Ehlul-Kur'an ve Sunneh

Kadi Ijjad, rahimehullah, je rekao: "Niko nije opravdan da čini kufr iz neznanja." (Eš-Šifa, 2/201)

Ebu Dzafer Muhammad ibn Ali, rahimehullah, je upitao prisutne u mesdžidu: "Da li neko od vas ima hrabrosti staviti ruku u džep svog prijatelja i uzeti iz njega onoliko koliko mu treba?" Ljudi su odgovorili: "Ne." Na to je on rekao: "Onda niste braća jedni drugima kao što mislite." (Ebu Nuajm, "Hiljetul-evlija", 3/187)

Abdullah Ibn el-Mubarek, rahimehullah, rekao je: "Primjer onog koji uči vjeru bez seneda (lanca prenosilaca) je poput onog koji se penje na krov bez stepenica." (Šeref Ashabil Hadis, str. 42.)

Po demokratskim zemljama čovjek ne smije imati više od jedne ženu zakonski, a svaka druga mimo te jedna zakonske žene se smatra da je preljubnica (bludnica) međutim to nema veze sa šerijatskim imenom i propisom. Demokrati i orientalisti bi smatrali bludnikom svakoga ko ima više od jedne žene - međutim u šerijatu čovjek koji ima više od jednu ženu nije bludnik ni imenom ni propisom! DETALJNO POJAŠNENJE: Druga stvar, ti isti ljudi kažu, ko slaže taj se zove lažov, ko ubija zove se ubica, a sve to rade da bi bili ubjedliviji u njihovoj zabludi, međutim to nije uvijek tako u šerijatu. Musaa 'alejhi selam, je ubio čovjeka pa je li on bio ubica? - odgovor je nije. Silovane žene imaju van bračni odnos - jesu li one bludnice? Odgovor je nisu. Također odnos sa robinjom koja nije u braku, ne smatra se bludom nit se čovjek samtra bludnikom iako mu robinja nije vjenčana žena, iako je odnos mimo braka. Pa u šerijatu onaj koji slaže da bi pomirio dvojica ne smatra se lažovom – a da li je takav ima šerijatsko ime lažov? Odgovor je ne! Ebu Basir i Ebu Džendel su otimali imetak Kurejšijama, dali se oni nazivaju lopovi? Odgovor je nit su bili lopovi nit im se sudilo odsjecanjem ruke! Neki muškarci muslimani su silovani u zatvorima taguta od strane tagutske vojske namjerno da bi ih taguti ponizili na najveći mogući način, opet ti muslimani se ne smatraju pederima i homoseksualcima, iako su ih ćafiri silovali! Musaa 'alejhi selam je bacio štap i on se pretvorio u zmiju, to je bilo Allahov dokaz i mu'džiza, ali je to u očima Faraona i ostale svite kafira bilo nešto poput sihra, i Faraon i ostali kafiri su nazvali Musaa 'alejhi selam sihirbazom – a je li Musaa 'alejhi selam, sihirbaz? - Naravno da nije! Ibrahim, 'alejhi selam, je za svog života slagao tri puta, pa je li Ibrahim 'alejhi selam dobio ime lažova? - Odgovor je ne! Čovjek koji ostane u pustinji bez vode, a ima alkohola pa popije alkohol da bi ostao živ, da li se takav dobija ime alkoholičar ili pijanica? - Odgovor je ne! A da je razum bio izvor ovih pitanja, onda bi svi gorespomenutih slučajevi dobili apsolutno ime i poslanici bi bili ubice i lažovi, ashabi lopovi, i najbolji Allahovi robovi bi se nazvali najružnijim imenima - da Allah sačuva! To je zato jer djela na koje se spušta apsolutno ime su isključivo pravo Allaha, pa Allah objašnjava kada je nešto laž i kada se neko može smatrali lažovom, Allah objašnjava šta je blud i ko je bludnik, Allah objašnjava šta je laž i ko je lažov, kao što Allah objašnjava šta je sihr i ko je sahir, također Allah objašnjava šta je širk i ko je mušrik - i sva ova pitanja se spoznaju i uče jedino iz šerijata i razum nema udjela u ovim propisima! Međutim ako bi mi sljedili razum, a ne Allahovu objavu, onda i Allahovi Poslanici, alejhimus-selam, ne bi bili pošteđenih pogrdnih naziva - Musaa 'alejhi selam bi bio ubica, a Ibrahim 'alejhi selam bi bio lažov. Za Allahovog Poslanika, Muhammeda, sallallahu 'alejhi e sellem, i dan danas orijentalisti, Allah ih pobio sve do jednog, kažu da je bio pljačkaš (lopov), da je terrorista da je ubijao i silovao i šta sve ne, sve to jer su svojim razumom pristupili određenim suštinama i davali imena na osnovu svog razmišljanja, a ne na osnovu šerijata - pa su zato tamo gdje jesu - u kufru! Razum može da zna ružnoću djela, pa čak može i da opiše onoga koji to čini, ali ne može da zna apsolutno šerijatsko ime i šerijatski propis nekog djela. Ženski razum vidi višeženstvo kao nešto neispravno i mnoge nevjernice smatraju višeženstvo isto što i bludom, jer po njima čovjek treba da ima samo jednu ženu, pa oni iako razumski nazivaju onoga koji ima više žena bludnikom ipak čovjek nema šerijatsko ime bludnika. Isto tako i sa imenom mušrik - čovjek čini širk, da li je on odmah mušrik? - Odgovor je mora da se vide šerijatski uvjeti i prepreke vezani za njega, jer je Allah odredio šta je veliki, a šta mali širk i koji su njihovi uvjeti i prepreke, i prije uvjeta i prepreka ne smije da se spusti ni ime a kamoli propis.

