Put pravde i istine طريق العدل والحق

Ispostavilo se da su čekali, i da su bili u pripravnosti. Kada su se rafidije kretale naprijed uz američku podršku koja im je štitila leđa dok su se borili protiv muslimana u Šamu i Iraku, nad protivnicima je vršeno zlostavljanje i ponižavanje. A danas, kada su se interesi promijenili, te podrške više nema. Zato ne brinite.

#Deir ez-Zor U miru me zovu: „Sine Zubejbe“, a kada se konji sukobe: „Sine plemenitih.“ Većina stranica poziva i huška mladiće iz Deir ez-Zora da se suprotstave bilo kakvom pokretu iračkih rafidija koji dolazi s granice. Dosta je laži i praznog hvalisanja… Naši mladići nisu žrtveni jarci za vaše ratove, a kada zavlada mir, okrećete im leđa. Kad je već sve propalo, neka propadne do kraja. #Preneseno

i covjek bio u nusri. Abu ibrahim selame. Uzivaju u Krvi mudzahida

Među njima su guverner Rake, ministri, guverneri, medijske ličnosti, poslovni ljudi i mnogi drugi na svadbi Džemala al-Atasija u Homsu, dok narod u izbjegličkim kampovima trpi žeđ.

#Muhadziri # po #zatvorima #a #munafici #po #ohridu

#Emirat_ili_Civilna_Vlast Kriminalac i šabiha Bassem Yakhour vratio se po drugi put u Siriju, uprkos tome što je protiv njega Udruženje slobodnih advokata podnijelo tužbu. Razlog je, kako se tvrdi, tuniski sigurnosni službenik po imenu Abdurrahman al-Idrisi, koji mu je omogućio nagodbu i uzeo mito. Ovo je njegova fotografija s Bassemom Yakhourom, označen je krugom. Abdurrahman al-Ghafiki je odgovoran za komunikacije te, kako se navodi, po vlastitoj volji postavlja i smjenjuje stručne kadrove. I on je Tunižanin. Abu Husein al-Urduni (Jordanac) ima, prema tekstu, najvišu riječ u vojsci i potpuno je kontroliše. Abu Merjem al-Australi (Australac) upravlja suverenim fondom i osnovao je 54 paravanske kompanije koje dobivaju sve ugovore, dok se tvrdi da sve te kompanije pripadaju Hayat Tahrir al-Shamu. U svakom ministarstvu nalazi se po jedan šejh iz HTS-a, a većina su strani borci (muhadžiri) koji u potpunosti upravljaju tim ministarstvima. Prije sedmicu dana jedan prijatelj me zamolio da preporučim jednog sudiju kod šejha muhadžira. Rekao mi je da taj sudija ne može biti imenovan niti unaprijeđen bez preporuke tog šerijatskog autoriteta. Najveća nesreća je što je sirijski narod otkrio laži i licemjerstvo sirijskih džihadista prije nego stranih boraca. Kako ste željeli provoditi šerijat, smatrali parlamente nevjerstvom, članstvo u Ujedinjenim nacijama nevjerstvom, podizanje zastave revolucije nevjerstvom, a oni umjereniji među vama govorili da je to novotarija (bid’at); primanje američke pomoći bilo je nevjerstvo, a ulazak pod zastavu međunarodne koalicije protiv terorizma otvoreno nevjerstvo. Danas ste, zbog nekoliko funkcija, prodali sve te, kako autor kaže, prazne parole. Morate odlučiti: ili je vaša vlast islamski emirat, pa onda morate prihvatiti sve što iz toga proizlazi – šuru (savjetovanje), primjenu šerijata, instituciju hisbe, sprečavanje onoga što smatrate zlom i nepriznavanje međunarodne zajednice i njenog sistema. Ili ste postali zvanični arapski režim koji priznaje granice Sirije nastale sporazumom Sykes–Picot i prihvata da je riječ o nacionalnoj državi. Ako je tako, po kojem osnovu strani lideri HTS-a upravljaju ključnim institucijama te države? Istina je da je, prema autorovom mišljenju, ono što je al-Šara učinio narušavanju ugleda islamskog pokreta općenito, a džihadističkog posebno, veće od onoga što je, kako autor tvrdi, apostol Pavle učinio kršćanstvu i učenju Isaa, sina Merjeminog, mir s njim. Naravno, autor tvrdi da je to bila jedna od glavnih zadaća zbog kojih je al-Šara doveden. Kaže da on nema nikakve veze ni s islamom, ni s da’vom, pa čak ni sa životima ljudi. Oni koji su ga doveli, prema tekstu, prethodno su uklonili trojicu vođa koji bi mu se jedini mogli suprotstaviti: vođe Ahrar al-Shama (za čije ubistvo autor tvrdi da ga je izvršio al-Jolani), Zahran Alloush, Hadži Mara. Autor tvrdi da su ubijeni kako bi mu otvorili put do položaja koji danas ima. Zar postoji neko toliko naivan da vjeruje kako ga Rusija nije gađala, iako je ubijala ljude na motociklima te bombardovala bolnice, civile, drveće i kamenje, dok se on svakodnevno kretao između graničnog prijelaza Bab al-Hawa i grada Idliba? Odgovor koji autor daje jeste da je postojala međunarodna odluka da se ne napada, zbog čega je, prema toj tvrdnji, ostao živ do danas.

