Ivan Pernar

Ljudi u gradovima (uz rijetke iznimke) nemaju nikakvu zemlju, nemaju svoj vrt, svoje voće, neku životinju od koje imaju koristi. Doslovce žive u betonskim krletkama, tvornica u gradovima više gotovo i nema. Socijalizam je iza nas, i na zapadu je isto. Tvornice su zatvorene, sve se proizvodi u Kini, a čak i tamo velik dio posla rade roboti. Pitanje je što će ti ljudi po gradovima radit? Ako nitko ništa ne proizvodi, ako se nova vrijednost ne stvara, kakvo je to društvo? Izmišljenih radnih mjesta koje ne stvaraju nikakvu novu vrijednost? Ovisnika o socijalnoj pomoći, antidepresivima i drogama svih boja? To je glavni razlog zašto sam se odselio iz Zagreba na selo. Zagreb je postao disfunkcionalan grad, smrdljive ulice, smeće se nedovoljno odnosi, ne čiste se javne površine, kosi se trava bez da se prethodno skupi smeće s nje, konstantne gužve, deseci tisuća stupića, nemaš di parkirat. Na selu imam kuću, s nje gledam more, imam pogled na Dubrovnik, svoj parking, imam svoj vrt, mogu tamo sadit što god me volja, moja ljenost je jedino što me ograničava. Nije mi jasno što to ljudi vide u velikim gradovima? Zašto tamo žele bit? Komunisti su ljudi tjerali iz sela u gradove, a što će ti ljudi tamo jesti ako nemaju svoju hranu? Pljačkat će ih trgovački centri, živjet će u par kvadrata, izgubiti svaki dan sat vremena čekajući u prometu, na semaforu, udisati smrad. Da me krivo ne shvatite, ovo nije napad na Tomaševća, da je bilo tko drugi na njegovom mjestu slično bi bilo. Ja dovodim u pitanje smislenost života u velikim gradovima za veliku većinu ljudi.

Posjet Karibima me duboko šokirao, to su otoci gdje kiša i sunce daruju zemlju svaki dan, vegetacija je bujna, sve raste kao ludo, ali... Voće se uvozi i strašno je skupo, čak i u usporedbi s cijenama u Hrvatskoj, a domicilno stanovništvo (crnci) ga kategorički odbijaju saditi (i pritom kukaju da je skupo). Suvišno je za napomenuti da žive u teškom siromaštvu. Uglavnom, dolaskom na otok Grenadin, opažam u jednom vrtu drvo naranče i tamo vidim crnca koji sjedi pod trijemom i pitam ga: mogu li ubrati koju naranču, na što on odgovara da mogu, ali potom dodaje: "Moja kćer 10 minuta hoda odavde ima voćnu šumu, odi kod nje i naći ćeš puno više voća". Dolazim ja tamo, ona ima kolibu usred šume, a svako drvo je voćka, nema ni jednog koje ne donosi plodove, nije to bila neka ogromna parcela, ali doslovce je bilo voćki na sve strane. Non stop zrije različito voće. Ja ju pozdravim i pitam - kako to da vi imate ovoliko voća, a drugi ljudi nemaju ni jednu voćku i gladuju? Ona je odgovorila: otac me učio da ako ću saditi svoje voće da nikada neću bit gladna. Zanimljiv je i njen pristup koji pokazuje istodobno i njenu genijalnost, umjesto da bere i prodaje voće trgovcima, ona poziva ljude da dođu u njen vrt i naberu voća koliko god mogu ponijeti. Platite joj 5 ili 10 dolara, a odete iz vrta s 10 kg voća. I ženska svaki dan stavi finu lovu u džep, niti je gladna, nit mora radit, a para ima, doslovce sjedi pod trijemom i uzima ljudima novce. Ali razlog za to nije u tome što ju netko hrani i pomaže ju financijski, nego u tome što ju je otac naučio ispravno razmišljati. Nisu ljudi u Africi gladni jer tamo ne bi mogli živjeti u izobilju budući da imaju idealnu klimu. Problem je u razmišljanju, prosječan čovjek, neovisno radilo se o crncu u Africi ili Hrvatu u Hrvatskoj ne razmišlja puno unaprijed, on razmišlja samo danas, a voćki treba par godina da naraste i donese plod. Pravo siromaštvo nije u novcu, nego u glavi, a jedino rješenje za taj problem je davanje znanja. Nisu ljudi u Hrvatskoj i Africi siromašni jer ih netko sabotira i sprječava od uspjeha, nego zato jer pogrešno razmišljaju. Opiru se pametnijima od sebe i vrijeđaju ih umjesto da nauče nešto korisno. Također, ljudi stalno kukaju da nemaju vremena, zamislite kad bi vrijeme koje troše na vrijeđanje i omalovažavanje tuđeg truda uložili u stvaranje nečega od čega imaju financijsku korist, oni bi napredovali kao osobe, ali to im ne pada na pamet. Problem zaista nije u novčaniku nego u glavi. Na kraju, zapitajte se koliko Afrikanaca ili Hrvata ste vidjeli na fejsu da kukaju jer im fali znanja i pameti. Ja to još nisam doživio, a samo to ih može izvući iz siromaštva, to je glavni razlog zašto nikad sirotinji ne dajem novac. Ako im ga date, neće ništa naučiti samo će misliti da je rješenje u prosjačenju, a to ih vodi samo u daljnju bijedu.

