B_B creative

Kod većine 'selefija' bitno je da ne pričaš o kufru u taguta i gradnji mesdžida, ostalo sve se toleriše.. #samo_kažem

Kako je lijepo gledati “neustrašive” vladare koji desetljećima govore o nezavisnosti, suverenitetu i ponosu, a čim se zatresu njihove fotelje, GPS ih nekako uvijek odvede pravo do Washingtona. Amerika im je, navodno, najveći neprijatelj… sve dok ne zatrebaju njena zaštita, njeno odobrenje ili njen osmijeh pred kamerama. Tada preko noći “veliki šejtan” postane sasvim prihvatljiv sagovornik. Najglasnije viču protiv Amerike oni koji najtiše kucaju na njena vrata. https://t.me/TaifetulMansura11

Abdurrahman ibn Ali ibn el-Dževzi, rahimehullah, rekao je: "Imali smo prijatelje i braću na koje sam računao, pa sam od njih vidio čudne primjere grubosti i ostavljanje uvjeta prijateljstva i bratstva, pa sam ih počeo koriti. Zatim sam se prenuo i rekao: "A kakva je korist od prijekora? Ako se i poprave, popravljaju se radi prijekora, a ne radi iskrenosti i čistoće u međusobnim odnosima." Pa sam odlučio da ih ostavim i prekinem s njima vezu, a onda sam razmislio i vidio da su ljudi oko nas – poznanici i prijatelji naizgled, a braća samo u skrivenom smislu. Rekao sam: "Nije ispravno potpuno ih odbaciti, već ih samo treba prenijeti iz registra bratstva u registar vanjskog prijateljstva. Ako ne budu dostojni ni toga, onda ih treba svrstati među obične poznanike i s njima postupati kao s poznanicima. A greška je da ih korim." Većina ljudi danas su samo poznanici, rijetki su među njima i oni koji su pravi prijatelji makar u vanjštini, a bratstvo i iskreno prijateljstvo – to je stvar koja je nestala i nema smisla nadati se tome. Čovjek ne vidi potpunu iskrenost i odanost ni od brata po krvi, ni vlastitog dijeteta, niti supruge. Zato ostavi nadu u potpunu iskrenost i odanost, te napravi sa svima odstojanje, te ih tretiraj kao strance. I pazi da te ne prevari onaj ko ti pokazuje ljubav, jer će ti vrijeme otkriti stanje onoga što je pokazivao. Možda ti je to pokazao zbog koristi koju ima od tebe. Razlog nestanka iskrenog bratstva jeste taj što je prvim generacijama (selefu) cilj bio samo ahiret, pa su njihove namjere u bratstvu i druženju bile iskrene i čiste, i to je bilo radi vjere, a ne radi dunjaluka. Danas je, pak, ljubav prema dunjaluku ovladala srcima, pa ako vidiš da se neko pokazuje i ističe na vratima vjere – upoznaj ga, pa ćeš uvidjeti njegovo pravo stanje, te ga odmah odbaci." (Sejdul-hatir, str. 391)

Ebu Muhammed el-Hasan el-Berbehari, rahimehullah, rekao je: "I znaj, Allah ti se smilovao, da je doista vjera ono što je došlo od Allaha tebareke ve te 'ala. To nije nešto što je prepušteno ljudskim razumima i njihovim mišljenjima. I znanje o tome (o vjeri) je kod Allaha i Njegovog Poslanika, sallallaju 'alejhi ve sellem, tako ne slijedi ni jednu stvar svojom strašću, jer ćeš odlutati od vjere i napustiti Islam. I tada nećeš imati dokaz (pred Allahom). Allahov Poslanik, sallalahu 'alejhi ve sellem, je pojasnio svome ummetu sunnet i objasnio je svojim ashabima, a oni su džema'at. I oni su es-savadul a'zam, a es-savadul a'zam je istina i njeni ljudi. Tako onaj koji se suprostavi ashabima Allahovog Poslanika u nečemu od pitanja vjere, takav je zapao u kufr (nevjerstvo)." (Šehrus-sunne, str. 9) ━━━━━━━━ Dobro je rekao, učenjak Kitaba i sunneta, Allah mu se smilovao, ono što je prenešeno tekstom iz Kur'ana i sunneta, odatle se uzima vjera, a ne iz razumskih i logičnih razmišljanja. Alija ibn ebi Talib, radijallahu 'anhu, rekao je: "Da se vjera uzima shodno logici i razumskim zaključcima, logično bi bilo da se mesh rukom čini po donjem dijelu stopala." (Ebu Davud, br. 162; Et-Telhisul-habir, 1/169, Ibn Hadžer je rekao da je sened predaje Sahih) Da nas Allah uputi i usmrti na Islamu i sunnetu. Allahumme Amîn!