“Svi naši problemi neće biti riješeni sve dok ne budemo sudili prema Allahovom zakonu, primjenjujući šerijat. Stanovnici Hame zahtijevaju primjenu šerijata. Ne postoji nikakvo opravdanje za vladanje mimo onoga što je Allah objavio.” #kako #sudiš #a #narod #zahtijeva #priča #za #naivne

Kada se govorilo o arapskim tagutima, tada je jedino istina bila bitna. Nismo marili za kilometre, niti za moguće cijepanje džemata muslimana, iako su nam Egipat, Saudija, Emirati ... udaljeniji od Sirije, to nije bila prepreka, a mnogi od nas nisu proveli ni dana u njihovoj vlasti, niti ikada nogom kročili u te zemlje. Bitno nam je bilo da ljudi ne budu zavedeni slatkorječivošću i parolama, a da zaborave djela. Pa zašto je sada, kada treba govoriti o Dževlaniju, odjednom bitna udaljenost, a ne istina? Kada je trebalo ukazati na zablude i zločine IDIŠ-a, tada nam je istina bila na prvom mjestu, pa iako su bili hiljadama kilometara daleko i znali smo da će to izazvati razdor u našim džematima, to nas nije nas spriječilo da jasno kažemo istinu. Nismo čekali da prođu mileniji prije nego iznesemo stavove, jer smo znali da ako budemo šutali, mnogi će našu šutnju shvatiti kao odobravanje njihovih zabluda. Zašto se sada, kada je riječ o zabludama, devijacijama i zločinima nove sirijske vlade, više ne govori o istini, nego o kilometrima i godinama? Kada se govorilo o muftiji Muameru i pojašnjavale njegove greške i devijacije, za njegovog života i nakon njegove smrti, tada nam je istina bila najvažnija, iako smo dobro znali da će to izazvati raspravu među muslimanima, nismo se obazirali na to što ćemo biti pljuvani i ismijavani od strane većine javnosti koja je u njemu gledala epskog heroja. Najvažnije je bilo pojasniti zablude, kako bi uspostavili riječ istine, makar znali da je ona nepopularna. Zašto je to odjednom problem kada je riječ o novoj sirijskoj vladi? Štaviše, ako uporedimo greške muftije sa greškama nove sirijske vlade, razlika je poput istoka i zapada, ipak nam nije bilo mrsko da se izložimo gnjevu svih skupina novotara kada smo im pojašnjavali da je preselio kao tagut. Kada se govorilo o SAFF-ovcima i minberovcima te ukazivalo na njihove devijacije – od povlađivanja novotarima do pravdanja i hvaljenja raznoraznih taguta – tada se nije razmišljalo o cijepanju džemata niti o problemima u vlastitoj sredini, iako su oni bili većina kojoj gravitira najveći dio selefijskog korpusa. Najvažnije je bilo javno iznijeti istinu i upozoriti na zablude, makar pali u njihovu nemilost i oni pljuvali po nama lijevo i desno. Zašto danas ne postupamo isto kada je riječ o sirijskoj vladi? Ako uporedimo njihove greške sa greškama sirijske vlade, vidjet ćemo da je razlika poput neba i zemlje. Kako to da tada nismo otklanjali uslove i postavljali prepreke kada treba reći istinu? Da li je tada bilo "vrijeme" za istinu? Da li je bilo "mjesto" za istinu? Da li smo se tada pitali hoće li neko biti povrijeđen? Nije tada bilo prepreka, iako su ovi govori izazivali daleko veće posljedice po nas. Nisu postojali suštinski nedostižni uvjeti koje treba ispuniti prije nego se progovori. Uz napomenu da svi navedeni imaju djela vrijedna spomena i trud vrijedan pohvale. Zar nisu saudijski vladari se trudili da dostave Mushaf u svaku kuću na dunjaluku? Zar se nisu IDIŠ-ovci hrabro do granice ludila borili protiv Asada i njegovih bandi? Zar nije Muftija svojim javnim djelovanjem olakšao život muslimanima Srbije i učinio njihov glas čuvenim? Zar nisu SAFF-ovci i minberovci bili prvi u širenju selefijske da’ve u Bosni zalažući svoje imetke, ugled i živote? Kada nam je onda istina zaista bitna? Kada nam to Šerijat nalaže ili kada se ne sukobljava s našim interesima i stavovima?