"To lijepo zvuči (sadnja voćaka) ali znaš i sam da većina ne voli raditi nego lakšim putem doći do novaca", napisala je Ana Perkovic. Međutim, vjerujte mi, ja sam isto lijen i neda mi se ići svaki dan u dućan i čekati u redu. Lakše je otić u svoj vrt, i nauživat se svakakvog voća i to besplatno. Voće za razliku od povrća ne morate sadit svake godine iznova, kupite sadnicu, zasadite to jednom i to je to. Vjerujte mi to nije nikakav ozbiljan i težak posao jer ne sadite plantažu, sadite doslovce dvije ili tri voćke. Kad imate viška vremena odete u rasadnik kupit koju sadnicu, iskopate rupu, gurnete sadnicu, zalijete i to je to. Ja imam 20ak različitih voćaka koje nisam sadio odjednom nego malo po malo. Svaki put kad odem u vrt zalit ih neka od njih rađa. Nekad pojedem nektarinu, nekad krušku, nekad šljivu, neki dan jabuku, smokvu. Svega ima, bit će uskoro šipak i naranča. Nije mi jasno odakle toliki otpor prema imanju vlastitog voća. Zar nije lakše ubrat voće u svom vrtu od toga da idete u nekakav šoping centar, gubite vrijeme u prometu, tražite tamo parking, pa tražite gdje je voće, pa čekate u redu sa nekakvom pakosnom sirotinjom koja vas mrsko gleda kad vidi bunt novca u vašem debelom novčaniku i pita se - odakle?! Normalan čovjek gleda kako se maknut od propaliteta, kako nemat posla s njima, ali vidim ja da većina vas preferira naguravanje s njima umjesto da zasadite sebi koju voćku, tobože zato jer ste lijeni. Ma niste vi lijeni, vi ste sirotinja u glavi, to je vaš problem, a ne lijenost.

Dragi prijatelji razlog zašto sam krenuo babinim putem i počeo sadit voće bio je u tome što kg smokava svježih na tržnici košta 5-10 eura. Ja svaki dan kad se probudim prošećem do babine smokve i pojedem skoro kg smokava. Najviše me iznenadilo to što se u tu smokvu ne ulaže gotovo nikakav trud, a ona godinama, iznova opet rađa i daje slatke plodove. Upravo iz tog razloga sam posadio svo moguće voće u svom vrtu. Gledao sam u budućnost, zašto bi skupo plaćao voće ako ga mogu sam zasaditi i ubrati? Neki se boje toga da će susjedi nešto ukrasti od njega, ali ja se nadam da će ukrasti moju ideju i početi sadit razno voće kao i ja. Mišljenja sam da rješenje za probleme u državi nije bavljenje kriminalom nego da svatko da sve od sebe kako bi napravio pozitivan pomak u zajednici u kojoj živi.

Zanimljivo je kako HDZ tvrdi da iz brige za kvalitetu života susjeda zabranjuje vlasniku stana da ima apartman u zgradi, ali isto tako ga ne brine kako bi dugoročan najam nekom tražitelju azila iz Pakistana utjecao na kvalitetu života stanara te iste zgrade. Gledao sam prizore iz Njemačke gdje imaju susjede iz trećeg svijeta, smeće oko zgrade, roštiljanje na balkonu, čak je bio i TV prilog o tome kako neki migrant s balkona udicom "peca" štakore koji se hrane oko tog smeća. Suvišno je za spomenut da dio tih tražitelja azila nosi sa sobom noževe i kako se ponašaju. Probadanja nožem i silovanja su postala svakodnevica. Ljudi se boje navečer izlazit iz kuće. Činjenica da je AFD najpopularnija stranka u Njemačkoj govori sve što morate znati o kvaliteti života i stanju sigurnosti na Njemačkim ulicama. Istodobno, vlast nam govori da su glavni problem u zgradama apartmani, pa eto ja pitam, ako se nekome zabrani kratki najam od strane susjeda, pa on iznajmi stan tražiteljima azila iz Afrike ili Azije, pa krenu kojim slučajem problemi sa novim stanarima u zgradi, hoće li onda susjedi shvatit da im je bolje imat turiste u zgradi. Ljudi u Njemačkoj bi Boga molili da umjesto azilanata za susjede imaju turiste. Ali nema veze, ako misle u Hrvatskoj da im je bolje obratno, to će im se i dogodit. Pa će onda bit, Pernar, nisu ti tvoji gosti ni bili tako loši, možda taj kratki najam i nije tako loša stvar.

