HRVATSKE OBRAMBENE SNAGE

Takav rječnik i govor mržnje koristio je i Josip Manolić kao svjedok na haaškom sudu I.C.T.Y., nazivajući HOS „prvorazrednom nacističkom organizacijom“, iako je bio pripadnik prvorazredne boljševičke i koljačke protunarodne organizacije pod nazivom 'Odjel za zaštitu naroda', popularno skraćeno OZN-a, i osnovano osumnjićen za ratni zločin u Bjelovaru nad 200 hrvatskih ratnih zarobljenika, 1945. godine, ali se našao pod državnom zaštitom isto kao njegovi drugovi udbaši Zdravko Mustač i Josip Perković koje je od kaznenog progona štitio ne samo Milanovićev i Josipovićev režim, nego i režimi prije njega, Sanaderov, Mesićev, Račanov, i režim Franje Tuđmana koji je od kaznenog progona štitio Josipa Manolića kada ga je g. Paraga kazneno prijavio pod osnovanom sumnjom za sudjelovanje u politički motiviranom ubojstvu zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca Dok je Paraga vodio HSP, prije nego je 1993. državnim udarom ta stranka oteta i predana u ruke uzurpatorima na čelu s osnovano osumnjičenim doušnikom Kontraobavještajne službe JNA, (KOS), Antom Đapićem, stranka je bila uzorna demokratska i antikomunistička parlamentarna stranka, a danas je to HSP 1861. čiji je predsjednik g. Paraga! Hrvatska Hrvatom !

HOS i njegova Antifašistička žrtva !Bog I Hrvati! Proglašavati nekoga fašistom zato što kao geslo u grbu svoje vojske i postrojbe nosi pozdrav „Za dom spremni“ je neozbiljno, jer nisu hosovci držali koncentracijske logore za Srbe, Židove i Rome, nego prve položaje prema smrtnome neprijatelju koji je klao hrvatske civile – četnicima i jugo-oficirima koji su nesmiljeno bombardirali hrvatske gradove i sela, a Vukovar sravnili sa zemljom. Svi udbaši i njihovi doušnici su komunistički antifašisti, i kršili su ljudska prava u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji, ali za to nikada nisu odgovarali jer je prvi hrvatski predsjednik spriječio lustraciju eks-komunista i udbaša, a njegov primjer slijedio je i njegov nasljednik predsjednik Mesić, te njegov pak nasljednik Ivo Josipović. Respektirajući povijesnu činjenicu što su pripadnici IX bojne Hrvatskih obrambenih snaga, kao i HOS u cjelini, izašli iz obrambenog rata čistih ruku, s obzirom da međunarodni haaški kazneni sud za bivšu Jugoslaviju nije sudio niti jednom bojovniku Hrvatskih obrambenih snaga, (HOS), za ratni zločin pošto ova elitna hrvatska vojska nije počinila ratni zločin, a da jest, pokojni prvi predsjednik Republike Hrvatske, Franjo Tuđman, bi njenog osnivača Dobroslava Paragu prvog dao izručiti međunarodnom sudu To što su hosovci imali i crne odore za vrijeme rata, kada su bili u tenisicama i bez teškog naoružanja, uz šarene odore američkog tipa koje su hosovci također nosili, ovisno o trenutku kada se kakva oprema mogla nabaviti za branitelje u situaciji međunarodnog embarga, ne znači da su bili fašistički „crnokošuljaši“, kako se u povijesti naziva Mussolinijeve fašiste koji su nosili crne košulje kada su marširali na Rim. Policija u New York City sigurno nije fašistička zato što nosi crne odore. Hrvatske obrambene snage - HOS - bile su multi-etničke, i multi-nacionalne, u kojima su se borili i katolici, i muslimani i dr., a ne „etnički čiste“, tako da otpadaju optužbe za fašizam, i nema primjera da su se hosovci ponašali rasistički, naprotiv, borili su se protiv velikosrpskog rasizma koji je razdvajao Hrvate od Srba, obilježavajući Hrvate posebnim trakama, i odvodeći ih u srpske koncentracijske logore. Neke hosovce su tako kao ratne zarobljenike srpski fašisti razdvajali od ostalih, obilježavajući ih kao „ustaše“, i likvidirajući ih na Ovčari. Etiketirajući nekoga kao „ustašu“ ili „fašista“ u ovom podneblju je uvijek značilo samo još jedan korak do fizičke likvidacije nevino optuženog. Pravaši i njihovi bojovnici nisu zagovarali „arijevsku rasu“ u Hrvata, nego političke Hrvate ujedinjene u borbi protiv velikosrpskog fašizma, i političko i vojno savezništvo Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine nasuprot teritorijalnih presezanja Beograda koji je planirao „Anschluss“ BiH i Hrvatske Srbiji u veliku Srbiju, etnički očišćenu od Nesrba i nepravoslavaca. Da je HSP pod Paraginim vodstvom imao i trunku fašizma u sebi, Ustavni sud RH bi pod utjecajem predsjednika Franje Tuđmana HSP izbrisao iz registra političkih stranaka, kao da ove najstarije hrvatske stranke Oca domovine Ante Starčevića nikada nije bilo. Uostalom, za vrijeme progona Paraginih pravaša u eri predsjednika Tuđmana je predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić čak i najavio „suđenje Hrvatskoj stranci prava“, koje se nikada nije održalo, jer je riječ bila o agitacijskoj propagandi u partizanskom stilu. Predsjednik Tuđman je preko Ministarstva unutarnjih poslova dao optužiti HSP kao „terorističku organizaciju“, i zahtijevao njezinu zabranu u istom dahu s terorističkom Srpskom demokratskom strankom, SDS, a Glavni državni odvjetnici RH su redom optuživali Paragu i njegove suradnike, ali su svi razbili zube usuđujući se drsko dizati ruku na borca za ljudska prava kojega su jugo-komunisti zatvorili u Titovom koncentracijskom logoru na Golom otoku, nakon što mu je priređen zagrebački montirani proces, a njegov kolega Ernest Brajder ubijen od Udbe za vrijeme istrage 1981. godine koju je vodio „antifašist“ Zdravko Mustač