Pitanje: Zašto volite i hvalite #Sejjida_Kutba iako je bio obrijan i nosio duge pantalone, a istovremeno mnogo prezirete mnoge selefijske šejhove koji nose brade, skraćuju odjeću i slijede sunnet? I koje je mjerilo po kojem sudite u ovakvim pitanjima? Odgovor: Ovo pitanje povezano je s našim uzdizanjem #tevhida i njegovih najčvršćih spona. Mi #tevhid činimo svojim prvim i trajnim mjerilom, jer razumijemo da je najveća odlika sunneta našeg Poslanika ﷺ i sunneta svih vjerovjesnika upravo #tevhid. Zato nam je onaj ko ga ostvari mnogo bliži od onoga ko se pridržava sunneta brade, skraćivanja odjeće i sličnog, ali je nemaran prema #tevhidu ili razvodnjava njegove najčvršće spone. Allah nam je #tevhid učinio preciznim mjerilom kojim vrednujemo pojedince i skupine. Koliko čovjek ostvari #tevhid, njegove najčvršće spone i zaniječe tagute, te koliko mu je to veliko pitanje jasno, toliko nam je bliži i volimo ga radi Allaha. A što je dalje od #tevhida, to je i dalje od nas. Zato, kada vidiš da dajemo prednost obrijanom čovjeku nad bradatim, znaj da je razlog tome što je prvi bolje ostvario #tevhid i njegove najčvršće spone, dok je drugi u tome podbacio. Isto tako, kada se smilujemo jednom novotaru, a drugom ne, znaj da po našem shvatanju novotarija prvog nije bila u suprotnosti s #tevhidom, dok je novotarija drugog bila. To je naše precizno mjerilo: #tevhid. Njime se razjašnjava ono što ti je možda bilo nejasno u našem govoru. Nećeš, ako Allah da, naći proturječnost sve dok sve povezuješ s #tevhidom i njime mjeriš. Ovo mjerilo preuzeli smo iz najvećih spona islama, zbog kojih volimo i mrzimo, prijateljujemo i neprijateljujemo, dajemo i uskraćujemo, uzdižemo i spuštamo, približavamo i udaljavamo. U hadisu koji prenose imam Ahmed, Tirmizi i Ibn Madža od Abdullaha ibn Amra, Allahov Poslanik ﷺ rekao je: „Na Sudnjem danu bit će pozvan jedan čovjek iz mog ummeta pred svim stvorenjima. Pred njim će biti razastrto devedeset i devet knjiga djela, od kojih je svaka duga koliko pogled doseže. Allah će ga upitati: ‘Poričeš li išta od ovoga?’ On će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru.’ Zatim će ga upitati: ‘Jesu li ti Moji pisari učinili nepravdu?’ Reći će: ‘Ne, Gospodaru.’ Allah će reći: ‘Imaš li kakav izgovor?’ Odgovorit će: ‘Nemam, Gospodaru.’ Tada će Allah reći: ‘Naprotiv, kod Nas imaš jedno dobro djelo i danas ti neće biti učinjena nepravda.’ Zatim će mu biti donesena kartica na kojoj piše: ‘Svjedočim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i Njegov Poslanik.’ Čovjek će reći: ‘Gospodaru, šta vrijedi ova kartica pored svih ovih knjiga?’ Allah će reći: ‘Danas ti neće biti učinjena nepravda.’ Knjige će biti stavljene na jednu stranu vage, a kartica na drugu. Knjige će postati lahke, a kartica će prevagnuti.“ Takvo je naše mjerilo, mjerilo sljedbenika #tevhida i njegovih pomagača. Njime vrednujemo riječi i djela, vrste borbe, pisanja i pisce, učenjake i skupine, frakcije i sve ljude. Ništa ne stavljamo ispred ostvarenja riječi #tevhida i ostavljanja širka. Ko to ostvari i bude na tome, kod nas ima veliko mjesto, približava nam se i uživa našu naklonost. Ima opravdanje, kao što je metodologija ehli-sunneta kada pogriješi ili nešto pogrešno protumači u pitanjima manjim od toga. To nas ipak ne sprečava da ukažemo na njegove greške i upozorimo na njegove propuste, iz iskrenog savjeta Allahu, Njegovoj vjeri i muslimanima. A onaj ko naruši ovo temeljno načelo ili razvodni neku od njegovih najčvršćih spona, udaljava se od nas onoliko koliko ih je razvodnio. A ko ih potpuno sruši, taj je kod nas najudaljeniji i posljednji, makar ga ljudi veličali i davali mu prednost. Ne sprečava nas da upozorimo na njegovu zabludu i pojasnimo njegove greške ni mnoštvo njegovih titula, njegova poznatost, veliki ugled, diplome ili ljubav ljudi prema njemu i njihova pohvala. To je naše pravedno mjerilo koje je objavljeno od Allaha. Sva druga mjerila, ma koliko ih ljudi uzdizali i veličali, nisu takva. Ako želiš spoznati veličinu ovog mjerila, razmisli o našem menhedžu, koji je plod ovog mjerila, a zatim pogledaj njihove menhedže, koji su plod njihovih mjerila. Mi i oni smo na dva različita puta. Kada spoznaš istinu kroz njene dokaze i Allah njome prosvijetli tvoju pronicljivost, čvrsto je se drži. Nemoj je kvariti filozofskim raspravama, stavljati osjećaje ispred nje niti je zanemarivati iz obzira prema onima koji joj se suprotstavljaju, pa da skreneš i propadneš. #Tevhid_prvo_i_uvijek Šejh Ebu Muhammed el-Makdisi Kanal: https://t.me/asim_berqavi

