Tefsir ibn Kesir - PKM 🎀
Kanalga Telegram’da o‘tish
Ko'proq ko'rsatish
595
Obunachilar
Ma'lumot yo'q24 soatlar
-47 kunlar
-1030 kunlar
Ma'lumot yuklanmoqda...
O'xshash kanallar
Taglar buluti
Ma'lumot yo'q
Muammo bormi? Iltimos, sahifani yangilang yoki bizning qo'llab-quvvatlash boshqaruvchimizga murojaat qiling>.
Kirish va chiqish esdaliklari
---
---
---
---
---
---
Obunachilarni jalb qilish
Avgust '26
Avgust '26
+5
0 kanalda
Iyul '26
+2
0 kanalda
Get PRO
Iyun '26
+3
0 kanalda
Get PRO
May '26
+44
0 kanalda
Get PRO
Aprel '26
+4
0 kanalda
Get PRO
Mart '26
+4
0 kanalda
Get PRO
Fevral '26
+9
0 kanalda
Get PRO
Yanvar '26
+7
0 kanalda
Get PRO
Dekabr '25
+8
0 kanalda
Get PRO
Noyabr '25
+11
0 kanalda
Get PRO
Oktabr '25
+5
0 kanalda
Get PRO
Sentabr '25
+14
0 kanalda
Get PRO
Avgust '25
+8
0 kanalda
Get PRO
Iyul '25
+6
0 kanalda
Get PRO
Iyun '25
+7
0 kanalda
Get PRO
May '25
+13
0 kanalda
Get PRO
Aprel '25
+7
0 kanalda
Get PRO
Mart '25
+11
0 kanalda
Get PRO
Fevral '25
+14
0 kanalda
Get PRO
Yanvar '25
+5
0 kanalda
Get PRO
Dekabr '24
+13
0 kanalda
Get PRO
Noyabr '24
+14
0 kanalda
Get PRO
Oktabr '24
+14
0 kanalda
Get PRO
Sentabr '24
+40
1 kanalda
Get PRO
Avgust '24
+12
1 kanalda
Get PRO
Iyul '24
+8
0 kanalda
Get PRO
Iyun '24
+26
1 kanalda
Get PRO
May '24
+12
0 kanalda
Get PRO
Aprel '24
+7
0 kanalda
Get PRO
Mart '24
+13
0 kanalda
Get PRO
Fevral '24
+15
0 kanalda
Get PRO
Yanvar '24
+21
0 kanalda
Get PRO
Dekabr '23
+23
1 kanalda
Get PRO
Noyabr '23
+36
1 kanalda
Get PRO
Oktabr '23
+59
1 kanalda
Get PRO
Sentabr '23
+55
0 kanalda
Get PRO
Avgust '23
+12
0 kanalda
Get PRO
Iyul '23
+10
0 kanalda
Get PRO
Iyun '23
+22
0 kanalda
Get PRO
May '23
+11
0 kanalda
Get PRO
Aprel '23
+14
0 kanalda
Get PRO
Mart '23
+41
0 kanalda
Get PRO
Fevral '23
+10
0 kanalda
Get PRO
Yanvar '23
+13
0 kanalda
Get PRO
Dekabr '22
+8
0 kanalda
Get PRO
Noyabr '22
+22
0 kanalda
Get PRO
Oktabr '22
+11
0 kanalda
Get PRO
Sentabr '22
+92
0 kanalda
Get PRO
Avgust '22
+11
0 kanalda
Get PRO
Iyul '22
+4
0 kanalda
Get PRO
Iyun '22
+4
0 kanalda
Get PRO
May '22
+36
0 kanalda
Get PRO
Aprel '22
+16
0 kanalda
Get PRO
Mart '22
+55
0 kanalda
Get PRO
Fevral '22
+517
0 kanalda
| Sana | Obunachilarni jalb qilish | Esdaliklar | Kanallar | |
| 26 Avgust | 0 | |||
| 25 Avgust | 0 | |||
| 24 Avgust | 0 | |||
| 23 Avgust | 0 | |||
| 22 Avgust | 0 | |||
| 21 Avgust | 0 | |||
| 20 Avgust | 0 | |||
| 19 Avgust | 0 | |||
| 18 Avgust | +1 | |||
| 17 Avgust | 0 | |||
| 16 Avgust | +1 | |||
| 15 Avgust | 0 | |||
| 14 Avgust | 0 | |||
| 13 Avgust | 0 | |||
| 12 Avgust | +1 | |||
| 11 Avgust | +1 | |||
| 10 Avgust | 0 | |||
| 09 Avgust | 0 | |||
| 08 Avgust | 0 | |||
| 07 Avgust | 0 | |||
| 06 Avgust | 0 | |||
| 05 Avgust | 0 | |||
| 04 Avgust | 0 | |||
| 03 Avgust | 0 | |||
| 02 Avgust | 0 | |||
| 01 Avgust | +1 |
Kanal postlari
وَمِنَ ٱلنَّاسِ مَن يَقُولُ ءَامَنَّا بِٱللَّهِ وَبِٱلۡيَوۡمِ ٱلۡأٓخِرِ وَمَا هُم بِمُؤۡمِنِينَ٨
8. Ima ljudi koji govore: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet', a nisu vjernici!
"Licemjerje" u osnovi znači "pokazivanje dobra i prikrivanje zla".
Ima ga dvije vrste:
1. Vjersko, koje vodi u vječnu vatru.
2. Praktično, koje spada u najveće grijehe.
Svojstva licemjera (munafika) objavljena su u medinskim surama budući da u Meki nije bilo licemjera. Naprotiv, bilo je ljudi koji su pokazivali nevjerstvo (kufr) prezirući i mrzeći ga, iako su intimno bili vjernici!
Međutim, kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preselio u Medinu, gdje su živjele Ensarije iz plemena Evs i Hazredž, koji su u vrijeme paganstva obožavali kipove kao i drugi arapski idolopoklonici, te židovi, sljedbenici Knjige, koji su živjeli u skladu sa tradicijom svojih predaka, podijeljeni u tri plemena:
1. Benu Kaynuka', saveznici plemena Hazredž,
2. Benu Nedir i
3. Benu Kurejza, saveznici plemena Evs.
Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, islam je primio dio pripadnika plemena Evs i Hazredž, te mali broj židova, poput Abdullaha ibn Selama, radijallahu anhu. U to vrijeme također ni u Medini nije bilo licemjerja, pošto muslimani još uvijek nisu imali silu koja bi zadavala strah. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je mirovne sporazume sa židovima i brojnim arapskim plemenima u okolici Medine.
Međutim, kada je došlo do velike bitke na Bedru i kada je Allah uzvisio Svoju Riječ uzdigavši islam i njegove pripadnike — tada je Abdullah ibn Ubejj ibn Selul, prvak Medine iz plemena Hazredž, prvak navedenih dviju skupina iz vremena paganstva (koje su ga nastojale postaviti za vladara/kralja prije nego im je došlo Veliko Dobro), koje su potom primile islam i napustile Ubejja, koji je osjetio prezir prema islamu i muslimanima — poslije bitke na Bedru rekao je:
"Ova bitka je odredila smjer (put)!"
Zatim je objavio svoje prihvatanje islama zajedno sa svojim sljedbenicima i poštovaocima, te nekim drugim sljedbenicima Knjige.