Dobiva čovjek od Njemačke države 100.000 eura godišnje za djecu. 😅

U Njemačkoj postoje dvije vrste migranata, jedni su gastarbajteri, radnici iz brojnih zemalja koji su desetljećima dolazili u Njemačku RADITI. S tim ljudima, radnicima, Njemačka nema problema. Problem je nastao kad su u Njemačku počeli dolaziti neradnici i uživatelji socijalnih povlastica iz cijelog svijeta. U ime tobožnje humanosti tim se ljudima bez ikakvih kriterija, pa čak i nakon odbijanja njihovih zahtjeva za azilom, davalo brojne povlastice bez ikakvog ulaganja rada i truda. Čak ni bavljenje kriminalom ih nije stavljalo na popis za deportaciju. Takvih neradnika je sve više u Njemačkoj i oni, budući da su besposleni i ne znaju što bi sa sobom rade sve više problema. S tim migrantima Njemačka danas ima problema i oni su uzrok - protumigrantskog raspoloženja. Problem paradoksalno nije u njima, oni samo iskorištavaju Njemački socijalni sustav - jer to mogu, jer im država to omogućava. Zašto Merz i CDU provode takvu politiku znaju samo oni, ali onih koji ju podržavaju je u svakom slučaju - sve manje. Posebno se ovom prilikom obraćam našoj dijaspori u Njemačkoj, da podrže AFD na izborima jer je to jedini tračak nade u moru ludila u kojem se potapa Njemačka. Ako se trenutni smijer ne preokrene, Njemačka srlja u socijalnu i ekonomsku propast. Također, dio ljudi koji su protiv AFD-a postavljaju pitanje - tko će radit ako se strane radnike protjera iz zemlje? Međutim, problem nikad nije bio, niti je sada sa stranim RADNICIMA, nego s neradnicima koji u Njemačku nisu došli s ciljem da rade, već da muzu socijalnu pomoć i žive na teret onih koji rade. Nitko ne traži da se iz Njemačke protjeruje vrijedne radnike nego neradnike i kriminalce.

Journalists from the Swedish public television channel SVT accidentally filmed the detention of a man liable for military service in the center of Kiev. @ukr_leaks_eng

🇪🇸🚨‼️ MIGRANT BOAT A boat full of young men came ashore at Cala del Barco, near La Manga Club (Cartagena). The nearest land in North Africa is Algeria, about 190 km (120 miles) away. Did they travel this far on the boat, with the smugglers sailing back? A total of 400 km (250 miles)? Could the smugglers have just done the last mile after coming from a large NGO “life saver” boat?! 🔗 Join us | @MyLordBebo

Iranian Foreign Minister Abbas Araghchi dismissed the so-called "Economic D-Day" as a desperate diversion from America's own unprecedented debt crisis, warning that doubling down on US "economic terrorism" will only bring further defeat and threaten global sovereignty. @PressTV

A woman knelt before TCC employees, begging them to release her husband. The image was taken in Kamenskoye, Dnepropetrovsk Oblast. @ukr_leaks_eng

U tijeku je rasprodaja Američkih državnih obveznica, rasprodaja je situacija kada jako puno ulagača želi prodati Američki dug prije njegovog dospijeća. Zašto bi se htjeli riješit Američkog dolara? Jer osjećaju nesigurnost spram njega, a zašto? Vidite, odite u dućan i pokušajte tamo naći neki proizvod iz Amerike. Teško da ćete ga naći jer Amerika ima ogromnu neravnotežu u platnoj bilanci, 900 milijardi dolara više uvoze roba i usluga nego što ih izvoze. Što onda daje vrijednost dolaru? To što se nafta na Bliskom istoku prodavala za dolare, a Amerika je zauzvrat jamčila sigurnost Arapskim državama. Danas je jasno da Amerika nije u stanju dati sigurnost tim državama jer nije u stanju zaštitit ni vlastite baze od Iranskih udara. Zanimljivost je da je u tijeku potpuno povlačenje Američkih vojnika iz Iraka, a što se tiče pomorske baze u u Bahreinu koja je do 28.2. bila sjedište 5. flote, ne samo da u njoj trenutno nema Američkih vojnih brodova nego ih nema niti u ostatku Perzijskog zaljeva, pobjegli su, boje se Iranaca. Jasno je da ako ne mogu pružit sigurnost vlastitim vojnim brodovima da ne mogu ni civilnim, pa tako Iranci svakog dana razaraju tankere i druge trgovačke brodove koji bez njihove suglasnosti pokušavaju ući ili izaći iz Perzijskog zaljeva. Vjerojatno se pitate što Američka vojska čini kad Iranci pogode neki brod koji ide za državu koju oni tobože štite ili iz nje, odgovor je ništa. Apsolutno ništa. Ako Amerika nije u stanju pružit zaštitu zemljama koje svoju naftu trenutno zbog blokade ne mogu prodavati za bilo kakvu valutu, pa ni za dolare, postavlja se pitanje, zašto bi ih onda prodavali za dolare i trpili ekonomsku štetu. Nadam se da vam je sada jasno zašto se vjerovnici rješavaju Američkih dolara, odnosno zašto je u tijeku rasprodaja njihovih obveznica.

