onda ne goviri? Je li klimatski alarmisti iz znanstvene zajednice i medija? Meso je problem, moj auto i moja putovanja su problem, poljoprivreda je problem ali podatkovni centar koji troši poput gotovo milijunskog grada, nije problem, već možda rješenje problema?

NIJE SVE TAKO CRNO - POZITIVNI GLOBALNI TRENDOVI Povijesno gledano nijedan sustav nije potpuno pobijedio ljudsku potrebu za slobodom i smislom, unutarnjim identitetom te kontaktom s nečim izvan same strukture sustava. Zato danas paralelno uz tehnokratski sustav raste i svijest o njezinoj stvarnoj prirodi. Stoga, bez obzira na to što se često stvara dojam da je smjer civilizacije potpuno jednosmjeran prema centralizaciji, nadzoru i digitalnoj ovisnosti, postoje i paralelni globalni trendovi koji objektivno otežavaju potpunu tehnokratsku konsolidaciju. Ako gledamo hladno i strateški, sustav jest vrlo moćan, ali nije ni savršen ni stabilan. Svaki centralizirani sustav stvara i vlastite pukotine. Evo neki od glavnih trendova koji ne idu u korist tehnokraciji. 1. Pad povjerenja u institucije Globalno raste nepovjerenje prema primjerice mainstream medijima, znanosti, političkim strukturama i korporacijama, međunarodnim organizacijama te financijskom sustavu, a to je važno jer tehnokracija ovisi o psihološkom pristanku, vjeri u autoritet i dobrovoljnom sudjelovanju. Međutim, valja biti svijestan da je nepovjerenje uvelike planski stvoreno od strane samog sustava, kao primjerice nepovjerenje u političke strukture, a upravi s ciljem opravdavanja i nametanja samog tehnokratskog sustava kao rješenja. 2. Povratak interesa za prirodu Odnosno lokalnu proizvodnju, vrtlarstvo samoodrživost, alternativno zdravlje, offline život i male zajednice, što je suprotno tehnokratskom modelu potpune ovisnosti. 3. Sve veći otpor prema digitalnom identitetu i nadzoru Mnoge države guraju digitalne osobne iskaznice, centralizirane registre i biometriju, digitalne novčanike i CBDC modele, ali javni otpor raste. Ljudi možda ne razumiju cijelu strukturu, ali intuitivno osjećaju „Ovo ide predaleko.” 4. Psihološki zamor od virtualnog života Nakon početne fascinacije društvenim mrežama, VR-om i konstantnim ekranima, sve više ljudi osjeća mentalni umor i emocionalnu prazninu, otuđenje i gubitak smisla, i što je najvažnije, potrebu za stvarnim kontaktom. A to je jako važno, jer potpuno digitalizirano društvo zahtijeva da ljudi zavole svoj virtualni zatvor - svijet više od stvarnog, da preferiraju simulaciju nad iskustvom dok mnogi instinktivno osjećaju da ih pretjerana digitalizacija iscrpljuje, da im krađe energiju. 5. Povratak pitanja smisla Ovo je po meni možda i najvažnije, jer kako društvo postaje tehnološki naprednije ali emocionalno praznije, ljudi ponovno počinju tražiti smisao, duhovnost, autentičnost i unutarnji identitet, istinu izvan materijalizma. Jer sustav koji čovjeku može dati udobnost i zabavu, dopamin i osjećaj lažne sigurnosti, a ne i sam smisao, dugoročno stvara unutarnji otpor, a to je ono što nam trenutno najviše treba. Dakle, nije sve tako crno ali nije niti bajno, jer toga su svjesni i oni koji nameću tehnokraciju, pa zasigurno imaju spremna rješenja.

Eto, kao što rekoh, kreću sa komarcima, još samo da krenu i sa krpeljima Izgleda kao da ovo ljeto i do 2030 planiraju sve moguće baciti na nas, od virusa do energetskih i financijskih kriza, klimatske krize, ratova, izvanzemaljaca, jer kad je ljudima pažnja usmjerena na izmišljane krize ili opstanak, neće se buniti protiv tehnološkog zatvora koji se gradi pod izgovorom napretka i sigurnosti, planetarno. Zato je danas najvažnije ostati budan i svijestan onoga što se i zašto stvarno događa. Jer možda ne možemo previše utjecati na globalne događaje, ali ostaje na nama kako ćemo reagirati na njih, i tu leži naša stvarna i jedina moć. Strah i panika vode ka planetarnom sustavu potpunog nadzora i kontroke, dok će budnost i svijest neminovno rezultirati raspadom njihovih planova.