Tako je došlo do pojave licemjerja među građanima Medine i okolnim beduinima. Među Muhadžirima (doseljenicima) u to vrijeme nije bilo licemjerja s obzirom na to da oni nisu napustili Meku pod prisilom, nego su to učinili po svom izboru, ostavljajući imetak, djecu i zemlju, u težnji za onim što je kod Allaha Uzvišenog, na ahiretu.
Dakle, licemjeri (munafici) bili su iz dva plemena, Evs i Hazredž, te jedan broj među židovima. Stoga Uzvišeni Allah ukazuje na licemjere kako se vjernici ne bi zavarali njihovom vanjštinom, što bi unijelo nered na širem planu, u samom vjerovanju, budući da su oni u osnovi nevjernici. Zato treba biti oprezan i ne misliti o nemoralnim ljudima dobro!
Allah Uzvišeni kaže:
"Ima ljudi koji kažu: 'Vjerujemo u Allaha i drugi svijet!', a nisu oni vjernici." ( 2:8)
odnosno:
"Kad ti dođu licemjeri, oni kažu: 'Svjedočimo da si ti, Allahov poslanik!' Allah zna da si ti, zasigurno Njegov poslanik!"(63:1)
Dakle, oni to izgovaraju svojim ustima, ali Allah, zasigurno, zna da oni lažu.
Zato kaže:
"A Allah svjedoči da su licemjeri uistinu lašci"(63:1), odnosno "svjedoči da su licemjeri pravi lažljivci." ( 63:1), odnosno "da nisu vjernici." (2:8)
| 2 | خَتَمَ ٱللَّهُ عَلَىٰ قُلُوبِهِمۡ وَعَلَىٰ سَمۡعِهِمۡۖ وَعَلَىٰٓ أَبۡصَٰرِهِمۡ غِشَٰوَةٞۖ وَلَهُمۡ عَذَابٌ عَظِيمٞ ٧
7. "Zapečatio je Allah srca njihova i uši njihove, a na očima im je koprena; njima pripada kazna golema."
U vezi s ovim ajetom Katade kaže:
"Njima je zavladao šejtan s obzirom da su mu bili pokorni; Allah je zapečatio njihova srca i uši, a na oči im stavio koprene tako da ne vide, ne čuju, ne shvataju, niti razumiju."
To potvrđuju riječi Allaha, dželle šanuhu: "A kad oni skrenuše, Allah učini da i njihova srca skrenu." (61:5)
Zatim riječi: "i Mi srca njihova i oči njihove preokrenut ćemo kao što nisu vjerovali prvi put, te ih ostavljamo da u zabludi svojoj smeteni lutaju." (6:110)
Sličnih ajeta u Kur'anu ima mnogo, što pokazuje da Uzvišeni Allah pečati srca uspostavljajući između njih i Pravog puta prepreke adekvatnom kaznom, ostavljajući ih s neistinom time što sami napuštaju istinu, što je također izraz Njegove pravednosti.
U hadisu stoji: /46/ "O Ti, Koji preokrećeš srca! Učvrsti srca naša u Tvojoj vjeri!"
Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže prenose od Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/47/ "Kada vjernik napravi grešku, na njegovom srcu nastane crna tačkica (mrlja). Ukoliko se pokaje i povrati, njegovo srce se očisti, a ukoliko poveća griješenje, i ta mrlja se povećava sve dok sasvim ne prekrije srce."
To je hrđa za koju Allah Uzvišeni kaže:
"Ne, naprotiv! Ono što su stjecali kao hrđa prekrilo je njihova srca." (83:14)
Prema tome, u prvim navedenim ajetima Allah, dželle šanuhu, ukazuje na status vjernika, potom u posljednja dva navedena ajeta na status nevjernika.
Nakon toga slijedi objašnjenje statusa licemjera (munafika), koji javno ispovijedaju vjeru skrivajući u sebi nevjerstvo. Budući da to liči poziciji mnogih ljudi, Allah, dželle šanuhu, to ističe na više mjesta ukazujući na brojne osobine koje karakteriziraju licemjera. | 74 |
| 3 | إِنَّ ٱلَّذِينَ كَفَرُواْ سَوَآءٌ عَلَيۡهِمۡ ءَأَنذَرۡتَهُمۡ أَمۡ لَمۡ تُنذِرۡهُمۡ لَا يُؤۡمِنُونَ٦
6. Onima koji ne vjeruju, doista je svejedno, opominjao ti njih ili ne opominjao, oni ne vjeruju
.."doista, oni koji ne vjeruju..." znači, koji su pokrili i zatamili istinu i ne vjeruju u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.
Allah Uzvišeni zna da oni neće vjerovati kada im dođu ajeti, pa to ovdje i potvđuje ukazujući da oni neće vjerovati, "svejedno da li ih ti, Muhamede, opominjao ili ne opominjao", jer su oni odabrali nevjerstvo umjesto vjere, negirajući time jasne ajete koje im je dostavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara.
Ovaj ajet predstavlja jednu vrstu rasterećenja za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i daje mu utjehu pošto je on želio da svi ljudi budu vjernici i slijede ga na Pravom putu.
Allah, džellešanuhu, ovdje mu saopćava da će biti vjernici samo oni za koje u vječnom Allahovom znanju stoji da će vjerovati u Poslanika, sallallahualejhi ve sellem, i da im slijedi sreća i svako dobro.
Isto tako, zalutat će samo oni za koje u prethodnom Allahovom znanju stoji da će biti nevjernici kojima slijedi nesreća, da nas Allah sačuva. Stoga se navodi:
"Ne žalosti se zbog njih", jer tvoje je samo da im poruku preneseš!; “jer tvoje je samo da preneseš, a Naše je da tražimo polaganje računa." (13:40)
"Ti si samo opominjač, a Allah o svemu brine." (11: 12) | 124 |
| 4 | أُوْلَٰٓئِكَ عَلَىٰ هُدٗى مِّن رَّبِّهِمۡۖ وَأُوْلَٰٓئِكَ هُمُ ٱلۡمُفۡلِحُونَ٥
5. "To su oni koji su na uputi Gospodara svoga i to su oni koji su spašeni."
"na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog.
"To su oni koji su spašeni", tj. oni će uspjeti svojim djelima i vjerom u Allaha, Njegove knjige i poslanike, steći sevap i vječni boravak u Džennetu, odnosno spas od kazne pripremljene za Allahove neprijatelje. | 124 |
| 5 | وَٱلَّذِينَ يُؤۡمِنُونَ بِمَآ أُنزِلَ إِلَيۡكَ وَمَآ أُنزِلَ مِن قَبۡلِكَ وَبِٱلۡأٓخِرَةِ هُمۡ يُوقِنُونَ٤
4. "i onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i što je objavljeno prije tebe, i koji u ahiret čvrsto vjeruju."
"I onima koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi", tj. koji potvrđuju istinitost Kur'ana koji je od Gospodara tvoga objavljen.
“i što je objavljeno prije tebe", tj. prihvaćaju istinitost Tevrata, Indžila, Zebura i drugih spisa koje su dostavili poslanici prije tebe, ne praveći razliku između njih i ne niječući ništa što su ovi dostavili od Gospodara svoga.