Na današnji dan, 28. lipnja 1991.g. formirana je 108. brigada ZNG RH Slavonski Brod. Svim pripadnicima čestitamo 33. rođendan brigade, a poginulim, nestalim i umrlim hrvatskim bojovnicima neka je vječna slava i hvala! 🇭🇷 Domovini vjerni 🇭🇷 𝟏𝟎𝟖. 𝐢𝐝𝐞 𝐝𝐚𝐥𝐣𝐞... 🇭🇷

DAN 56. SAMOSTALNE BOJNE HV KUTINA #DaSeNeZaboravi #ZajednoURatu #ZajednoUMiru #NitkoPrijeNas #PonosKuTine 56. samostalna bojna HV Kutina prvi je put postrojena 28. lipnja 1991. godine pod zapovjedništvom Zovnimira Gregurića Regice. 14. lilstopada iste godine slavna je kutinska postrojba izvela prvu napadnu akciju HV-a u Domovinskom ratu i oslobodila neprijateljsko uporište u selu Bujavca. Bilo je to prvo oslobođeno mjesto u Domovinskom ratu. S pobjedom 56. samostalne bojne HV Kutina započeo je pobjednički put Hrvatske vojske i oslobođenje Domovine. Na 20. obljetnicu osnivanja 56. samostalna bojna odlikovana je najvišim državnim priznanjem. KuTinčani zajedno u ratu, zajedno u miru! Kroz postrojbu je prošlo 1334 branitelja, 41 je ranjen, a 12 ih je poginulo u obrani Hrvatske: Siniša Coha, Željko Crnković, Vladimir Fabijanec, Branko Gršić, Pavao Horvat, Željko Kosović, Ivan Križak, Dragan Odak, Krunoslav Rošin, Marijan Fišter i Mijo Marinović. NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA

I prije 33 godine 28. lipnja 1991. na današnji dan bio je petak. Petak koji će obilježiti živote brojnih Karlovčana i ne samo Karlovčana. Umjesto na zasluženi vikend prvih 208 mladića i nešto malo onih starijih okupilo se na Starom gradu Dubovcu i stvorilo prvu postrojbu Zbora narodne garde u Karlovcu, legendarnu Stodesetu i krenulo u obranu Karlovca, Hrvatske. Četiri godine kasnije slavili smo pobjedu, najsretniji dan u životu vojnika. Uvijek je poseban osjećaj biti prvi, onaj koji otvara puteve drugima, onaj kojeg će slijediti mnogi, onaj u kog će se uzdati, onaj kome će vjerovati. Biti jedan od onih Prvih za mene će uvijek biti neizbrisiv osjećaj ponosa i sreće kao ona mala kap koja pomaže ga tkat. IVO BODUL