Nije im dovoljno zuluma što 20 godina prešućuju i kriju mesele tagutijeta, tekfira, djela koje izvode iz vjere itd. već i sami pozivaju narod da čine širk Allahu time što dozvoljavaju glasanje za zakonodavca mimo Allaha ili traženje suda od taguta... "Čudno je da se ovi ljudi penju na mimbere i drže dersove i predavanja upozoravajući ljude na gibet i nemimet, zabranjuju im fesad, uzimanje kamate, zinaluk, ubistvo i ostale grijehe, a sami čine kufr i širk svakoga dana." — šejh Ahmed el-Halidi, hafidhahullah, o onima koji dozvoljavaju širk glasanja radi koristi ili nužde #preuzeto

Kada se govorilo o arapskim tagutima, tada je jedino istina bila bitna. Nismo marili za kilometre, niti za moguće cijepanje džemata muslimana, iako su nam Egipat, Saudija, Emirati ... udaljeniji od Sirije, to nije bila prepreka, a mnogi od nas nisu proveli ni dana u njihovoj vlasti, niti ikada nogom kročili u te zemlje. Bitno nam je bilo da ljudi ne budu zavedeni slatkorječivošću i parolama, a da zaborave djela. Pa zašto je sada, kada treba govoriti o Dževlaniju, odjednom bitna udaljenost, a ne istina? Kada je trebalo ukazati na zablude i zločine IDIŠ-a, tada nam je istina bila na prvom mjestu, pa iako su bili hiljadama kilometara daleko i znali smo da će to izazvati razdor u našim džematima, to nas nije nas spriječilo da jasno kažemo istinu. Nismo čekali da prođu mileniji prije nego iznesemo stavove, jer smo znali da ako budemo šutali, mnogi će našu šutnju shvatiti kao odobravanje njihovih zabluda. Zašto se sada, kada je riječ o zabludama, devijacijama i zločinima nove sirijske vlade, više ne govori o istini, nego o kilometrima i godinama? Kada se govorilo o muftiji Muameru i pojašnjavale njegove greške i devijacije, za njegovog života i nakon njegove smrti, tada nam je istina bila najvažnija, iako smo dobro znali da će to izazvati raspravu među muslimanima, nismo se obazirali na to što ćemo biti pljuvani i ismijavani od strane većine javnosti koja je u njemu gledala epskog heroja. Najvažnije je bilo pojasniti zablude, kako bi uspostavili riječ istine, makar znali da je ona nepopularna. Zašto je to odjednom problem kada je riječ o novoj sirijskoj vladi? Štaviše, ako uporedimo greške muftije sa greškama nove sirijske vlade, razlika je poput istoka i zapada, ipak nam nije bilo mrsko da se izložimo gnjevu svih skupina novotara kada smo im pojašnjavali da je preselio kao tagut. Kada se govorilo o SAFF-ovcima i minberovcima te ukazivalo na njihove devijacije – od povlađivanja novotarima do pravdanja i hvaljenja raznoraznih taguta – tada se nije razmišljalo o cijepanju džemata niti o problemima u vlastitoj sredini, iako su oni bili većina kojoj gravitira najveći dio selefijskog korpusa. Najvažnije je bilo javno iznijeti istinu i upozoriti na zablude, makar pali u njihovu nemilost i oni pljuvali po nama lijevo i desno. Zašto danas ne postupamo isto kada je riječ o sirijskoj vladi? Ako uporedimo njihove greške sa greškama sirijske vlade, vidjet ćemo da je razlika poput neba i zemlje. Kako to da tada nismo otklanjali uslove i postavljali prepreke kada treba reći istinu? Da li je tada bilo "vrijeme" za istinu? Da li je bilo "mjesto" za istinu? Da li smo se tada pitali hoće li neko biti povrijeđen? Nije tada bilo prepreka, iako su ovi govori izazivali daleko veće posljedice po nas. Nisu postojali suštinski nedostižni uvjeti koje treba ispuniti prije nego se progovori. Uz napomenu da svi navedeni imaju djela vrijedna spomena i trud vrijedan pohvale. Zar nisu saudijski vladari se trudili da dostave Mushaf u svaku kuću na dunjaluku? Zar se nisu IDIŠ-ovci hrabro do granice ludila borili protiv Asada i njegovih bandi? Zar nije Muftija svojim javnim djelovanjem olakšao život muslimanima Srbije i učinio njihov glas čuvenim? Zar nisu SAFF-ovci i minberovci bili prvi u širenju selefijske da’ve u Bosni zalažući svoje imetke, ugled i živote? Kada nam je onda istina zaista bitna? Kada nam to Šerijat nalaže ili kada se ne sukobljava s našim interesima i stavovima?