"i koji u ahiret čvrsto vjeruju." Čvrsto uvjerenje suprotno je sumnji, tako da se ne dozvoljava ni najmanja sumnja kako u ahiret, tako ni u oživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehenem, polaganje računa i mizan (mjerenje dobrih i loših djela). Ahiret je dobio ovaj naziv budući da dolazi kao drugi svijet, nakon ovoga svijeta.
Oni koji vjeruju u Poslanika, to su općenito vjernici, kako Arapi tako i sljedbenici Knjige. Svi ljudi i džini koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđujući istinitost te vjere i ostvarujući osobine vjernika navedene u prethodnim ajetima do Sudnjega dana, "na uputi su svoga Gospodara" odnosno, na putu svjetla, izvjesnosti i spoznaje Allaha Uzvišenog. | 129 |
| 6 | ٱلَّذِينَ يُؤۡمِنُونَ بِٱلۡغَيۡبِ وَيُقِيمُونَ ٱلصَّلَوٰةَ وَمِمَّا رَزَقۡنَٰهُمۡ يُنفِقُونَ٣
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali;
Iman (vjerovanje) predstavlja čin potvrđivanja istinitosti riječju, djelom i uvjerenjem, povećava se djelima pokornosti, a smanjuje griješenjem.
Vjerovanje, u navedenom smislu, rezultira strahopoštovanjem prema Allahu, dželle šanuhu, tako da onaj koji to prihvati neće učiniti bilo što, prihvatiti bilo kakvo uvjerenje ili kazati nešto suprotno Allahovoj naredbi. Vjera u nevidljivo ustvari je vjera u ono što je vidu nedostupno; to je potvrda, odnosno vjerovanje u ono što ti je dostavljeno.
U šerijatskom smislu, vjera u gajb je vjera u Allaha, Njegove meleke, Njegove Knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan, Njegovo određenje dobra i zla, vjera u oživljenje poslije smrti, u Džennet i Džehenem.
Sve to je "gajb", nedostupno oku ljudskom, transcedentno.
"i namaz obavljaju," Riječ jezički znači "dova", a šerijatski to je poseban vid klanjanja Allahu (ibadeta) koji se sastoji od: rukua (naklona),. sedžde (klanjanja ničice) i drugih posebnih dijelova, određeno vrijeme, s određenim uvjetima, specifičnostima i vrstama, što je Allah Uzvišeni naredio kao obavezu pet puta u toku dana i noći. To je druga osnovna islamska dužnost.
Namaz (salat) obavlja se, tj. čini redovno, u posebnim vremenskim terminima, uz uzimanje abdesta, stajanje, naklon, usklađenost pokreta , klanjanje ničice, učenje Kur'ana, sjedenje i posvjedočenje i blagosiljanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Time se obavlja namaz.
"i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili," Riječ u početku islama je označavala "trošak" koji je čovjek činio za svoju porodicu prije nego je propisan zekat.
Na ovome mjestu, izraz znači dijeljenje sadake i zekata koje se prije svega odnosi na bližnje, članove porodice i sluge, a potom na druge.
Ovaj vid trošenja mora biti obavljen zasigurno u ime Allaha, dželle šanuhu, sa ciljem izražavanja pokornosti Njemu, želje za nagradom i Njegovim zadovoljstvom, te iz bojazni od Njegove srdžbe i kazne, a ne zbog bilo čega drugog.
Gornjim riječima: "i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili" obuhvaćene su sve vrste ovih troškova, bili oni dobrovoljni ili obavezni (farz).
To potvrđuje i predanje od Ibn-Omera, radijallahu anhu, navedeno u oba Sahiha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/45/ "Islam je zasnovan na pet temelja: svjedočenju (šehadetu) da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i hodočašću Kabi (hadžu)."
O zekatu će, inšallah, kasnije biti govora. | 211 |
| 7 | ذَ ٰلِكَ ٱلۡكِتَـٰبُ لَا رَیۡبَۛ فِیهِۛ هُدࣰى لِّلۡمُتَّقِینَ٢
2. "Ova Knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se Allaha boje."
"to, taj" znači "ova, ovo", što se često koristi u arapskom jezikuKur'an, koji je jedinstveno stjecište arapskog jezika, upotrebljava dakle ovaj način izraža-vanjaAllah Uzvišeni kaže: "ni stara, ni mlada, nego između ovo dvoje"(2:68) Zatim kaže: "Ovo vam je Allahova odredba kojom sudi među vama" (60:10), zatim: "Ovo vam je Allah, Gospodar vaš." (6:102) "Knjiga": Ima komentatora koji svojim tumačenjima tvrde da se to odnosi na Tevrat i Indžil, što je dosta slobodno tumačenje, odnosno neute-meljena interpretacijaTačno je da se odnosi na Kur'an. znači "u koju nema sumnje"Međutim, ima i ovakvih čitanja: "Ova Knjiga nema sumnje" s tačkom, stajanjem na riječi, a zatim: "U njoj je uputa bogobojaznim."
Ispravno je, međutim, stajanje na "u kojoj nema sumnje", a potom se nastavlja: "Uputa je bogobojaznim", što je ispravnije ako se ima u vidu da je riječ ovdje atribut, čime je postignut bolji stilski efekt od sintagme "u kojoj je uputa", odnosno u kojoj je nešto. "Uputa bogobojaznim", tjsvjetlo za bogobojazne, vjernike koji se čuvaju idolopoklonstva (širka), koji vjeruju samo u Allaha Jedinoga, koji djeluju pokoravajući Mu se, boje se Njegove kazne, nadaju se Njegovoj milosti i čuvaju se od Njegovih zabranaTo je sasvim u skladu sa značenjem ajeta koji slijedi iza ovoga i sadrži svojstva bogobojaznih vjernika kako ih Allah opisuje riječima: "Onima koji u gajb vjeruju, koji obavljaju namaz i dijele od onoga čime smo ih Mi opskrbili." | 225 |
| 8 | Izuzetak čine: ajet "...čuvajte se Dana kada ćete se Allahu vratiti..." (2:281), za koji se tvrdi da je posljednji objavljeni ajet, te "ajet o kamati", koji je također jedan od posljednjih objavljenih ajeta.
Ibn-Abbas, Abdullah ibn Zubejr i Zejd ibn Sabit tvrde da je sura "El-Bekare" objavljena u Medini. To navode mnogi drugi islamski autoriteti (učenjaci i komentatori Kur'ana).
Dakle, u tome nema razilaženja.
بِسۡمِ ٱللَّهِ ٱلرَّحۡمَـٰنِ ٱلرَّحِیمِ
U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog
الۤمۤ١
1. Elif-Lam-Mim
U pogledu simboličnog početka ove sure slovima, kao i svih drugih sličnih početaka sura, komentatori Kur'ana se razilaze.
Ima nekoliko mišljenja:
1. To su nejasni ajeti, čije značenje zna samo Allah Uzvišeni. On jedino zna njihov unutrašnji smisao i svrhu.
2. To su imena Allaha Uzvišenog.
3. To su višeznačni ajeti koje Allah nije objavio slučajno niti bez razloga, iako ima mišljenja laika da u Kur'anu ima ajeta kojima je izražena pobožnost bez apsolutno ikakvog značenja, što je sasvim netačno.