Izvor:Hrvatska poviest od A -Ž. 25. lipnja 1991 ustrojenje Hrvatskih obrambenih snaga [HOS-a] U Hrvatskoj je najprije 25. veljače 1990. obnovljen HSP, a na današnji dan 1991. osnovane su Hrvatske obrambene snage [HOS], ponos hrvatskoga naroda, vojne jedinice koje su branile Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu od velikosrpske agresije na svim najtežim bojištima, od Vukovara, Dubrovnika i Srđa, Škabrnje, Gospića, Vinkovaca, Osijeka, Jasenovca, cijele Dalmacije, u Zagrebu sudjeluju u borbama s JNA i oslobađanju vojarni Borongaj i Maršalka, do Sarajeva, Kupresa, Livna, Mostara i doline Neretve, Jajca, Bosanske Posavine, područja srednje Bosne, sudjeluju i u oslobađanju doline Neretve 1992. [operacija ''Lipanjske zore''].Tamo gdje drugi nisu htjeli/smjeli, tamo je išao HOS! Prvi vod je formiran u Splitu još 22. siječnja 1991., a zapravo se radilo o dragovoljačkom vodu HSP-a koji se stavio na raspolaganje MUP-u, a prva postrojba s područja Zagreba, Samostalna satnija osiguranja formirana je 15. lipnja 1991. HOS-ovci su među prvima krenuli u obranu napadnute Domovine, i bili prvi u napadu a zadnji u povlačenju. Više od pet stotina bojovnika HOS-a dalo je svoj život u obrani RH i BiH, dok su mnogi ostali ratni vojni invalidi. Cilj HOS-a bio je obnova samostalne i suverene hrvatske države u njezinim povijesnim granicama od Jadrana do rijeke Drine te ujedinjenje svih hrvatskih povijesnih zemalja na temelju povijesnog hrvatskog državnog prava [Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine sa Sandžakom, Boke Kotorske, istočnog Srijema i Bačke]. HOS i HSP slijedili su izvorni državotvorni nauk Oca Domovine o hrvatskom državnom pravu, razdvajanju pojma vjere i narodnosti, jednakopravnosti svih vjeroispovijesti i trovjerju Hrvata - katolici, muslimani, pravoslavci. Tako je u HOS-u bilo pored Hrvata katolika i Hrvata muslimana i pravoslavaca, kao i brojnih stranih državljana koji su došli braniti i stvarati hrvatsku državu. Jedini kriterij za ulazak u HOS bila je dragovoljnost. HOS-ovci su ratovali časno, te nisu ni optuženi, a kamoli suđeni za ratni zločin. U Hrvatskoj HOS se uklopio u postrojbe ZNG-a odnosno Hrvatske vojske, i dobivali su zapovijedi od zapovjednika ZNG-a na terenu. Najbolji primjer za ovo je Vukovarski HOS, koji se odmah po dolasku u Vukovar podredio zapovjednicima 204. brigade. Tako je bilo i na drugim područjima. Tako npr. zapovjednik 4. gardijdske brigade ZNG-a general Ivo Jelić je u svojoj knjizi ''Čovjek i rat'' naveo kako su HOS-ovci primljeni u brigadu uz uvjet da bezuvjetno izvršavaju njegove zapovijedi. Isto tako HOS-ovci su na svojim odorama uz svoje oznake nosili i oznake ZNG RH, što je najbolje vidljivo na slikama upravo vukovarskih HOS-ovaca. Također, Zakonom o pravima hrvatskih branitelja i njihovih obitelji iz 2005. HOS je priznat kao legalan dio OSRH. Dakle, HOS je potpuno legalna vojna postrojba, i u skladu sa zakonom kao i njezino znakovlje. Uz naziv Hrvatske obrambene snage ove vojne postrojbe još su zvane i Hrvatske oružane snage i Hrvatski obrambeni savez. Osnivač HOS-a bila je Hrvatska stranka prava [HSP], a među osnivačima su bili Dobroslav Paraga, Ante Paradžik, Alija Šiljak. Dobroslav Paraga, predsjednik HSP-a bio je vrhovni zapovjednik, a Ante Paradžik, dopredsjednik HSP-a i načelnik ratnog stožera HOS-a. Zapovjedništvo kao i ratni stožer nalazilo se u Zagrebu u Starčevićevu domu. 10. rujna 1991. održana je javna promocija HOS-a [koji je već imao ratna iskustva, oslobađanje vojarni Maršalka i Borongaj, Mejaško Selo] na Jelačićevu trgu. Postrojba je isti mjesec pod zapovjedništvom Roberta Šilića upućena u Vukovar. HOS-ovci ispred Starčevićeva doma postavljaju i jedan top, dok u Dalmaciji pripadnici IX. bojne HOS-a predvođeni zapovjednikom Jozom Radanovićem ruše na Marjanu čeličnu konstrukciju s imenom ratnog zločinca i diktatora Tita [natpis očito nije smetao vladajućoj stranci pa su se pravaši dali u akciju.] Dana 21. rujna 1991.

