OKORISTI SE

Rekao je Abdulrezzak el Bedr, Allah ga sačuvao: "Od manjkavosti muškosti jeste da čovjek bude zdrav i snažan, a zatim čuje ezan pa klanja s ženama u kući." Poruka se odnosi na muškarca koji nema opravdanja a izostavlja namaz u džematu u džamiji. U islamskoj tradiciji od muškosti i odgovornosti jeste odazivanje na ezan i prisustvo zajedničkom namazu, jer to ukazuje na brigu za vjeru, ozbiljnost i snagu karaktera. preuzeto

A jednom, kad Allahova zamjena dođe, zaboravit ćeš na gorčinu onoga što si izgubio. https://t.me/okoristise

A eto ako baš moraš, barem nemoj biti sa'ću žena kada je u pitanju namaz. Ako već nešto i odgađaš, odgađaj grijeh. Odgađaj haram. Odgađaj sve ono čime Allah nije zadovoljan. Kaži sebi: "Mah, sa'ću ja onu tamo pogledati", i smetni. Dobro smetni s uma. A na namaz... tamo požuri. Nekada nas Allah iz Svoje milosti podsjeti na mnogo načina. Mene danas eto ovako. Ahh kolika je samo ljubav našeg Gospodara kada nas za naše dobro podsjeća. Ne zaboravi da možda upravo ta dva rekata mogu biti razlog da ti Allah podari smiraj onda kada ti je najviše potreban. I još nešto, možda baš sve što se dešava biva razlog da te Gospodar zovne Sebi. Da sve ostaviš i dođeš Mu sama, bez drugih misli. Da Mu dođeš čista od dunjaluka i s Njim popričaš. Ponekad nam se cijeli dan čini težim nego što jeste jer smo odgodili susret s Allahom. Baš zato su nam ostavljena ta dva iskrena rekata Istina oni neće promijeniti okolnosti, ali će promijeniti naše srce. A kada se srce smiri, i sve drugo biva nam lakše. Jer baš to duši ti je trebalo. •MaminaHercegovka 🌸🌿