Hapšenje mudžahida Firasa Džafera, poznatog kao Ebu el-Hejdža, od strane Odjela kriminalističke sigurnosti u pokrajini Latakija, nakon objave u kojoj je pozvao na proteste sa zahtjevom za smjenu zločinačkih i korumpiranih sudija šebiha koji pripadaju nusejrijskom režimu.

Grad Rakka, zemlja Šama. U ovom periodu 2017. godine, međunarodna krstačka koalicija izvela je više od 4.500 zračnih napada na grad i njegovu okolinu, a na njega je ispaljeno više od 20.000 komada municije, uključujući bombe, rakete i artiljerijske granate, gotovo bez prestanka. Organizacije za ljudska prava također su dokumentovale upotrebu bijelog fosfora u naseljenim područjima u kojima žive muslimani tokom bitke. Bitka je završena, ali je Rakka ostala ranjeni grad... Čitave četvrti sravnjene su sa zemljom, porodice su nestale pod ruševinama, a njene ulice, koje su nekada vrvjele životom, pretvorene su u ruševine. A danas se ovoj krstaškoj koaliciji pridružio i Džulani. Bez obzira na različite verzije događaja, jedno ostaje nepromijenjeno: muslimani stanovnici Rakke, pripadnici ehli-sunneta, bili su najveći gubitnici, a Rakka je platila ogromnu ljudsku cijenu. Ne zaboravimo.