Džaba ga je Trump prskao parfemom. Miris parfema nije mogao nadjačati smrad izdaje. Nijedno odijelo, skupi sat ni novi imidž nisu mogli sakriti ono što je ostalo iza izdaje prema mudžahidima koji su poginuli vjerujući da su se borili kako bi šerijat zavladao. Parfem može prikriti miris tijela, ali ne i miris izdaje.

Nestrpljenje – uzrok skretanja s istine Šejh et-Tarifi je rekao: "Većina posrtaja uglednih i utjecajnih ljudi na putu istine nastaje zbog žurbe za rezultatima. Uzvišeni kaže: (فَاصْبِرْ كَمَا صَبَرَ أُولُو الْعَزْمِ مِنَ الرُّسُلِ وَلَا تَسْتَعْجِلْ لَهُمْ) "Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe!" (El-Ahkaf: 35) Traže neku alternativu kada se put oduži i kada pobjeda kasni." (Sutūr, str. 345) Ovdje šejh želi reći da mnogi ljudi koji su bili simboli istine skrenu s pravog puta zato što ne mogu podnijeti dugotrajno iskušenje i odgađanje pobjede, pa umjesto ustrajnosti počnu tražiti druga, lakša ili kompromisna rješenja. t.me/B_B_creative

KADA “AHLAK” POSTANE PARAVAN ZA NAPAD NA ISTINU Koliko je opasno kada čovjek počne uzdizati samoga sebe pod izgovorom da poziva u ahlak, a istovremeno ruši čast svoga brata muslimana. Nije ahlak da čovjek neprestano govori o svojim djelima, svom dobročinstvu, svom udjeljivanju i svojoj blagosti, pa makar to činio uvijeno, predstavljajući sebe kao “nekoga” o kome navodno govori. Ljudi prepoznaju kada se čovjek divi samome sebi, pa makar to skrivao iza biranih riječi. Pravi ahlak nije u tome da čovjek veliča sebe, nego da zaboravi svoja dobra djela i boji se da mu neće biti primljena. Još je opasnije kada se pod parolom “ahlaka” pokušava omalovažiti onaj ko upozorava na širk, kufr, taguta i devijacije u akidi, kao da su briga o tevhidu i upozoravanje na zabludu dokaz da čovjek nema ahlaka. To nije put vjerovjesnika. Oni su bili najljepšeg morala, ali su ujedno bili i najodlučniji u borbi protiv širka, kufra i zablude. Nisu odvajali ahlak od akide, niti su akidu žrtvovali radi prividne blagosti. A kada čovjek više ne može odgovoriti na istinu dokazima, često pribjegava nečemu drugom – počinje kopati po privatnom životu svoga brata, iznositi njegove mahane, širiti ono što je Allah sakrio i pokušava oboriti njegov ugled pred ljudima. Time ne pobija istinu, već samo otkriva stanje vlastitog srca. Čast muslimana nije sredstvo za odbranu vlastitih stavova. Ko javno razotkriva mahane svoga brata zato što ga je pogodila istina, taj je prešao granicu koju je Allah zabranio. Najopasnije je kada čovjek toliko zavoli vlastito mišljenje da više nije spreman priznati grešku. Tada mu postaje lakše da napada ljude nego da preispita sebe, lakše da ruši ugled muslimana nego da se vrati istini, lakše da sebe predstavlja kao uzor ahlaka nego da se ponizi pred dokazom. A istina ostaje istina, ma koliko pokušavali da je prekriju pričom o “ahlaku”. Jer ahlak bez ispravne akide nije ono na što su pozivali Allahovi poslanici, niti je put kojim su išli ashabi i učenjaci selefa. Pravi ahlak počinje iskrenošću prema Allahu, prihvatanjem istine kada se pojavi i čuvanjem časti muslimana. A onaj ko zbog odbrane vlastite zablude gazi čast svoga brata, razotkriva više o sebi nego o onome koga napada.