Dvije su klase ljudi u Americi, jedna zarađuje na Trumpovom ratu, bilo prodajom oružja, bilo od porasta cijene goriva i općenito rasta svih mogućih cijena. Naravno tu su i bankari koji kamatare Američku državu i narod. Druga klasa su obični ljudi, koje više brine od kuda će platit zdravstveno, stanarinu, ratu kredita ili namirnice u dućanu. Njih nije briga hoće li Iran imati atomsku bombu jer imaju prećih problema. Izbori su velik sukob u kojem prva klasa zapravo ide na izbore protiv druge, bit će zanimljivo za vidjet kako će to završiti.

Američki ministar obrane McNamara koji je neuspješno vodio rat protiv Vijetanama, u svojoj knjizi ili bolje rečeno memoarima naveo je 10 razloga zašto su Amerikanci izgubili rat. Objasnio je da su podcijenili moć nacionalizma, naime, Američko društvo je jako fragmentirano, česti su rasni nemiri, tamo žive stotine nacija koje govore različite jezike, crnci, latinosi, kinezi, židovi, Indijanci, Indijci, Arapi, naravno i bijelci raznih narodnosti. Milijuni ljudi koji žive u SAD-u nisu tamo niti rođeni. Oni kao društvo nisu homogeni, ne postoji Američka nacija, oni su mozaik svega i svačega. Samim time nejasno je što bi značilo bit Američki nacionalist. Je li to osoba koja zagovara prava bijelaca, ili netko tko zagovara prava svih koji žive u SAD-u, ako je prvo onda isključuje sve drugo, ako je drugo onda se obraća istovremeno i svakom i nikom. Upravo iz tog razloga Amerikanci ne mogu razumijeti nacionalizam kao ideju i koncept i nejasno im je zašto bi Vijetnamcima smetalo da njima upravlja netko tko nije Vijetnamac. McNamara je objasnio da su oni podicijenili moć Vijetnamskog nacionalizma. Drugim riječima, da bi pokorili neko društvo izvana i upravljali njime, prvo morate slomiti nacionalizam. Kad imate društvo koje mješavina svih mogućih naroda i rasa puno je lakše dovesti nekog izvana da vlada nad njima nego u homogenom društvu gdje živi jedan narod. Npr. u Kini bi bilo nemoguće, nezamislivo da nad njima vlada Indijac, a upravo to se nedavno dogodilo u Engleskoj kad im je instaliran Rishi Sunak.

🇹🇷🇮🇷🇮🇱🇸🇦⚡️ — Turkish President Erdoğan on the Iran War:

Of course, we are absolutely not in favor of war in these regions. We are for peace. However, Israel is the principal instigator of this war; it is the principal actor in this war. Israel continuously encouraged war and was always in favor of the option of war. And because it stood on the side of war, other countries paid extremely heavy prices.

🇮🇷🇺🇸⚡️ — The Iranian Foreign Ministry quoted Dostoevsky while criticizing US policy. Spokesman Esmaeil Baghaei stated that a passage from "The Brothers Karamazov" accurately describes the situation in which the American system finds itself due to its "excessive reliance on lies." "A person who lies to himself and listens to his own lies eventually reaches a point where he can no longer distinguish truth, either within himself or around him, and therefore loses all respect for himself and for others," Baghaei quoted Dostoevsky as saying. @Intelslava

🇪🇸‼️🚨 SPANISH CIVIL GUARD WARNS ABOUT CRIMINALS! The official government recommendation is to close the windows and metal bars when even leaving the house for a minute. Spaniards reply: “What times those were, when you’d leave the house door open while you went to fetch the bread, or you’d leave the money in a bag and the baker would leave you the loaf of the day. How backward we were, nothing like now, when we’re so much more progressive.” This is progress? 🔗 Join us | @MyLordBebo