Zašto neki kriminalci među arapskim i palestinskim licemjerima, te zlonamjerna i plaćena pera, i dalje otvaraju svoja usta poput smrdljivih kanalizacija i iznose optužbe protiv Gaze i Hamasa, tvrdeći da su oni razlog i opravdanje za nastavak zločina prljavih Jevreja u Gazi, nakon što su predali posljednji leš Jevrejima, iako oni znaju da su Jevreji poštovali samo ono što ostvaruje njihove ciljeve i interese, a u tome im je pomogao svijet kriminalaca. A sve ostalo Jevreji su bacili u lice svim garantima sporazuma, nastavili i ustrajali, kao da se agresija danas odvija kao u prvim mjesecima rata protiv Gaze: šehidi, bombardovanje, raseljavanje i prisilno iseljavanje — a Jevrejima nema prepreke, niti ih iko čak i ukorava!! Ako je tako, šta licemjeri i jevrejski saveznici imaju reći o onome što cionisti — vlada, ministri, vojnici i doseljenici — rade na Zapadnoj obali i u Jerusalemu, gdje nema ni Gaze ni Hamasa?! Suprotno onome što gledamo vlastitim očima, svjedočimo u medijima i slušamo od naše braće i sestara u Jerusalemu i na Zapadnoj obali o brojnim svakodnevnim zločinima — krvavim zločinima nad zemljom i svetinjama, muslimanima, drvećem, kamenjem i životinjama — evo kako o tome govori specijalna izvjestiteljica Ujedinjenih nacija za palestinske teritorije, Francesca Albanese. Možda ćete je čuti: ▪️ Počinjenje zločina protiv Palestinaca nije ograničeno samo na premijera „Izraela“ Benjamina Netanyahua, već je to „Izrael“. ▪️ Masakri nad nenaoružanim civilima širom Zapadne obale, pri čemu se „napori civila i izraelske vojske udružuju“ u tome. ▪️ Stvar nije ograničena samo na Netanyahua i nekolicinu „korumpiranih elemenata“... ovo je Izrael. #Za razliku od njene izjave, ovo je ono što je Časni Kur'an odredio kao osobine i moral zločinačkih Jevreja, kada bismo bili vjernici koji vjeruju i potvrđuju. Neka je Allah uz tebe, Gaza... Zapadna obalo... Jerusaleme... i cijela Palestina.

Predsjednik Sirije Ahmed eš-Šara: Izbjegavamo sukob s Izraelom i nemamo interes za takav sukob. Radimo na postizanju sigurnosnog sporazuma s Izraelom uz učešće grupe država. Ako sigurnosni sporazum s Izraelom bude uspješan, otvorit će put sveobuhvatnom miru, pri čemu se Sirija neće odreći svog prava na okupiranu Golansku visoravan.

Žalioci i oplakivači Ahmeda (hore) Šere Dok za svaki potez i djela koja javno učini vlada Sirije, na čelu sa bivšim džihadistom, vidiš sljedbenike kadije Zike i, sad pridružene njima ili oni obrnuto, kadije nuneta, kako, žalujući i oplakujući, opravdavaju, barem javno, Siriju i Ahmeda. Ali konkretno, bez ikakvih dokaza, nego sa strastima, kao beba kad doji. Za to bude uvijek dežurni krivac šejh Makdisi i neki, pa i IDIŠ, kojeg uopšte više nema. Za murdžije je zadnjih 20 godina šejh Makdisi konstantno haridžija, iako su ga mnogi htjeli ocrniti, pa od raznih daija, običnih učača sufare, raznih bitangi koje slijede svoje strasti, i na kraju ništa. Dragi moji, nikakvih tekstova i truda nećemo dijeliti od nikoga dok se javno i jasno ne bude upozorilo na izdajnika Ahmeda el Šeru i da je ta vlada zglajzala, i da za to nismo mi krivi, ni šejh Makdisi, i ne marimo za ničijim prijekorom od ljudi. Tako da, ožalošćeni, nemojte mi se ljutiti ako je ovaj kanal previše bolan za vas. Otiđite na FB profil Muhareme pa gledajte tamo ljiljane, i voće i povrće sa sirijske pijace. A svakako selam za našu čvrstu braću koja se nisu poljuljala zbog nikakvih imena i prezimena! Harrasuddin Balkan

https://t.me/asim_berqavi Pseta i gurbeti laju dok karavana ide dalje.