Dakle, ovi počeci sura imaju poseban smisao i o tome se može suditi samo na osnovi sigurnog znanja koje je do nas došlo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U suprotnom slučaju dužni smo reći: "U to vjerujemo, jer sve je od Gospodara našeg." (3:7)
4. Što se tiče posebnog smisla navođenja ovih kratica, neki učenjaci navode da je njihov cilj upozorenje idolopoklonika kako bi čuli Allahov govor. Ovo je, međutim, vrlo slabo mišljenje, budući da počeci s ovim slovima ne postoje u svim surama, a i ove dvije sure, "El-Bekare" i "Ali Imran", objavljene su u Medini, gdje nije bilo idolopoklonika.
5. Ima mišljenja da ovi ajeti ukazuju na nedostižnost (i'džaz) Kur'ana, odnosno da su stvorena bića nemoćna da ga dostignu i odupru mu se. To smatra veliki broj islamskih autoriteta, među kojima je i šejhulislam Ibn-Tejmijje. Kao dokaz tome ističe se da se iza svih početaka sura sa pojedinačnim slovima u Kur'anu spominje Kur'an i njegova objava od Gospodara svjetova, kao, na primjer: "...Elif-Lam-Mim. To je Knjiga...";
"...Ha-Mim. Tako mi jasne Knjige...";
"...Elif-Lam-Mim. Allah, osim Kojega drugog boga nema, Živi je i Vječni. On tebi objavljuje Knjigu.";
"...Elif-Lam-Mim. Knjiga koju tebi objavljujemo...", itd. | 196 |
| 9 | الۤمۤ ١
Elif-Lam-Mim
Sura El-Bekare je prva sura objavljena u Medini nakon sure: "Oni koji pri mjerenju zakidaju", koja je posljednja objavljena u Meki.
Vrijednosti sure "El-Bekare"
Ahmed, Muslim, Et-Tirmizi i En-Nesa'i prenose hadis od Sehla ibn Ebi-Saliha, koji to navodi od svoga oca, prema predanju Ebu-Hurejrea, radijallahu anhu, prema kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
/41/ "Ne pravite od svojih domova groblja! U kuću u kojoj se uči sura 'El-Bekare' neće ući šejtan!"
Et-Tirmizi navodi da je to hasen-sahih hadis.
Et-Tirmizi, En-Nesa'i i Ibn-Madže donose predanje od Abdul-Hamida ibn Džafera, s lancem prenosilaca od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao:
/42/ "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, slao je jednu deputaciju od nekoliko ljudi, pa je tom prilikom provjerio svakoga od njih da vidi koliko zna iz Kur'ana.
Došavši do jednoga od njih, koji je bio najmlađi, rekao je:
"Koliko ti znaš?"
On je odgovorio: "Znam to i to, te suru 'El-Bekare'."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Znaš li suru 'El-Bekare'?", a on je odgovorio: "Da."
Na to mu je rekao: "Idi! Ti ćeš im biti predvodnik (emir)."
Jedan od uglednih među njima na to je rekao:
"Tako mi Allaha, ništa me nije pomelo da naučim suru 'El-Bekare' do strah da ne postupam prema njoj!"
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Naučite Kur'an i čitajte ga (proučavajte)!
Ko nauči Kur'an, uči ga i postupa po njemu, sličan je buhurdaru punom mirisa koji se širi na sve strane, dok je onaj koji nauči Kur'an i zanemari ga sličan buhurdaru čiji se miris ne osjeća."
(Ovaj hadis je hasen.)
El-Buhari prenosi od Usejda ibn Hudajra, radijallahu anhu, da je pričao:
/43/ "Kako je učio suru El-Bekare jedne noći dok je njegova kobila pored njega bila svezana, pa se uznemirila. Kada je ušutio, ona se smirila. Ponovo je, potom, počeo učiti, pa se kobila ponovo uznemirila. Nakon toga prestao je. Pošto je njegov sin Jahja bio blizu, on se pobojao da ga ne udari, pa ga je uzeo, podigavši glavu prema nebu, da je ne gleda.
Kada je svanulo, razgovarao je s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu reče: "Uči, sine Hudajrov!", a on mu reče: "Pobojao sam se, Allahov Poslaniče, za Jahju, koji je bio blizu kobile, pa sam podigao glavu prema nebu, okrenuvši se prema njemu, i ugledah nešto poput nastrešnice s lampama. Potom sam izišao da to ne gledam."
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ga je: "A znaš li šta je to bilo?"
"Ne", odgovori on.
"To su bili meleki, koji su se bili približili da čuju tvoj glas. Da si nastavio učiti, i ljudi bi ih vidjeli, jer se od njih ne bi sakrili!"
Neki učenjaci usto navode da ova sura sadrži hiljadu obavijesti, hiljadu naredbi i hiljadu zabrana.
Podaci o posebnoj vrijednosti sura "El-Bekare" i "Ali-Imran"
U Sahihima je potvrđeno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom rekatu u namazu učio ove dvije sure, suru El-Bekare i suru Ali Imran.
Imam Ahmed prenosi od Ebu-Umame da je rekao:
/44/ "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
"Učite Kur'an, jer on će se zauzimati za svoje sljedbenike na Sudnjem danu!
Učite 'dvije svjetlice', 'El-Bekare' i 'Ali Imran', jer će ove dvije sure na Sudnjem danu doći kao dva bijela oblaka, dvije sjenke ili dva jata ptica zbijenih u redove (sawaf) i zastupati svoje privrženike na Sudnjem danu."
Potom je rekao: "Učite suru 'El-Bekare', jer je u tome blagodat, dok je, u suprotnom, propast. Njoj čarobnjaci ništa ne mogu!"
/Prenosi Muslim./
Znači "dvije svjetlice", označava "ono što odozgo pravi sjenku", znači "komad nečega", "zbijeni u redove", "čarobnjaci".
Riječi: "ne mogu joj" znače da se od nje ne mogu zaštititi, a ima mišljenja da znače: "Ne mogu uticati na onoga koji je uči." Allah to najbolje zna!
Objava sure "El-Bekare"
Objavljena je skoro u potpunosti u Medini i to je prva sura koja je objavljena u ovome gradu. | 148 |
| 10 | صِرَ ٰطَ ٱلَّذِینَ أَنۡعَمۡتَ عَلَیۡهِمۡ غَیۡرِ ٱلۡمَغۡضُوبِ عَلَیۡهِمۡ وَلَا ٱلضَّاۤلِّینَ٧
7. NA PUT ONIH KOJIM SI BLAGODATI PODARIO, A NE NA PUT ONIH NA KOJE SE SRDŽBA IZLILA I KOJI SU ZALUTALI.
“Na put onih kojim si blagodati podario”
— Ovim se objašnjavaju riječi: ”Pravi put”.
Oni kojima je Allah blagodati podario spominju se također i u poglavlju Nisa’, gdje Allah Uzvišeni kaže: ”Oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, to su oni koji će biti u društvu vjerovjesnika, pravednika, šehida i dobrih ljudi kojima je Allah blagodati podario. A, lijepo li je to društvo! To je dobro od Allaha i dovoljno je da to samo Allah zna!”Nisa’ 69-70.
Dahhak navodi da je Ibn Abbas radijallahu anhu rekao: “…Na put onih kojim si blagodati podario…“, jer su bili pokorni i samo se Tebi klanjali kao što to čine Tvoji meleki, vjerovjesnici, pravednici, šehidi i dobri ljudi. To je u skladu s riječima Gospodara: ”A oni koji su pokorni Allahu i Poslaniku, ti su sa onima kojima je Allah blagodati podario.” Nisa 69.