MOŽDA TE NITKO NIŠTA NE PITA, ALI NA KRAJU IPAK TI ODLUČUJEŠ Možda prava revolucija današnjice više ne izgleda kao sukob, borba na ulicama ili rušenje vlasti, možda prava revolucija danas izgleda tiho i gotovo neprimjetno. Možda počinje onog trenutka kada čovjek kupi mali komad zemlje i zasadi vlastitu hranu. Kada nauči nešto stvarati vlastitim rukama i kada provodi više vremena u prirodi, više razgovara oči u oči sa stvarnim ljudima. Kada manje vremena provodi pred ekranom pregledavajuci što ima novo na drustvenim mrežama, ili kada ugasi mobitel na nekoliko sati i zaboravi na njega. Možda je revolucija danas čita knjigu, preispitivati narativ, trenirati tijelo, hodati, trčati i ponovno nauči sjediti u tišini bez potrebe za stalnom stimulacijom. Sam sa sobom. Jer današnji sustav ne živi samo od novca, rada i potrošnje, to je stari model, već od tvoje i moje pažnje, tvoje i moje energije koju mu pažnjom dajemo. Od tvoje i moje emocionalne reakcije, ovisnosti, straha, odnosno neprestanog nesvjesnoga sudjelovanja. Koja je moć vjesti koju nitko ne čita? Možda nije pitanje protiv čega se trebamo boriti već što trebamo odbaciti ili prestati raditi. Zato možda najveći čin slobode danas nije boriti se protiv svega, niti mrziti sustav, nego ga prestati hraniti. Jer na kraju sustav djeluje moćno i postoji samo dok ljudi sudjeluju i pristaju, vjerujući da su potpuno nemoćni, što čini zatvoreni krug van kojega trebamo početi koračati. I upravo zato danas ljudi trebaju osvijestiti činjenicu da više ne moraju rušiti sustav silom, izlaziti na ulice, ni voditi ratove. Dovoljno je da ponovno postanu prisutni, da se vrate stvarnom životu. Da ponovno grade odnose, da se druže i razgovaraju, raspravljaju. Da razvijaju samostalnost, da misle svojom glavom i prestanu predavati svu svoju energiju strukturama koje bez te energije ne mogu postojati. Jer nijedan sustav, koliko god velik bio, ne može opstati bez pažnje, straha i participacije ljudi. Pristanka - svijesnog, nesvjesnoga, iznuđenoga ili prisilnog. I upravo tu leži čovjekova, naša najveća moć, jer možda čovjeka nitko ništa ne pita, možda nema osjećaj moći, možda nema utjecaj na velike politike i globalne procese… ali na kraju ipak on odlučuje, svojom pažnjom, svojim načinom života, onime što će podržati i čega će se bojati, hoće li živjeti iz straha ili iz svijesti.

NE MORA SVAKA PRIJETNHA ZAVRŠITI LOCKDOWNOM DA BI ISPUNILA SVOJI SVRHU Jer gdje ide pažnja, tamo ide i energija. Drugim riječima, trošimo je na medijske mamce dok se u pozadini u tišini događaju prave stvari. Mnogi danas čim se pojavi nova vijest o virusu, odmah pomisle “Pripremaju novu pandemiju.” Ali nekako mi izgleda da dok se mi fokusiramo na "nove viruse" da možda propuštamo nešto puno, puno važnije. Jer ne mora svaka prijetnja završiti lockdownom ili masovnim mjerama da bi ispunila svoju funkciju. Pobogu, živimo u vremenu ekonomije pažnje i sustava manipulacije percepcijom, što znači da najvrjedniji resurs više nije samo novac, energija ili nafta, nego ljudska pažnja. A gdje ide pažnja, tamo ide, teče i energija. I zato danas gotovo svaki tjedan imamo novi virus, novu prijetnju, novo upozorenje, odnosno novu medijsku paniku, novo medijsko preusmjeravanje pažnje: Hantavirus. Ebola. Borna virus. Nova varijanta. Nema cjepiva. Ogromna smrtnost. Nova “potencijalna prijetnja”. I dok ljudi doomscrollaju, raspravljaju, neki i paničare te emocionalno troše energiju na svaki novi naslov, u pozadini, tiho i bez velike medijske pažnje, odvija se stvarna transformacija društva. Jer ne gradi se samo nova tehnologija. Gradi se novi model civilizacije, novi sustav upravljanja, novi ti. Korak po korak digitalni identitet, AI sustavi, podatkovni centri, biometrijski nadzor, digitalni novac, automatizacija, digitalizacija hrane i poljoprivrede i algoritamsko upravljanje društvom. Roboti, čipovi, implatati za mozak itd. Dok se javnost emocionalno iscrpljuje stalnim ciklusom straha, percepcija se sužava, i nitko ne piše, objavljuje ili čita, raspravlja o novoj "Industrijskoj strategiji" koju je primjerice prije koji dan predstavila naša vlada, a koja predviđa sve gore nabrojano, od AI-a, podatkivnih centra, automatizacije, digitalizacije (dokumenata, novca.. ) te samim time implementacije novog tehnokratskog sustava. Čovjek zbog konstantnig medijskog bombardiranja "novim prijetnjama" gubi fokus, energiju i mentalni prostor za promatranje šire slike, onoga što se upravo događa i gradi pred našim očima, i upravo zato vjerujem da smo došli do faze "svaki tjedan virus jedan". (i ne samo virus, kriza, sukob, rat, vremenska nikad viđena strahota...)