Oni koji pokleknu pred pritiskom sadašnje stvarnosti, pred nasrtajem tirana i spletkarâ, nisu dostojni da budu vođe ummeta niti predvodnici muslimana. Onome ko ne ostane postojan u svom govoru, svom pravcu i svojim načelima ne može se vjerovati. Takav se može mijenjati i tvrditi da je ono novo istina, a ono što je ranije zastupao zabluda. Takvi i njima slični pretvaraju omladinu ummeta u poligon za eksperimente zbog svoje kolebljivosti, prevrtljivosti i neuspjeha. Šejh Sulejman el-Ulvan @kljucistine

Temelji islamske države Ukratko, islamska država se zasniva na tome da su obaveze vladara propisane šerijatom, kao što su i obaveze naroda propisane šerijatom. Zato u islamu ne postoji ono što se naziva izbornim programima ili političkim strankama. Što se tiče upravnih i administrativnih sistema, oni se dijele na dvije vrste: one koje šerijat prihvata i potvrđuje, i one koje su u suprotnosti sa šerijatom, pa ih on odbacuje i proglašava nevažećim. U islamskoj državi šerijat je vrhovni autoritet nad svim segmentima države i društva. Zato su oblik države, osobine koje vladar mora ispunjavati, način njegovog izbora i ono po čemu će suditi i upravljati – sve to već određeno šerijatom. Na ljudima je samo da se pokore Allahovom propisu i kažu: “Čujemo i pokoravamo se.” Šerijat ne određuje vremenski mandat vladara, ne poznaje izborne cikluse niti političke stranke. Vladar ostaje na vlasti sve dok predvodi ummet po Allahovoj Knjizi i putu vjernika. Ne smjenjuje se niti se protiv njega ustaje, osim ako ispolji jasan kufr za koji imamo od Allaha nedvosmislen dokaz ili ako postane stvarno nesposoban da vodi državu i brine o poslovima muslimana. Tada se učenjaci okupljaju kako bi postavili drugog vladara koji će upravljati po Allahovoj Knjizi. Ako, međutim, bude vladao mimo Allahove Knjige, obavezno ga je smijeniti i ustati protiv njega, ukoliko muslimani imaju stvarnu snagu za to. Takvom se ne iskazuje ni poslušnost, ni prisega (bej’a), niti se smatra legitimnim vođom muslimanske zajednice. Ovo je stav koji se nalazi u djelima učenjaka ehli-sunneta vel-džemata koji su o političkom uređenju islamske države pisali još prije više od hiljadu godina. Dokazi za to detaljno su pojašnjeni u tim djelima. Ostaje samo da ih čovjek proučava i istražuje, kako ne bi bio zaveden sjajem zagovornika demokratije, građanske države, političkih stranaka, izbornih programa i oponašanja nevjernika, pa tako skrenuo u očitu zabludu. https://t.me/sadikelhasimi