Riječi Allaha Uzvišenog: “A ne onih na koje se srdžba izlila i koji su zalutali.” znače: a ne na put onih na koje se srdžba izlila, jer oni na koje se srdžba izlila su u stvari, oni čija je namjera loša, koji znaju šta je istina, ali je i pored toga napuštaju. Isto tako, ne ni na put onih koji su zalutali i izgubili znanje koje im je dano. I oni lutaju u zabludi ne nalazeći pravog puta prema istini. Negacija “La” (Ne) ovdje ima funkciju pojačavanja značenja, kako bi se pokazalo da postoje dva iskvarena (izgubljena) puta, put židova i put kršćana.
PUT VJERNIKA predstavlja spoznaju istine i djelovanje u skladu s tom spoznajom. Budući da su židovi izgubili praksu, na njih se odnosi srdžba, a na kršćane zabluda, zato što onaj koji ima znanje, a ne postupa po njemu, zaslužuje srdžbu. Onaj ko nema znanje luta u zabludi. Stoga, kršćani, kada nešto žele učiniti, nisu u stanju naći Pravi put pošto nemaju odgovarajući pristup koji osigurava put do istine, pa lutaju. I jedni i drugi zbog toga zaslužuju srdžbu, iako se ona posebno odnosi na židove, u skladu sa riječima Allaha Uzvišenog: ”…onaj koga Allah prokune i na koga se rasrdi” Maide 60.
A na kršćane zabluda u skladu sa riječima Allaha Uzvišenog: “Oni koji su još ranije zalutali, što su mnoge u zabludu doveli, te i sami sa Pravog puta skrenuli.” Maide77.
Hammad ibn Seleme prenosi od Adijja ibn Hatima da je rekao: ”Pitao sam Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem u vezi s riječima Uzvišenog: ’na koje se srdžba izlila’, pa je rekao: “židovi”, te ‘i koji su zalutali’, i uz to dodao: ”Kršćani! Oni su zalutali.“
Ovako prenosi Sufjan ibn Ujejne sa svojim lancem prenosilaca od Adijja ibn Hatima, a u predanju Ibn Merdevejha od Ebu Zerra radijallahu anhu se navodi: “Pitao sam Allahova Poslanika u vezi s riječima: ‘na koje se srdžba izlila’, pa je rekao ‘židovi’, a ja dodao: ‘niti onih koji su zalutali’, pa je rekao: ‘To su kršćani!'” | 199 |
| 11 | ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَ ٰطَ ٱلۡمُسۡتَقِیمَ٦
6. UPUTI NAS NA PRAVI PUT
Nakon što je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomoć traži, slijedi molba u skladu s riječima Uzvišenog: /32/ "... polovina pripada Mom robu, budući da njemu pripada ono što on traži."
Onaj koji moli najprije je dužan pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju braću vjernike, kao što je i kazano riječima:
"Uputi nas na Pravi put!"
Time se sugerira obraćanje Allahu uz pomoć Njegovih uzvišenih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veličanje Njega isticanjem atributa kao što su: "Gospodar svjetova", Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo obožavanje samo Njemu i obraćanje za pomoć samo Njemu.
Prema tome, nakon što su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upućuje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje braće na Pravi put, što - bez dodatka ili nedostatka - predstavlja autentični islam, čist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najbliži postignuću onoga što Allah voli i čime je On zadovoljan, a što je u skladu s naređenjima i Objavom s kojom je došao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete, vidjet će da svim ajetima kojima se upućuje dova obavezno prethodi obraćanje Allahu Uzvišenom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvišena svojstva ili na dobra djela kojima je moguće približiti se svome Gospodaru, odnosno obraćanje braće vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna, alejhi selam: "Nema boga drugoga osim Tebe; Uzvišen si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji način za obraćanje Allahu od potvrde Njegove jednoće i čistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi učinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s kajanjem za učinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upućene Allahu Uzvišenom, što je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraćanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i riječi Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have, nakon što su učinili grijeh:
"Gospodaru naš, rekoše oni, prema sebi smo učinili nasilje i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti!" (7:23)
To su riječi koje je Adem, alejhi selam, primio od svoga Gospodara (da njima dovu čini), da bi mu, potom, bilo oprošteno.
Takve su i riječi Allaha Uzvišenog:
"Gospodaru naš, mi smo uistinu čuli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3: 193)
Nema sumnje da je vjera u Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon što su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tražeći oprost riječima:
"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, pokrij naše hrđave postupke i usmrti nas sa dobrim." (3:193)
Ovo je pouka od Allaha Uzvišenoga, da bismo znali kako ćemo Mu se obraćati.¹² | 242 |
| 12 | ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَ ٰطَ ٱلۡمُسۡتَقِیمَ٦
6. UPUTI NAS NA PRAVI PUT
Nakon što je iskazana pohvala Onome od Kojega se pomoć traži, slijedi molba u skladu s riječima Uzvišenog: /32/ "... polovina pripada Mom robu, budući da njemu pripada ono što on traži."
Onaj koji moli najprije je dužan pohvaliti Onoga od Koga moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju braću vjernike, kao što je i kazano riječima:
Time se sugerira obraćanje Allahu uz pomoć Njegovih uzvišenih Svojstava i dobrih djela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veličanje Njega isticanjem atributa kao što su: "Gospodar svjetova", Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se potom izrazilo obožavanje samo Njemu i obraćanje za pomoć samo Njemu.
Prema tome, nakon što su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upućuje Mu se molba za vlastitu uputu kao i uputu svoje braće na Pravi put, što - bez dodatka ili nedostatka - predstavlja autentični islam, čist od svake novotarije i praznovjerja. To je put koji je najbliži postignuću onoga što Allah voli i čime je On zadovoljan, a što je u skladu s naređenjima i Objavom s kojom je došao Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Kada se musliman zadubi u kur'anske ajete, vidjet će da svim ajetima kojima se upućuje dova obavezno prethodi obraćanje Allahu Uzvišenom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvišena svojstva ili na dobra djela kojima je moguće približiti se svome Gospodaru, odnosno obraćanje braće vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna, alejhi selam: "Nema boga drugoga osim Tebe; Uzvišen si ; ja sam, uistinu bio silnik" (21: 87), jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji način za obraćanje Allahu od potvrde Njegove jednoće i čistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi učinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha, povezano s kajanjem za učinjeni prijestup, ima ulogu tevbe (pokajanja) upućene Allahu Uzvišenom, što je, bez sumnje, jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraćanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur'anu su brojni, a jedan od njih su i riječi Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have, nakon što su učinili grijeh:
"Gospodaru naš, rekoše oni, prema sebi smo učinili nasilje i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti!" (7:23)
To su riječi koje je Adem, alejhi selam, primio od svoga Gospodara (da njima dovu čini), da bi mu, potom, bilo oprošteno.
Takve su i riječi Allaha Uzvišenog:
"Gospodaru naš, mi smo uistinu čuli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!" (3: 193)
Nema sumnje da je vjera u Allaha, subhanehu ve te'ala, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon što su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tražeći oprost riječima:
"Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, pokrij naše hrđave postupke i usmrti nas sa dobrim." (3:193)
Ovo je pouka od Allaha Uzvišenoga, da bismo znali kako ćemo Mu se obraćati.¹² | 1 |
| 13 | ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَ ٰطَ ٱلۡمُسۡتَقِیمَ٦
6. UPUTI NAS NA PRAVI PUT
Nakon što je iskazana pohvala Onome od koga se pomoć traži, slijedi molba u skladu sa riječima Uzvišenog “…polovina pripada Mom robu, budući da njemu pripada ono što traži.”