Tekst je za sve "evo sa'ću" žene Ja sam "sa'ću" žena. A evo, sad ću vam ispričati i zašto. Elhamdulillah, kao i mnoge žene vjernice, imam naviku da od dobrovoljnih namaza ne izostavljam duha-namaz, jutarnji namaz. Ali u posljednje vrijeme osjećam da mi je iman malo oslabio pa ga nekako odgađam do posljednjeg trenutka. Jutros sam ustala s nijetom da za ručak napravim pitu. Obično, kad ustanem s tom namjerom, završim je i prije podne. Ali hajde prvo kafa. Ja sam također ona žena koju glava jako zaboli ako kafu ne popije. Pa prvo sebi skuhah jaku bosansku kafu. Popijem ja tu kafu, zakuham tijesto i usput poradim po kući. Taman dok tijesto odstoji, ja ću sve spremiti. Kontam: "Sa'ću ja njega razvući pa ispeći nabrzinu. I osta meni pola dana." U svemu tome smetnem svoj namaz. Istina, Gospodar me je i ranije mnogo puta podsjećao na namaz, ali ja opet: "Ma hajde da operem suđe, pa ću onda usisati." "Samo još ovo." "Pa još ono." I tako se to oduži. Došao red na pitu. Nisam neka stručna kuharica, odmah da kažem. Ima dana kada mi pita uspije iz prve, a ima, Boga mi, dana kao da je prvi put u životu pravim. Raširim bošću, stavim jufku, premažem je uljem i ostavim da opet malo odmori. A onda, nakon nekog vremena, krenem da je razvlačim. Ja rukom, ona puca. Sa svake strane puca. Kako ja nju više vučem, ona više puca. Vidno iznervirana ustanem da popijem malo vode. Uzimam čašu, a ona ispadne. Mah, k'o da mi je neko izbi iz ruke. Pade na pod i razbi se. Staklo po cijeloj kuhinji. A ja maknuti ne mogu, ni tamo ni ovamo. Požurim da pokupim krhotine, sva u nervozi. Plakala bih, al' đe ću to, bolan, pa nisam dijete. Krpom mahnem, sklonim staklo pa nastavim. Kad sve uredno počistih, odem do frižidera po sastojke. Uzmem jaja, sir. Tražim još nešto, ne znam šta. A iz frižidera neka voda. Pogledam u pod, a ono na parketu k'o da mi se more izlilo. Šta ću, jadna. Vadi sve iz frižidera, briši, traži razlog, saniraj štetu... Kad ono, ona jutrošnja flaša kisele što je nasuh uz kafu. Bel' iscurila jer je nisam dobro privrnula. Hoću ja to tako. Poradih, doduše neplanski, ali valjalo je. Vratim se jufki. Ja rukom, ona opet puca. Kontam: "Da je bacim?" Pa odmah pomislim: "Subhanallah, grehota je. Ima ljudi koji nemaju šta jesti, a ja da bacim jufku." I opet, pod dojmom, pokušam da je razvučem. Ruke mi se tresu od nervoze. Muka me neka savladala, steže me u prsima, na želucu kamen. A na oči se navuklo neko crnilo. Pitanje u glavi: "Bona, šta ti je? De polahko." Subhanallah, odavno nisam imala ovako težak dan. Sjednem, mahnem rukom da obrišem opet navrle suze i šutim. A onda... u jednom trenutku dođe mi misao. Baš k'o da mi neko šapnu na uho: "Nisi klanjala duha-namaz." Ostavim sve. Skinem pregaču. Uzmem abdest. Uzmem serdžadu. Stanem, udahnem, smirim srce i klanjam dva rekata. Klanjam ja k'o da su mi posljednja. K'o da na ovom svijetu ništa ne postoji osim mene i mog Gospodara. Pričam Mu i ne prestajem. Ne pričam ja Njemu ni o jufki, ni o frižideru, ni o razbijenoj čaši. Ništa ja ne spominjem, baš k'o da ja to mogu i sakriti. Pričam Mu ono što mi stoji na srcu. Govorim Mu kako me neka tuga, neka tjeskoba savladala. Pominjem da sam svoje dole u Bosni poželjela i da bih, eto, samo časak, da mogu s njima pod orahom, kraj plastenika, kafu popila ... pričam i brišem suze. Predam selam. Sklonim serdžadu. Uzmem pregaču i obučem je. Vratim se piti. A ona jufka... aman, ženo. K'o da je razvlači još pet žena zajedno sa mnom, pa svaka na svoju stranu ravnomjerno povlači. I ne puca. Jok. Očas posla je sasukašmo. SubhanAllah, subhanAllah, subhanAllah. I neka je slavljen Allah. Koliko samo dva rekata mogu donijeti smiraja jednom srcu, bereketa i olakšanja. Ispekla sam pitu, završila sve što sam započela i sjela da jedem. Dok sam jela, razmišljala sam koliko nas samo dva rekata mogu sačuvati od nervoze, od težine dana, od iskušenja koja ni ne vidimo. Od gubitaka kojih nismo ni svjesni. I čega još sve ne... Velika je milost našeg Gospodara. Eto baš zato je ovaj tekst za sa'ću žene. Jer dok ovo, dok ono, zaboravit ćeš. Vjeruj mi da hoćeš.

Toliko puta za nekog pomislimo da od nas nisu nešto zaslužili. Pa mi to kao nešto nećemo i ne damo. Ali koliko toga nama naš Gospodar daje od blagodati, a znamo dobro da nismo ni dio toga zaslužili. #Imancipacija

Kad god osjetiš da se tvoje srce promijenilo i da ti se ne dopada put kojim je krenulo, čvrsto se drži istigfara traženja oprosta od Allaha. Tada ćeš, Allahovom dozvolom, osjetiti obilje Njegove plemenitosti i vidjeti kako ti se otvaraju vrata dobra. Sead Kumro https://t.me/okoristise