Allahu, budi pomagač i zaštitnik našoj braći i sestrama u Gazi, na Zapadnoj obali, u Kudsu i svim potlačenim vjernicima. Sačuvaj ih, učvrsti ih, ojačaj njihova srca i podari im pobjedu nad nevjerničkim narodom.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. #HitanPoziv Gdje je šejh Ebu Zeki Zahir Ahmed Muhjiddin Kuvejdir (poznat kao Huvejšan)? Rođen u Arbinu 1973. godine (vodi se kao nestala osoba). Šejh Ebu Zeki bio je jedan od zatočenika zatvora Sednaja. Uhapšen je nakon događaja iz 2006. godine, a pušten je 2011. godine nakon širokih zahtjeva stanovnika grada Arbina da on i njegovi saborci budu oslobođeni. To je bilo na početku sirijske revolucije, kada je oslobođen određeni broj zatvorenika čija su se imena kasnije istakla na njenim ratištima. Nakon izlaska iz zatvora bio je među prvima koji su se priključili borbenim linijama u Istočnoj Guti. Nije oklijevao da se suprotstavi režimskim snagama, pa ga ni njegova djeca, nakon dugih godina provedenih u zatvoru, nisu imala priliku često viđati. Ebu Zeki je žrtvovao ono najvrjednije u odbrani potlačenih. Davao je doprinos sirijskoj revoluciji i borcima u Istočnoj Guti i drugim područjima. Imao je široke veze s ličnostima i vođama različitih frakcija, koje je upoznao u zatvoru Sednaja ili tokom godina revolucije. Bio je poznat po tome što je odbijao položaje, uslovljenu podršku i potčinjenost, a njegov glavni cilj ostao je rušenje režima i odbrana potlačenih. Nakon prisilnog raseljavanja stanovnika Istočne Gute, kao ranjenik je otišao na sjever Sirije, gdje je nastavio raditi za prava prognanih i njihovo pravo na povratak. Nakon posljednjih promjena vratio se u svoj rodni Arbin kao civil. Nije obavljao nikakvu vojnu niti državnu funkciju, već je živio u svojoj kući, izdržavajući se uz pomoć svoje djece i ljudi koji su ga voljeli. Danas je prošlo sedam dana od nestanka šejha Ebu Zekija. Njegova porodica je obavijestila nadležne organe i podnijela službene prijave, uz dokumentovanje njegovih posljednjih kretanja od trenutka kada je izašao iz kuće. Međutim, do ovog trenutka nema nikakvih informacija o njegovoj sudbini. Njegova porodica i prijatelji ovim putem pozivaju sve ljude savjesti, dobročinitelje i svakoga ko posjeduje bilo kakvu informaciju koja bi mogla pomoći u rasvjetljavanju njegove sudbine da se jave i dostave sve što znaju nadležnim organima, iz samilosti prema njegovoj djeci i kao čin pravde prema čovjeku koji je godine života proveo u zatvoru, zatim na frontovima revolucije, podnoseći mnoge žrtve. Molimo Allaha da ga sačuva, da ga živog i zdravog vrati njegovoj porodici i da što prije otkrije njegovu sudbinu. #IstočnaGuta #SirijskaVlada #MinistarstvoUnutrašnjihPoslova Brat Ebu Zeki bio je sa mnom u zatvoru pet godina. Moje oči nisu vidjele čovjeka veće odlučnosti od njega. Govorio je sudiji: „Izaći ćemo iz zatvora uprkos tebi“, iako je bio osuđen na doživotnu kaznu. Moje oči nisu vidjele čovjeka koji je imao veće ubjeđenje i pouzdanje u Allaha od njega. Smatram da vlasti zadužene za šerijatska pitanja snose odgovornost za njegovo hapšenje i njegov nestanak. Salih el-Hamavi

Prkosi cijelom ummetu i šalje mu snimljenu poruku, pa šta će mu ummet odgovoriti?! Cionistički vojnik, bijedan i prezren, objavljuje ovu fotografiju slaveći završetak svoje službe.