Onaj koji moli najprije je dužan pohvaliti Onoga od Koga traži i moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju braću vjernike, kao što je kazano riječima:
”Uputi nas na Pravi put!”
Time se sugerira obraćanje Allahu uz pomoć Njegovih uzvišenih Svojstava i dobrih dijela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veličanje Njega isticanjem atributa kao što su: ”Gospodar svjetova”, Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se zatim izrazilo obožavanje samo Njemu i obraćanje za pomoć samo Njemu.
Prema tome, nakon što su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upućuje Mu se molba za vlastiti uputu kao i uputu svoje braće na Pravi put, što bez dodatka ili nedostatka predstavlja autentični islam, čist od svake novotarije i praznovjerja.
To je put koji je najbliži postignuću onoga što Allah voli i čime je On zadovoljan, a što je u skladu sa naređenjima i Objavom s kojom je došao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada se musliman zadubi u Kur’anske ajete, vidjeće da svim ajetima kojim se upućuje dova obavezno predhodi obraćanje Allahu Uzvišenom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvišena svojstva ili na dobra djela kojima je moguće približiti se svome Gospodaru, odnosno obraćanje braće vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna alejhi selam: “Nema boga drugoga osim Tebe, Uzvišen si, ja sam, uistinu bio silnik“ Enbija 87, jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji način za obraćanje Allahu od potvrde Njegove jednoće i čistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi učinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha povezano s kajanjem za učinjeni prijestup, ima ulogu tevbe upućene Allahu Uzvišenom, to je bez sumnje jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraćanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur’anu su brojni, a jedan od njih su i riječi Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have nakon što su učinili grijeh:
”Gospodaru naš, rekoše oni, prema sebi smo učinili nasilje i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti.”
A'raf 23.
To su riječi koje je Adem alejhi selam, primio od svog Gospodara, da bi mu, potom, bilo oprošteno. Takve su i riječi Allaha Uzvišenog:
“Gospodaru naš, mi smo uistinu čuli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!”
Ali Imran 193.
Nema sumnje da je vjera u Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon što su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tražeći oprost riječima:
“Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, pokrij naše hrđave postupke i usmrti nas sa dobrim.”
Ali Imran 193.
Ovo je pouka od Allaha Uzvišenog, da bi smo znali kako ćemo Mu se obraćati. | 1 |
| 14 | ٱهۡدِنَا ٱلصِّرَ ٰطَ ٱلۡمُسۡتَقِیمَ٦
6. UPUTI NAS NA PRAVI PUT
Nakon što je iskazana pohvala Onome od koga se pomoć traži, slijedi molba u skladu sa riječima Uzvišenog “…polovina pripada Mom robu, budući da njemu pripada ono što traži.”
Onaj koji moli najprije je dužan pohvaliti Onoga od Koga traži i moli, a zatim uputiti molbu za sebe i svoju braću vjernike, kao što je kazano riječima:
”Uputi nas na Pravi put!”
Time se sugerira obraćanje Allahu uz pomoć Njegovih uzvišenih Svojstava i dobrih dijela, s obzirom da, nakon zahvale i pohvale, slijedi veličanje Njega isticanjem atributa kao što su: ”Gospodar svjetova”, Svemilosni, Milostivi, Vladar Dana suda, da bi se zatim izrazilo obožavanje samo Njemu i obraćanje za pomoć samo Njemu.
Prema tome, nakon što su pred Gospodarom svjetova istaknute navedene vrline, upućuje Mu se molba za vlastiti uputu kao i uputu svoje braće na Pravi put, što bez dodatka ili nedostatka predstavlja autentični islam, čist od svake novotarije i praznovjerja.
To je put koji je najbliži postignuću onoga što Allah voli i čime je On zadovoljan, a što je u skladu sa naređenjima i Objavom s kojom je došao Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kada se musliman zadubi u Kur’anske ajete, vidjeće da svim ajetima kojim se upućuje dova obavezno predhodi obraćanje Allahu Uzvišenom, bilo ukazivanjem na Njegova bitna svojstva, Njegova lijepa imena, Uzvišena svojstva ili na dobra djela kojima je moguće približiti se svome Gospodaru, odnosno obraćanje braće vjernika Njemu dovom za sebe ili svojom dovom za njih.
Uzvišeni Allah kaže jezikom Zunnuna alejhi selam: “Nema boga drugoga osim Tebe, Uzvišen si, ja sam, uistinu bio silnik“ Enbija 87, jer on (Zunnun), nakon što ga je progutala riba, nije našao pogodniji način za obraćanje Allahu od potvrde Njegove jednoće i čistote, odnosno priznanja grijeha kojim je sebi učinio nepravdu i nasilje. Ovo priznanje grijeha povezano s kajanjem za učinjeni prijestup, ima ulogu tevbe upućene Allahu Uzvišenom, to je bez sumnje jedno od osnovnih dobrih djela koje Allah prima kao sredstvo obraćanja Njemu. Primjeri ove vrste u Kur’anu su brojni, a jedan od njih su i riječi Allaha Uzvišenog, iskazane jezikom naših praroditelja, Adema i Have nakon što su učinili grijeh:
”Gospodaru naš, rekoše oni, prema sebi smo učinili nasilje i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo propasti.”
A'raf 23.
To su riječi koje je Adem alejhi selam, primio od svog Gospodara, da bi mu, potom, bilo oprošteno. Takve su i riječi Allaha Uzvišenog:
“Gospodaru naš, mi smo uistinu čuli glasnika koji poziva u vjeru, da vjerujete u Gospodara svoga, pa Mu se odazvasmo: Vjerujemo!”
Ali Imran 193.
Nema sumnje da je vjera u Allaha subhanehu ve te'ala i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem osnov svih dobrih djela. Stoga, nakon što su Allahu uputili ovo dobro djelo, tj. vjeru u Njega i Poslanika Njegova, spomenuli su svoje potrebe tražeći oprost riječima:
“Gospodaru naš, oprosti nam grijehe naše, pokrij naše hrđave postupke i usmrti nas sa dobrim.”
Ali Imran 193.
Ovo je pouka od Allaha Uzvišenog, da bi smo znali kako ćemo Mu se obraćati. | 1 |
| 15 | إِيَّاكَ نَعۡبُدُ وَإِيَّاكَ نَسۡتَعِينُ٥
5. SAMO TEBI ROBUJEMO I SAMO OD TEBE POMOĆ MOLIMO
Spojena zamjenica "Samo Tebe" predstavlja objekat koji je došao ispred glagola u funkciji preciznog određenja, kako bi se jasno odredila namjera subjekta i izraz bio jasan.
"Samo Tebi robujemo" znači, dakle, "ne obožavamo nikog drugog osim Tebe, ne uzdamo se ni u koga drugog osim u Tebe", što predstavlja izraz vrhunca pokornosti. Riječ ibadet semantički je usko vezana za riječ, koja znači poniznost, podložnost, potčinjenost itd. Tako se npr. kaže da je put utrt i dotjeran, da je deva poslušna, odnosno, potčinjena i pokorna. U Šerijatu se time izražava savršena ljubav, pokornost, odanost i strahopoštovanje.