Dočim razumski se može opisati onaj koji čini širk da je počinio tog djela širka, kao što šrik može počiniti prisiljeni ili maloljetnik ili onoga ko nenamjerno izgovori širk, međutim, to nema apsolutno nikakve veze sa šerijatskim imenima, niti takav čovjek dobija ime mušrika, a kamoli propise vezane za mušrike. Rekao je Ibn Tejmijje, rahimehullah: "I nije obaveza da se svakoj osobi, koja izgovori riječi kufra, presudi da je nevjernik sve dok se u njenom slučaju ne ispune uvjeti i ne otklone prepreke tekfira." (Medžmu'ul-fetava, 35/101) Čovjek čini širk u prisili, on nije mušrik ni imenom, a kamoli propisom. Čovjek čini širk iz lapsusa, također nije mušrik ni imenom, a kamoli propisom. Čovjek čini širk, a maloljetnik je (uz razilaženje po ovome pitanju), nije mušrik ni imenom, a kamoli propisom! Dočim ako mi spustimo ime mušrik na prisiljenog ili na onoga koji je lapsusom izgovorio širk - mi bismo protekfirili imenom onoga kojeg Allah opravdava, smatrali bi kufrom ono što je u islamu opravdano i islam nazvano, pripisali bi šerijatu kufr, i optužili bi Allaha za neznanje i kufr - a sve ovo je kufr samo po sebi! Tako da poštovani brate, ostvarenje suštine i granice djela kao i apsolutna imena koja se spuštaju na počinioca su stvari koje pojašnjava Allah, suhbanehu ve te'ala, a to nisu od stvari koje prepoznaje razum. Po usulima tih ljudi mora Musaa 'alejhi selam, da im bude sihirbaz i ubic, Ibrahim 'alejhi selam - lažov, Ebu Basir, radijallahu 'anhu - lopov... Ako kažu da oni ne spuštaju ta imena na ove spomenute događaje, onda su suprotni svojim usula i munafiče, a na koncu se trebaju pokajati ako shvaćaju svoju grešku, jer ih njihova greška vodi do toga da najbolje Allahove robove opise ružnim imemina! Nadam se da ti razumiješ podvalu propalih šubuhatora koji hoće da bude po njihovim strastima, a ne po Allahovom šerijatu, i koji hoće Allahovu vjeru da šteluju svojim mozgom, a ne da se pokore Allahovom šerijatu, i nadam se da smo ti ovim tekstom Allahovom voljom - pomogli da otkloniš od sebe nejasnoće po ovim pitanjima! Ovim stajemo u kraj na pogrešno shvaćanje uopštenog govora Ebu Batina, rahimehullah, kojem šubuhatori i neznalice koriste za svoje zablude. Molimo Allaha za uputu i uspjeh, i da nas usmrti a islamu i sunnetu. Amin. Allah najbolje zna, neka je Njemu neizmjerna hvala!