📃Koliko puta smo osjetili želju da ostvarimo neki cilj, a zatim se izgubili u vrtlogu života? Većina ljudi želi biti zdravija, imućnija ili sretnija, ali razlika između onih koji uspiju i onih koji ne uspiju često leži u tome da li imaju jasne ciljeve i konkretan plan. 🛫Želja je poput goriva koje nas pokreće. Ako avion pun goriva nema određenu destinaciju i rutu, samo će kružiti u oblacima dok ne sleti, a da nikad ne stigne na cilj. Tako je i s ljudima, imaju snove, ali bez jasnog cilja i plana ostaju neostvareni. 📌Lijepo je rečeno: "Ako ne planirate, planirate neuspjeh." Zaista, planiranje je tajno oružje uspješnih. 📝Autor knjige Atomske navike, James Clear, navodi istraži-vanje sprovedeno u Velikoj Britaniji koje pokazuje da ljudi znatno češće ostvaruju svoje ciljeve kada naprave jasan i konkretan plan: kada, gdje i kako će djelovati. 📖 Emocionalni kompas https://t.me/okoristise

Koliko puta smo osjetili želju da ostvarimo neki cilj, a zatim se izgubili u vrtlogu života? Većina ljudi želi biti zdravija, imućnija ili sretnija, ali razlika između onih koji uspiju i onih koji ne uspiju često leži u tome da li imaju jasne ciljeve i konkretan plan. 📖 Emocionalni kompas https://t.me/okoristise

Ako ti je srce umorno? ❤️‍🩹 Ako ti namaz nije redovan? Ako se pokušavaš vratiti, ali ne znaš odakle početi? 🤲🏻 Počni iskrenom dovom, iz dubine srca. Zamoli Allaha da ti olakša povratak Njemu, da tvoje srce ponovo veže za Sebe i da ti omili put pokornosti, jer je upravo iskrena dova početak najljepšeg povratka Allahu. 🤍🌿 Sead Kumro https://t.me/okoristise

Allahu moj, učini nas od Svojih robova kojima, kada naume neko dobro, otvoriš vrata uspjeha i olakšaš puteve i uzroke do njegovog ostvarenja.

🌧 Kao što biljku oživi svjetlo sunca i kap po kap vode. 🌱 I tvoje srce će da oživi uz svjetlo Kur'ana svakodnevno učenje ajet po ajet. Amar Gadžun https://t.me/okoristise

Uvijek sam govorio da je najljepše životno doba djetinjstvo - jer si bezbrižan, razdragan i razigran. Više ne mislim tako. Najljepše doba nastupa od onog momenta kada upoznaš svojeg Gospodara... Kada shvatiš do koje mjere je On Dobar, Plemenit, Savršen, Mudar... To je najljepši period života pa makar imao i odgovornosti i brige i iskušenja. Jer ništa ne može nadmašiti sreću ove spoznaje.

Ako ti Allah podari da Kur'an učiš napamet, da ga razumiješ i redovno ponavljaš, to je Njegova blagodat i dobrota prema tebi. A ako uspjeh kasni ili na tom putu osjetiš teškoću i posrtanje, možda Allah iskušava tvoju iskrenost, strpljenje i ustrajnost ... Zato nastavi i ne gubi nadu, jer uz strpljenje dolaze Allahovo olakšanje, uspjeh i uputa.

📖Ajeti koji mijenjaju život🍀 “Onima koji ne vjeruju doista je svejedno upozoravao ti njih ili ne upozoravao, oni ne vjeruju.” (El-Bekara, 6) ‎ Ovaj ajet govori o skupini nevjernika koji su svjesno odbili istinu i ustrajali u svom poricanju, pa im upozorenja više ne koriste. Ajet ukazuje da samo slušanje istine nije dovoljno ako čovjek nema iskrenu želju da je prihvati, jer su oni čuli upozorenje, ali im ono nije koristilo. Također nas uči da je Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zaduženje bilo dostavljanje poruke, a ne prisiljavanje ljudi da vjeruju. To ukazuje na činjenicu da je Allah ljudima podario slobodnu volju da sami odaberu kojim će putem krenuti – putem koji Allah voli i kojim je zadovoljan ili putem koji vodi Njegovom nezadovoljstvu. Iz ovog ajeta učimo da je Allah apsolutno Pravedan i da nikoga ne kažnjava bez jasnog upozorenja i dostavljene poruke. Učimo i da je uputa u Allahovim rukama te da On najbolje poznaje stanja srca i njihove namjere. To povećava naš oslonac na Allaha i podsjeća nas da Ga neprestano molimo za oprost, postojanost i uputu, te da Mu uvijek zahvaljujemo na blagodati upute. Ajet također budi strah od ustrajavanja u grijehu i odbijanja istine nakon što nam ona postane jasna, jer su posljedice svjesne nepokornosti i griješenja pogubne za čovjekovo srce. Ovaj ajet nas uči da budemo ponizni pred istinom i da ne odbacujemo savjet zbog ponosa ili tvrdoglavosti. Trebamo redovno preispitivati svoje srce i truditi se da budemo od onih koji prihvataju opomenu i popravljaju svoje stanje. Kada pozivamo druge dobru, dužni smo dati svoj maksimum, a rezultate prepustiti Allahu. Tako jačamo svijest da je uspjeh u prihvatanju upute Allahova blagodat koju trebamo čuvati, na kojoj trebamo zahvaljivati i koju nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo. Sead Kumro https://t.me/okoristise