Neki pripadnici ispravne tradicije (Selefa) govore:
"Fatiha je suština Kur'ana, a njena suština je u ovim riječima:
Prvi dio, tj. "Samo Tebi robujemo" predstavlja ogradu od svakog oblika politeizma (širka), a drugi dio: "i samo od Tebe pomoć tražimo" predstavlja ogradu od svake druge moći, sile ili snage i predanosti osim Allahu Uzvišenom."
U ovom ajetu govor prelazi iz trećeg u drugo lice zamjenicom "Tebe", što je u skladu s ukupnim značenjem teksta. Naime, nakon što se Allahov rob Njemu zahvali, nakon što izrazi pohvalu i Njegovu veličinu, da bi se potom ogradio od obožavanja bilo koga drugog, odnosno od traženja pomoći od bilo koga drugog osim od Allaha, time se on približio Allahu Uzvišenom, došavši pred Njega, tako da Mu se može direktno obratiti zamjenicom drugog lica "Tebi" riječima:
"Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoć molimo!"
Ibn-Abbas, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: "Tj. samo Tebi tevhid (monoteizam) iskazujemo, samo od Tebe strahujemo i u Tebe nade polažemo, i ni u koga drugog. Tj. samo od Tebe pomoć tražimo u pogledu pokornosti Tebi a i u pogledu svih drugih stvari je došlo prije, jer je ibadet cilj, a traženje pomoći je sredstvo da se ibadet ostvari." | 237 |
| 16 | مَـٰلِكِ یَوۡمِ ٱلدِّینِ٤
4. VLADARU SUDNJEG DANA
Neki učači čitaju ovako „Meliki jeumid-din“, i jedan i drugi kiraet su sahih i spadaju u sedam pouzdanih predanja. Uz to, nekada se navodi i čitanje “vlast“ sa kesrom na „mimu“ i sukunom na “lamu“! Vlast se ne odnosi samo na Sudnji dan, već i na onaj svijet. Allah subhanehu ve te'ala je vladar ovoga, ali i budućeg svijeta.
Ovdje je riječ: “Vladar, Posjednik” pridodana uz sintagmu “Dan suda” budući da tog dana niko neće moći polagati pravo na bilo šta mimo Allaha subhanehu ve te'ala kao što niko neće moći govoriti bez Njegove dozvole.
Allah Uzvišeni kaže: ”Na Dan kada Džibril i meleci budu u redove poredani, kada bude govorio samo onaj kome Svemilosni dozvoli, tako da govori istinu.” (En-Nebe', 38.)
Ed-Dahhak prenosi od Ibn Abbasa radijallahu anhu: “‘Vladaru Dana suda’ znači da toga dana niko neće imati vlast ni posjeda kao što je imao na ovome svijetu, pa da dozvoli sebi da kaže: ‘Ovo je moje, odnosno ovo je moj posjed’, jer tamo na Sudnjem danu, niko neće imati vlasti i imetka.”
“Dan suda” označava Dan obračuna za stvorena bića, Sudnji dan na kome će oni odgovarati za svoja djela, za dobro-dobrim, za loše-lošim, izuzev onih kojima Allah oprosti.
Allahu Moj, Ti si Onaj Koji prašta, Ti voli praštanje, pa oprosti i nama! | 238 |
| 17 | Prema tome, njihova pokornost prema Allahu Uzvišenom na ovome svijetu stvar je Njegove milosti prema njima, a nagrada Džennetom, također, rezultat Njegove milosti. To je i smisao riječi Allaha Uzvišenog:
"Milostivi", a Allah to najbolje zna! | 234 |
| 18 | ٱلرَّحۡمَـٰنِ ٱلرَّحِیمِ٣
3. SVEMILOSNOM, MILOSTIVOM
"Svemilosnom, Milostivom" dva su imena izvedena iz riječi "milost" u vidu pojačanog značenja.
Dakle, imenica izvedena je, uprkos mišljenju neke uleme da je neizvedena. To pokazuje i predanje Tirmizijeve, koje on ocjenjuje kao sahih (vjerodostojno) od Abdurrahmana ibn Avfa, radijallahu anhu, koji navodi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže:
/29/ - Uzvišeni Allah kaže: "Ja sam Svemilosni. Stvorio sam rodbinske veze i dao im ime prema Svom Imenu.
[1] Ko ih održava - Ja ću prema njemu biti dobar, a ko ih kida, Ja ću ga napustiti!"
Zatim navodi: "Ovo je tekst koji potvrđuje da je Er-Rahman izvedeno i nema mjesta neslaganju i raspravi."
Ibn-Džerir, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Azremija slijedeće: prvo ime "Svemilosni" odnosi se na sve stvoreno, [2] a drugo "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike.
U vezi s tim, neki kažu: - Zato je On rekao:
"Zatim se nad Aršom uzvisioSvemilosni!"
(25:59); zatim:
"Svemilosni nad Aršom se uzvisio!"
(20:5) Glagol "uzvisiti se" ovdje je naveden uz ime "Svemilosni", što znači da obuhvaća milošću sva stvorenja.
Allah Uzvišeni kaže: "Prema vjernicima je milostiv" (33:43), tako da ovo Svoje Ime vezuje samo za vjernike. U vezi s tim neki učenjaci tvrde da je to dokaz da ime "Svemilosni" znači pojačan intenzitet milosti, budući da se odnosi na oba svijeta.[3]
El-Kurtubi kaže: "On, džellešanuhu, opisao je sebe riječima "Svemilosnom, Milostivom" nakon riječi "Gospodar svjetova" kako bi dao olakšanje i podsticaj nakon zastrašivanja!
Naime, "Svemilosnom, Milostivom" riječi su koje sadrže podsticaj koji dolazi nakon sintagme:
"Gospodaru svjetova", koja nosi zastrašivanje i strepnju, kao i u sljedećem ajetu:
"Kaži robovima Mojim da Sam Ja, zaista, Onaj Koji prašta, da sam Milostiv i da je Moja kazna bolna!" (15:49)
U Sahihu Muslimovom navodi se od Ebu-Hurejre da je rekao: - Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: /31/ "Kada bi vjernik znao kolika je Allahova kazna, niko se ne bi nadao Njegovom Džennetu; kada bi nevjernik znao kolika je Allahova milost, niko ne bi izgubio nadu u Njegovu milost!"
Ime "Svemilosni" jeste ime koje ljudi ne smiju prisvajati za sebe, niti se ono može dati bilo kome s obzirom da je ono isključivo ime Allaha Uzvišenog.
Stoga, kada je Musejleme el-Kezzab (Musejleme Lažni) to sebi javno dozvolio uzevši ime "Svemilosni Jemame", Allah mu je dao ogrtač laži, proglasio ga lašcem. Uz njegovo ime otada obavezno ide i kvalifikativ "Kezzab", "Lažac", što je postalo lošim primjerom, kako među građanima, tako i među beduinima, koji često kažu: "Veći je lažac i od Musejleme!"
[1] Allahovo ime je ER-RAHMAN a rodbina se na arapskom kaže er-rahim. (Prim. rec.)