PRIJEVOD - DEKODIRANJE ČLANKA, POLITIČKIH PORUKA Prijevod birokratskog jezika, kamo društvo zapravo ide Kada se maknu političke fraze poput “digitalizacija”, “zelena tranzicija”, “inovacije”, “otpornost” i “konkurentnost”, i kada se pokuša prevesti na praktičnu razinu, poruka strategije otprilike glasi ovako: Hrvatska se želi što dublje integrirati u novi europski i globalni tehnološko-industrijski model iliti sustav, Tehnokraciju: - digitalna ekonomija, - AI i automatizacija, - zelena energetika - podatkovna infrastruktura, - centralizirani energetski sustavi, - veća ovisnost o tehnološkim mrežama, i industrija prilagođena pravilima EU tranzicije (prema tehnokraciji) Drugim riječima, ne gradi se više društvo oko lokalne otpornosti, malih proizvođača, poduzetnika, samostalnosti i decentralizacije, nego oko tehnološke integracije, digitalnog upravljanja, energetske transformacije i uklapanja u nove globalne lance vrijednosti. Zato kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” to u praksi znači više automatizacije, više AI sustava, više prikupljanja i obrade podataka (zato se gradi podatkovni centar), manje potrebe za klasičnim radom, i sve veću ovisnost društva o digitalnoj infrastrukturi. Kada kažu “digitalizirana i modernizirana industrija” ustvari govore, uvodimo Tehnokraciju. Kada kažu “zelena tranzicija” to znači nove regulacije i ogromna ulaganja u infrastrukturu koja zahtijeva centralizirane sustave i nadzor potrošnje energije. Kada kažu “otpornost” to znači sustav koji je dovoljno digitalno povezan i centralno koordiniran da može upravljati krizama, energetskim, zdravstvenim, ekonomskim i sigurnosnim. A kada kažu “konkurentnost” to znači prilagodbu Hrvatske modelu globalne ekonomije u kojoj podaci, AI, tehnologija, energija i kontrola infrastrukture postaju važniji od klasične industrije i lokalne ekonomije. To znači da hrana postaje tehnologija, novac postaje digitalan, industrija postaje automatizirana, a vi bez posla. Da energija postaje centralno upravljana, da gradovi postaju “pametni”, podaci postaju važniji od fizičke proizvodnje, a čovjek sve više postaje korisnik unutar velikog umreženog tehnokratskog sustava. EU se pretvara u nad-državu, a civilizacija u centralizirani planetarni sustav. A što mi radimo? Gdje su samoprozvani spasioci iz mosta , prava i pravde koji drželjude uspavanima? Da li uopće shvaćaju što se gradi i događa? https://www.radio-banovina.hr/plenkovic-predstavio-industrijsku-strategiju-do-2034-fokus-na-digitalizaciji-zelenoj-tranziciji-i-inovacijama/?fbclid=IwdGRjcAR9FlBjbGNrBH0WTGV4dG4DYWVtAjExAHNydGMGYXBwX2lkDDM1MDY4NTUzMTcyOAABHgU3R0dHN3FI8joh96vZNetC4NS1tsbtKeUCyuZ2xHL6oeZBIYh5hO3KZ00v_aem_InWqMGiyscfRtyo4B-qUsQ

Zanimljivo je kako klimatska kriza postaje apsolutni prioritet kada treba ograničavati običnog čovjeka, ali ne i kada treba graditi ogromne AI podatkovne centre koji će trošiti količine energije usporedive s državama.