PITANJE O SPUŠTANJE IMENA PRIJE ARGUMENTA NA ONOGA KOJI UPADNE U NEKO DJELO! PITANJE: Selamun Alejkum brate. Kako odgovoriti ljudima koji kažu da ime mušrik dolazi prije uspostave poslaničkog argumenta? Primera radi, čitao sam od ljudi koji tvrde da je tekfir imena razumski propis, da oni to dokazuju fetvom ebu Batina: "Nema smetnje da se protekfiri onaj koji se opiše sa činjenjem širka, jer onaj koji učini zinaluk je zinalučar ili onaj koji uzima kamatu je kamatar." (Er-Resail vel-Mesail, 1/657) Pa na osnovu ovog govora, oni kažu: kao što se za onoga koji čini blud kaže da je bludnik, isto tako i za onoga koji čini širk se kaže da je mušrik i ovo su od stvari koji se spoznaju razumom. Možeš li nam odgovoriti na ovo, i obrazložiti neosnovanost ove šubuhate. Allah te nagradio. ODGOVOR: Alejkumus selam ve rahmetullahi ve bereketuhu akhi. Kao prvo; davanje nekog imena na osnovu razumskog zaključivanja nema veze sa šerijatskim imenima već sa razumskim opisom na osnovu djela što nema nikakve veze sa šerijatskim imenom. Drugim riječima, ono što razum prepozna od ružnoće širka ili kamate ili pijenje alkohola ili bluda, ne mora značiti nužno da razum može da spozna i apsolutno ime počinitelja određenog djela a to su imena, jer nije svako ko je bludnik u riječima ljudi, ujedno bludnik i u šerijatu, kao što na primer za orientaliste i kafire Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem i ashabi su bili, nasilnici, pljačkaši, terroristi, a oni su u Allahovom šerijatu, najodabranija stvorenja. Šerijatska imena su isključivo pravo Allaha, tebareke ve te'ala, i razum nema nikakva udjela u njima osim da im se pokori. Spomenuo si da ljudi koriste šubhe, poput govora Ebu Batina kojeg oni ne shvataju i navlače ga za njihovu zabludu, a to je govor kojeg si naveo. Za početak ćemo se osvrnut na blud kao elementarnu meselu i njegove dimenzije: Poštovani brate moraš znati da razum ne određuje šta je blud pa da čovjeku zalijepi apsolutno ime bludnika i prije poslanice, npr: Nama je u šerijatu dozvoljeno imati 4 žene, a po razumu žene koja ne zna za šerijat - imati više žena je neispravno, nepravda, preljuba (blud) i pronevjera. Također se ne može prije šerijata znati koliko žena je dozvoljeno i koja žena je nezakonita pa da se to smatra bludom! Neki ashabi su prije islama imali više od četiri žene, pa kada je došao islam sa ograničenjem broja na četiri, razveli su ono viška što su imali - postavlja se pitanje, da li su ashabi prije islamskog perioda bili bludnici? - Odgovor je ne! Da, onaj ko čini blud on je bludnik, ali ko čini onaj blud kojeg je šerijat definisao kao blud a ne razum - jer ako slijedimo razum onda se ljudi razlikuju po tom pitanju. Neko smatra da može da ima deset žena, da smatra to ispravnim, a više od deset žena da smatra bludom i nepravdom, dočim drugi da može da smatra da je ispravno samo jednu i da smatra bludnikom onoga koji ima više od jedne – i tako bi nastao haos - svako bi svakoga optuživao za blud, zato jer su ljudi posebna individua sa posebnim željama i htijenjima i svako ima svoje strasti i način razmišljanja, dočim šerijat je jedan i za svakoga važi podjednako. Prenosi se u siri da je žena u džahilijetu bila mnogo ponižena i kod mušrika je moglo da žena spava sa deset muškarca i ako rodi gledali bi na koga se najviše liči to dijete pa bi dotični bio otac, međutim to nisu smatrali bludom već normalnom pojavom, a u današnjem vaktu je to blud jer mi znamo iz šerijata da takvo nešto nije dozvljeno mada i razumski to djelo nije normalno - samo što razum nije dokaz već šerijat, jer da je razum dokaz i predislamskim arapima to djeli bi bilo odvratno a ne normalno! Također predislamski arapi su imali po više od četiri žene, pa kad su neki od njih prigrlili islam i kada su došli propisi o ograničenju razveli su ono što je bilo preko četiri, ali da li su oni bili bludnici prije toga? Odgovor je ne, jer je šerijat taj koji ograničava šta je blud šta ne.

Abdullah Ibn Mubarek, rahimehullah, rekao je: "Jedne prilike pisao mi je Sufjan es-Sevri, rahimehullah, rekavši: "Širi znanje, i dobro se čuvaj čežnje da budeš poznat." (Ebu Nuajm, "Hiljetul-evlija", 7/70)

Abdurraman ibn Ali ebul-Feredž ibn el-Dževzi, rahimehullah, rekao je: "Ako primjetiš da je tvoja duša nemarna, prisjeti se smrti i obiđi mezarja (kabure)." (Sejdul-Hatir, str. 513)

Muhammed ibn Kajjim el-Dževzijje, rahimehullah, rekao je: "Onaj ko želi da počasti samog sebe, neka ne govori osim ono o čemu ima znanja." (I'alamul-muvekki'in, 2/117)

Ibn Muhajriz, rahimehullah, jednom je ušao u prodavnicu da kupi nešto, pa je jedan od prisutnih rekao: "Znate li ko je ovo? Ovo je Ibn Muhajriz, pa gledajte kako ćete mu prodati!" A on reče: "Ja sam došao da kupim sa svojim imetkom, a ne sa svojom vjerom!" (Bejheki, "Šu'abul-iman", br. 4920)