Šejh Jusuf Muharaza

🎯Rekaba ibn Miskale, jedan od prenosilaca hadisa u Buharijinom Sahihu, govorio je: “Što se tiče murdžija, oni su na vjeri vladara!” (El-Ibanetu-s-sugra, Ibn Batta, str. 163) Šejh Ebu Muhammed el-Makdisi Kanal: https://t.me/asim_berqavi

Praksa zulumćara prilikom neposjedovanja dokaza Rekao je šejh Abdul-Aziz et-Tarifi, fekkellahu esrahu: Kada zulumćar (ar. zalim) ne bude u stanju iznijeti argument i suočiti se s istinom dokazom, on se oslanja na mnoštvo, okupljajući mase i svjetinu. U ajetu stoji: فَأَجْمِعُوا كَيْدَكُمْ ثُمَّ ائْتُوا صَفًّا ۚ وَقَدْ أَفْلَحَ الْيَوْمَ مَنِ اسْتَعْلَىٰ "Zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno će postići što želi." (Ta-ha, 64.) Završen citat šejha, hafizahullah. Iz knjige "Estur fin-nekli vel-akli vel-fikr" 355 str. Objašnjenje smisla: kada onaj koji čini nepravdu nema jake argumente niti dokaze da se suprotstavi istini, on pokušava nadvladati brojem – okupljanjem masa i običnog svijeta – umjesto logikom i dokazima. I tada se često njegove parole svode na emocionalno ucjenjivanje i podjelu na "tabore", umjesto na raspravu o suštini pitanja. Njegovi slogani postaju: "Jeste li sa mnom ili s njim?!", ili "Da li podržavate mene ili njega?!" – čime pokušava prisiliti ljude da se opredijele po ličnoj ili grupnoj pripadnosti, a ne po tome ko je zaista u pravu. Na taj način zamjenjuje traženje istine borbom za lojalnost, a masu koristi kao zamjenu za dokaz koji mu nedostaje. Molimo Allaha, azze ve džell, da nas sačuva ovakvih musibeta.

Kada se šejtan zaodjene odjećom onih koji se predstavljaju kao reformatori Optuživanje Musaa, alejhis-selam, od strane prokletog i prezrenog faraona bio je znak njegovog potpunog poraza i iscrpljenosti svih sredstava uvjeravanja. Zato je pribjegao obmanjivanju ljudi, potcjenjivanju njihovog razuma i poigravanju s lakovjernima iz svog naroda, kako bi prikrio svoju propast i zlodjela. Oni su mu se pokorili i krenuli za njim, a i sami su bili narod ogrezao u grijehu. Kakav je bio ishod? “I faraon zavede svoj narod, a nije ih na Pravi put uputio.” (Taha, 79) Do današnjeg dana stanje ljudi prema faraonima ostalo je isto. Među njima ima onih koji će nastaviti njihovim putem prema moru, gdje ih čeka utapanje, a zatim i vatra. To su oni koji su svjesno dopustili da budu obmanuti, i upravo su oni grješni narod. A ima i onih koji su izabrali rov istine, pa su ustali da uspostave istinu, pomognu istinu i krenu putem spasa. Oni su pouku uzeli od vjernika iz faraonove porodice, koji je, kada je nastupio odlučujući trenutak i istina izašla na vidjelo, javno izgovorio riječ istine i svoje je stanje prepustio Uzvišenom Allahu, Jasnoj Istini. Takav je Allahov sunnet u iskušenjima: da se ljudi međusobno razdvoje, da se jasno odvoje iskreni od neiskrenih i da istina postane potpuno očigledna. Prava sigurnost je samo ona koju je Allah obećao Svojim bogobojaznim robovima: da Ga sutra susretnu kao vjernici koji Mu dolaze, a ne okreću Mu leđa. Takvi se za svoju vjeru neće ničega bojati niti će tugovati za prolaznim dunjalukom. Nakon što su upućeni neće zalutati, niti će nakon imana pasti u nesreću kufra. Allahu, učini nas od onih koji će biti obuhvaćeni uputom i spasom spomenutim u ova dva ajeta: “Rekosmo: ‘Svi iz njega siđite! A kada vam od Mene dođe Uputa, oni koji budu slijedili Moju Uputu neće se ničega bojati niti će tugovati.’” (El-Bekare, 38) “On reče: ‘Oboje iz njega siđite! Jedni drugima ćete biti neprijatelji. A kada vam od Mene dođe Uputa, onaj ko bude slijedio Moju Uputu neće zalutati niti će nesretan biti.’” (Taha, 123) A Allah je Onaj od Koga se pomoć traži. https://t.me/sadikelhasimi