[2] Ja bih rekao: "Svemilosni" znači da je milostiv prema stanovnicima ovoga svijeta i ahireta, a "Milostivi" odnosi se posebno na vjernike na Sudnjem danu. Naime, Allah Uzvišeni milostiv je na ovome svijetu podjednako i prema vjernicima i prema nevjernicima u pogledu pitanja njihovoga života i svega što osigurava uvjete života na ovome svijetu. U odnosu na to, Njegova milost je sveopća. Da to nije tako, ne bi bilo nikakvih uvjeta za bilo kakvu obavezu razuma koji im je podaren da razlikuju istinu od neistine, odnosno, obavezu potčinjavanja svega u kosmosu, kako bi od toga imali koristi stanovnici Zemlje, i ljudi i džini, budući da je:
"On Onaj Koji vam je sve na Zemlji stvorio." (2:29) Stoga, postojanje uvjeta za obavezu na ovome svijetu omogućuje polaganje računa na ahiretu.
[3] Ja bih rekao: "Što se tiče teksta dove... /30/
"O Svemilosniče ovoga svijeta i ahireta, Milostivi!", riječ "Milostivi" ovdje znači da je milostiv prema vjernicima na ovome svijetu, s obzirom na njihovu pokornost i vjeru u Allaha, izvršavanje Njegovih naredbi i izbjegavanje zabrana, kako bi im olakšao puteve takvog djelovanja. Pored toga, On će biti milostiv prema njima i na Sudnjem danu uvodeći ih u Džennet, nagrađujući ih time za vjerovanje i pokornost koje su pokazali. | 231 |
| 19 | ٱلۡحَمۡدُ لِلَّهِ رَبِّ ٱلۡعَـٰلَمِینَ٢
2. HVALA ALLAHU, GOSPODARU SVJETOVA
“HVALA ALLAHU” – predstavlja iskrenu zahvalnost Allahu na blagodatima koje je podario Svojim robovima bez obzira na zasluge, a čiji broj samo zna On subhanehu ve te'ala, isključujući pri tome klanjanje bilo kome ili čemu što je On stvorio. Njemu pripada zahvala prije i poslije svega drugog!
Određeni član uz riječ HAMD, znači obuhvatnost svake vrste zahvale Uzvišenom Allahu, to potvrđuje i hadis:
”Bože! Tebi pripada svaka hvala. Tebi pripada sva vlast. U Tvojim je rukama svako dobro. Tebi se sve vraća…!
“Gospodaru svjetova” – riječ Rabb označava Onoga koji posjeduje i raspolaže, i ne upotrebljava se s određenim članom, izuzev kada se odnosi na Allaha Uzvišenog. Stoga, nije dozvoljeno da se ova riječ upotrebljava za nešto drugo bez genitivne veze.
Tako npr. mi kažemo “domaćin kuće”, “vlasnik mača”, dok riječ Rabb s određenim članom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvišenog.
“SVJETOVA” – množina je u genitivu od riječi „svijet“, koja označava sve što postoji, izuzev Allaha Uzvišenog. To je u arapskom jeziku zbirna imenica, koja nema čiste jednine. Svjetovi vrste su bića na nebesima i na Zemlji i na kopnu i na moru. U tom smislu ljudi predstavljaju svijet…itd.
Bišr ibn Ammare, sa svojim lancem prenosilaca, navodi od Ibn Abbasa radijallahu anhu:
”Hvala Allahu, Kojem pripada sve što je stvoreno na nebesima i na Zemlji, u njima i između njih, sve što znamo i ne znamo!” | 229 |
| 20 | “Vidio sam trideset i nekoliko meleka kako prihvaćaju riječi nekog čovjeka koji je učio:
‘Naš Gospodaru, Tebi pripada zahvala, velika, lijepa i blagodarna!'” Poznato je da te riječi sadrže trideset i nekoliko slova.
U hadisu Bišra ibn Ammare, koji prenosi od Dahhaka, a on od Ibn Abbasa radijallahu anhu navodi se:
”Prvo što je Džibril saopštio Muhammedu sallallahu ‘alejhi ve sellem bile su riječi: ‘Utječem se Onome Koji istinski čuje i zna, od prokletog šejtana!’, a zatim je rekao:
”Reci: ‘U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog.'” Nesa'i u knjizi “Dan i noć”, te Ibn Merdevejh u svom komentaru hadisa Halida el-Hazzai, koji prenosi od Hudejmija, on od Ebu Meliha ibn Usame, ovaj od Umejra, a on od svoga oca, navodi da je rekao:
“Bio sam iza Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je posrnuo, pa sam rekao: ‘Propao šejtan!’, a on mi je odgovorio:
‘Ne govori tako, jer on se time samo povećava i postaje kao kuća velik!
Zato reci: ‘Bismillah’, jer time se on smanjuje i postaje sitan kao mušica!'”
To je utjecaj berićeta riječi “Bismillah”.
Lijepo je Bismillu proučiti prije ulaska u zahod, na početku abdesta, zatim na početku jela i klanja, iako neki učenjaci smatraju da je pri klanju to obavezno. Lijepo je, također, proučiti Bismillu i prije spolnog odnosa, jer se u oba Sahiha navodi da je rekao Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Ukoliko neko od vas, kada želi prići supruzi, izgovori Bismillu i kaže: ‘U ime Allaha! Allahu, ukloni od nas šejtana! Ukloni ga i od onoga što nam podari!’, i ako iz tog odnosa bude rođeno dijete, šejtan mu nikada neće moći nanijeti štetu!”
Ime Allah, vlastito je ime za Gospodara, odnosno to je ime Uzvišenog Gospodara. Navodi se da je to Njegovo najveće ime “El-Ismul-A'zam”, budući da sadrži sva svojstva Uzvišenog.
Allah Uzvišeni kaže: ”On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. On je Znalac Nevidljivog i Vidljivog svijeta. On je Svemilosni, Milostivi. On je Allah, osim Kojeg drugog boga nema. Vladar, Sveti, bez nedostatka, On je Koji osigurava, Koji nad svim bdije, Uzvišeni, Silni, Gordi; hvaljen neka je Allah i čist od svega što Mu ravnim pridružuju. On je Allah, Tvorac, Koji iz ničega stvara, Koji oblike daje! On ima najljepša imena, a hvale Ga i oni na nebesima i oni na Zemlji! On je Silni i Mudri!”
(Hašr 22-24.)
Buharija i Muslim navode od Ebu Hurejre radijallahu anhu da je Allahov Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao:
”Allah ima devedeset i devet imena, dakle jedno manje od stotinu. Ko ih razumije i radi po njima, ući će u Džennet.”
[Riječ znači: “Ko ih istinski razumije i radi po njima.” Raditi po njima znači iskazivati Allahovu Jednoću i iskazivati Njegovu Jednoću u Biću, Svojstvima, rububijjetu (da je On Gospodar) i uluhijjetu (da je On Bog Koji se obožava). Ovo treba iskazivati svojim bićem i dušom, a ko umre sa iskrenim tevhidom i sa svim njegovim značenjima, a nije radio i govorio suprotno tevhidu, ući će u Džennet. Što se tiče toga da riječ znači pamćenje tih imena, možemo reći da mnogo ljudi nauči ta imena napamet, ali bez razumijevanja, a usto postupaju suprotno tome, što predstavlja kontradiktornost sa riječima. Za ovakvog čovjeka ne može se reći da je “naučio” ta imena, jer se ovdje misli na razumijevanje tih imena i djelovanje shodno njima, onako kako to Allah želi i kako nam je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem dostavio.] | 307 |