na povratku sa stranačkog skupa HSP-a iz Križevaca, na punktu policije ''Jež 2'' u Sesvetama izrešetano je vozilo Ante Paradžika, koji je tom prilikom smrtno stradao. Paradžik je te večeri održao govor na skupu svoje stranke u Križevcima na kojem je pozvao Hrvate da pomognu kako bi se Hrvatska oslobodila jugoslavenskoga jarma. Uvjeravao je stotinjak simpatizera i građana da poslušaju Tuđmana ako ih pozove na sveopći ustanak. HOS-ovci su prije borbi prolazili i obuku u kampovima za obuku, kako bi bili što spremniji suprotstaviti se neprijatelju. Neki od kampova su bili u Bosiljevu, Žumberku [mjesto Gornja Vas], na Čiovu itd. Obuka je također bila i u Sloveniji [kod Kočevske Reke]. Stožer HOS-a organizirao je kasnog proljeća 1991. vojnu obuku u Sloveniji, pod patronatom predsjednika Janeza Janše. Krajem rujna tri skupine HOS-a, ukupno 58 ljudi, odlaze u obranu Vukovara, gdje dobivaju najteži dio bojišta, Sajmjšte, a jedan dio njih sudjeluje u obrani Bogdanovaca. 25 pripadnika postrojbe je poginulo, u borbama, ili ubijeno na Ovčari, a neki se još vode kao nestali. Dana 13. studenoga 1991. prema Vukovaru kreće još jedna grupa od 200 vojnika HOS-a pod vodstvom Eugena Meindorfera. Cilj ovog proboja bio je da se izvuče što više civila i ranjenika i spasi od pokolja. U Vinkovcima ih zaustavlja Tomislav Merčep, zamjenik ministra policije Ivana Vekića. HOS-ovci su zatvoreni u Osijek u Crvenu vojarnu. U Vinkovcima je bila spremna još jedna postrojba od oko 900 ljudi, pod punom ratnom opremom, kad se konačno krenulo stigla je zapovijed ''povlačenje''. 16.11. general Martin Špegelj izvršio je smotru nad ovom jedinicom HOS-a u Osijeku i naredio proboj prema Vukovaru, kako bi se bar stanovništvo spasilo kad se grad više ne može braniti. No Merčep je odbio napasti pod izgovorom: ''Kukuruzi su puni mina, a i nisam siguran da mi Dedaković nebi pucao u leđa.'' Dedaković je također, nekoliko dana uoči pada Vukovara telefonski razgovarao s predsjednikom Tuđmanom i Šuškom, tražeći snage za proboj obruča, jer su četnici već bili blizu bolnice i skloništa i prijetio je pokolj. Međutim pomoć nije poslana. Tuđman je tražio od Dedakovića da mu svoje zahtjeve pošalje faxom. Šleperi oružja koje je trebalo ići za obranu Vukovara preusmjereni su za Hercegovinu, Vukovar pada 18. studenog, isti dan proglašava se ''Hrvatska zajednica Herceg-Bosna'', policija uskoro uhićuje Paragu i Dedakovića, 22. 11.,Tuđman leti u Moskvu gdje se sastaje s Miloševićem. Paraga i Dedaković optuženi su za pad i izdaju Vukovara od Manolićeve tzv. Komisije za Vukovar. Montirana optužnica ih je teretila za terorizam, rušenje demokratski izabrane vlasti i osnivanje paravojnih jedinica. U zatvoru Paraga započnje štrajk glađu a Dedaković je brutalno premlaćivan. Ipak dokazali su da nisu krivi, pred Vrhovnim sudom RH. Kasnije je sud potvrdio oslobađajuću presudu i zaključio kako je HOS legalan dio HV. Dedaković tada napušta HV i prelazi u HOS-u i postaje glavni inspektor. 1993. HOS i HSP izbačeni su iz Starčevićeva doma od udbaške hrvatske vlasti, zajedno s osmrtnicama poginulih HOS-ovaca, stranačkom dokumentacijom a dio imovine je konfisciran. Tada je bilo i još jedno montirano suđenje D. Paragi, M.Dedakoviću, Anti Đapiću i Anti Prkačinu, na Vojnom sudu, za terorizam i rušenje ustavnog poretka RH. Kako su neki od optuženih bili saborski zastupnici morao im je biti skinut imunitet za što su u saboru većinom glasali HDZ-ovci. Ipak, ni ovaj put nije dokazana nikakva krivnja HSP-ovaca. HOS U BiH U BiH je također osnovan HSP, a početkom velikosrpske agresije osniva se i HOS. Kao što je poznato velikosrpska agresija na BiH počela je još u listopadu 1991. napadom na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini. Zapovjedništvo ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu osnovano je u Ljubuškom 18. prosinca 1991., i službeno je taj dan počelo s radom. Zapovjednik HOS-a Hercegovine bio je pukovnik a kasnije general bojnik Blaž Kraljević, hrvatski emigrant i povratnik iz Australije. Zapovjednik ratnog stožera HOS-a u Zenici je bio Mladen Holman.