Ljubav prema Allahovom Poslaniku ﷺ dio je imana. Zato je naša obaveza da njegovu čast branimo dostojanstveno. Psovač Allahovog Poslanika ﷺ dočekan je u Mesdžidu Emevij mjestu koje ima posebno mjesto u islamskoj tradiciji i za koje se prenosi da će se kod njegovog bijelog minareta pred Sudnji dan spustiti Isa, alejhis-selam. Zamislite, braćo, da su se ashabi, uprkos iskušenjima i fitnama koje su se kasnije dogodile među njima ,ikada stali uz nevjernike koji su vrijeđali Allahovog Poslanika ﷺ ili ih dočekivali s počastima. To je nezamislivo. Njihove međusobne razlike nikada nisu značile da će zanemariti čast Allahovog Poslanika ﷺ ili stati uz one koji ga vrijeđaju. Sjetite se primjera Ka’ba ibn Malika, radijallahu anhu. Kada je izostao iz pohoda na Tebuk i bio u iskušenju, kralj Gassana poslao mu je pismo pozivajući ga da im se pridruži i obećavajući mu počast. Ka’b je taj poziv odlučno odbio i pismo spalio, ne želeći da utočište niti čast traži kod onih koji nisu bili uz Allahovog Poslanika ﷺ. Ovaj čovjek je samo nova marioneta nevjerničkih sila na Bliskom istoku, koju oni, po ko zna koji put, koriste za ostvarivanje svojih ciljeva. Wallahi, braćo, ukazivati na ovakve velike i očigledne stvari te ih pojašnjavati ljudima jeste vadžib i ibadet kojim se približavamo Allahu. FB. Izudin Ebu Abdullah t.me/B_B_creative

Povjeravanje odgovornih mjesta. Nevjernika i licemjera nije dozvoljeno postaviti na odgovorno mjesto, povjeriti mu položaj u vlasti i sl., jer to znači ukazivanje povjerenja onima kojima ga Allah nije dao. Naprotiv, Allah one koji im ukazuju povjerenje i naklonost, ubraja u njih same jer se iman ne može dokazati i potvrditi dok se od njih ne odrekne, a odricanje od nekoga i ukazivanje mu povjerenja i naklonosti se isključuje i ne ide jedno sa drugim. Muhammed Se'id Salim ei-Kahtani

Pitanje za pripadnike Hej'eta, istaknute mudžahedine: Na šta su ovi položili ustavnu zakletvu? Na Kur'an i sunnet, ili na sekularni (građanski) ustav? Zar ste se za ovo borili? Da biste postali službeni arapski režim koji priznaje sporazum Sykes–Picot, vlada po svjetovnim zakonima i bude član međunarodne koalicije protiv terorizma? Čak je i Bašar odbio biti član koalicije s Amerikom protiv terorizma. Salih el-Hamavi