#Nije_od_nas_i_nismo_od_njega * U desetom mjesecu 2012. godine El-Dževlani mi je rekao: „Stigao nam je gost iz Iraka i upoznat ću te s njim.“ Bili smo u Atmi, a taj gost je bio El-Adnani, koji je tek izašao iz zatvora. * Sutradan sam ga svojim automobilom odvezao u grad Biniš, koji nije vidio osam godina. Nakon toga mi je svakodnevno dolazio iz Biniša u moje sjedište u mjestu Karsa, južno od Kefrenbela, kako bi slao poruke vodstvu Islamske države u Iraku, jer sam imao jak internet. * Iz mog sjedišta napisao je svoje pismo od 25 stranica Vijeću šure Islamske države u Iraku, u kojem je oštro optužio El-Dževlanija da će se odvojiti od Islamske države i prisvojiti Džebhetun-Nusru za sebe. * Nakon mjesec dana El-Dževlaniju je stigla poruka od Ebu Bekra el-Bagdadija u kojoj mu je rekao: „Spakuj svoje stvari i dođi kod nas. Nećemo prihvatiti nijedan tvoj izgovor.“ Tokom cijelog tog perioda El-Dževlani je sa svojom suprugom boravio kod mene, gdje sam im osigurao farmu u blizini mjesta El-Bara. * Savjetovao sam El-Dževlaniju da ne ide u Irak jer će ga smijeniti ili ubiti. Rekao mi je: „Ne mogu odbiti njihov zahtjev.“ (Kasnije mi je postalo jasno da nije bilo tako.) * El-Dževlani je otišao u Irak s Ebu Marijom i Ebu Imadom el-Džezravijem. Njih je ostavio u pustinji El-Enbar, a sam je ušao u Bagdad i prošao kroz 23 američka kontrolna punkta s lažnom iračkom ličnom kartom. Tri dana je boravio s El-Bagdadijem i Vijećem šure u tajnom podzemnom sjedištu. Smijenili su ga s položaja, ali je Ebu Muslim et-Turkmeni posredovao za njega i izvršio pritisak na El-Bagdadija da ga zadrži, uz obrazloženje da će Sirijci odbiti odluku o njegovoj smjeni. Obavezali su ga da El-Adnani bude njegov zamjenik. Kada se vratio u Siriju, dočekao sam ga u Atmi. Rekao mi je: „Hajde da budemo sami, bez pratnje“, pa mi je ispričao sve detalje svoje posjete Iraku. Zatim mi je rekao: „Odvezi me do kuće El-Adnanija u Binišu.“ Kada mu je El-Adnani otvorio vrata, El-Dževlani je požurio da mu poljubi ruku, što me je iznenadilo. * Vodstvo Islamske države više nije vjerovalo El-Dževlaniju, pa su poslali nadzornika za Džebhetun-Nusru s ovlastima većim od šerijatskog emira. Stigao je u mjesto Ras el-Hisn. El-Dževlani mi ga je predstavio riječima: „Šejh ovdje ima veće ovlasti od mene i pitat će te o meni. Odgovori mu onako kako ti tvoja vjera nalaže.“ Ta osoba se zvala Ebu Suhejb, a bio je to isti Ebu Ali el-Enbari. * Suština priče je da je El-Dževlani imao dva rasna konja koja mu je poklonio sektor Haleba kao ratni plijen s imanja jednog režimskog pristalice. El-Enbari je primijetio koliko El-Dževlani pridaje pažnje konjima, pa je u svojoj procjeni vodstvu Islamske države napisao da se raduje kada ga mediji spominju poput malog djeteta i da više pažnje posvećuje konjima nego džematu, uz druge stvari o kojima će, kako kaže, govoriti kasnije. * Danas Eš-Šer’a odlazi na trke arapskih konja, smije se, nosi sat vrijedan 185.000 dolara i šeta s pokvarenim Eš-Šejbanijem vrtom palate Tišrin, smijući se, dok sirijski narod umire od siromaštva i gladi. * Žene prodaju zavežljaje hljeba na ulicama Damaska. * Majka u kampu Kah nudi svoje blizance na usvajanje jer nije u stanju osigurati novac za mlijeko i pelene, dok mi trčimo da prikupimo donacije za nju. * Čitave četvrti tonu u kanalizacionim vodama. * Poljoprivrednici u Hami uništavaju svoje usjeve jer su troškovi berbe veći od njihove vrijednosti. * Polovina pokrajine Deir ez-Zor ponovo traži način da emigrira iz Sirije. * Alavitski sudija iz vremena režima zatvara žene koje su učestvovale u revoluciji u Homsu, a oni vam govore da je revolucija pobijedila. * Rekao sam to dvije godine prije oslobođenja: „Posjedujem dvije vrste znanja: jedno sam objavio, a drugo skrivam. Kada bih ga objavio, bio bih ubijen. Polovina sirijskog naroda izvršila bi samoubistvo kada bi saznala istinu o Eš-Šer’i i projektu koji je doveden. Kada bih to otkrio, već sutradan biste vidjeli dron iznad moje glave kako me ubija – dron koji pripada vanjskim silama kojima se niko ne može suprotstaviti.“ Salih el-Hamavi, koji je tokom godina džihada bio blizak prijatelj Ahmedu Šeri.

Neka Allah primi šejha Faruka Ramadana. Šejh Faruk je napao jevrejske doseljenike, oduzeo oružje šefu sigurnosti u naselju „Havat Gilad“, usmrtio njega i još jednog oficira, a zatim je i sam poginuo. Allahu, primi ovu prolivenu krv. Allahu, primi ga i nastani ga u prostranstvima Svoga Dženneta.