Vjera u čovjeka otvara njegove mogućnosti, dok sumnja zatvara vrata njegovog rasta. Kada nekome prepišemo lošu etiketu – lijen, nesposoban ili problematičan, te etikete vremenom postanu dio njega. Dijete koje neprestano sluša da nije dovoljno dobro prestaje pokušati. Negativna očekivanja postaju njegova ograničenja. 📖 Emocionalni kompas https://t.me/okoristise

„Ugasi pa upali ponovo 😊.“ Savjet koji se u svijetu tehnologije toliko često ponavlja da je postao gotovo izlizana fraza otkako je tehnologija počela napredovati, još od prvih računara koje smo imali u posjedu. Ipak, malo je rečenica koje također tako precizno opisuju ono što je šerijat oduvijek učio čovjeka. Kad srce postane teško, kad se misli rasprše, kad odluke izgube svoju ispravnost i smisao, a duša osjeti tjeskobu, čovjek najčešće pokušava promijeniti okolnosti. Međutim, vjera ga uči da problem često nije u onome što ga okružuje, nego u onome čime je ispunio svoje srce. Zato vjernik ponekad treba stati. Isključiti buku dunjaluka prije nego što ona potpuno utiša glas fitre. Ugasiti neprekidni tok vijesti, rasprava, beskorisnih pogleda i riječi koje srce čine tvrdim. Ugasiti pretjeranu zaokupljenost ljudima, kako bi ponovo uključio vezu sa svojim Gospodarom. Koliko se samo puta čovjek probudi nakon noći provedene u iskrenoj dovi ili nakon sedžde na kojoj je izlio svoje brige, pa shvati da problem više nije onoliko velik koliko mu se činio. Ne zato što su se okolnosti promijenile, već zato što se promijenilo srce koje ih posmatra... Što je srce više opterećeno dunjalukom, to je pogled zamagljeniji. A što je više vezano za Ahiret i što se češće sjeća smrti, to jasnije raspoznaje istinu od zablude, korisno od štetnog i ispravno od pogrešnog. Zato nije slučajnost što su najbolju pronicljivost imali oni kojima je Ahiret bio najveća briga. Njihovi umovi nisu bili zarobljeni prolaznim stvarima, pa su njihove odluke bile prožete mudrošću i bereketom. I naše misli ponekad ne traže još jednu knjigu, još jedan razgovor ili još jedno mišljenje. Traže samo Mushaf koji trebamo otvoriti, nekoliko ajeta proučenih srcem, iskren istigfar koji će oprati teret grijeha uz Allahovu pomoć i sedždu na kojoj će se duša ponovo sjetiti kome pripada. Najveći reset nije godišnji odmor niti nekoliko dana daleko od ljudi nego iskreno pokajanje. Jer tevba briše ono što je opteretilo srce, a pokornost vraća njegovu svjetlost. Kada se srce očisti, smire se misli; kada se smire misli, isprave se odluke; a kada se isprave odluke, popravi se cijeli život. Možda zato Allah iznova poziva Svoje robove da Mu se vraćaju. Ne zbog toga što On treba njihovo vraćanje, nego zato što oni ne mogu pronaći smiraj nigdje drugo. Zato, kada osjetiš da se u tvojoj nutrini nakupilo previše buke, uradi ono što radi svaki mudar čovjek kada uređaj prestane ispravno raditi: ugasi ono što te udaljava od Allaha i ponovo uključi ono zbog čega srce živi. Jer srce se ne popravlja promjenom svijeta oko sebe, nego povratkom Onome u Čijoj je ruci svako srce. Altan Zenunović