Havdul-ilm akademija (kanal)

Pitanje: Da li su muslimani koji ne znaju sufaru dužni naučiti je ako imaju priliku (u džematu, udruženju, online), ali su lijeni ili nemaju volje? Da li su griješni zbog toga? Odgovor: Musliman je dužan naučiti ono što mu je potrebno kako bi mogao ispravno izvršavati obaveze koje su mu propisane. Kada je riječ o namazu, to prije svega podrazumijeva da nauči ono što je nužno za ispravnost namaza, poput El-Fatihe i potrebnih zikrova, te je obavezan da ih izgovara ispravno. Međutim, iz toga ne proizlazi da je svaki musliman dužan naučiti upravo sufaru kao posebnu obavezu. Sufara je sredstvo pomoću kojeg se osoba uči čitanju Kur'ana, ali cilj nije samo savladati sufara, nego osposobiti se za pravilno učenje onoga što je potrebno, posebno za namaz. Ako osoba može naučiti El-Fatihu i ono što joj je potrebno na drugi način – usmenim učenjem, slušanjem učitelja ili putem neke druge metode – nije obavezna učiti sufaru samo radi same sufare. S druge strane, ako osoba ne može pravilno naučiti ono što joj je potrebno za namaz osim tako što će najprije naučiti sufaru, tada joj učenje sufare postaje sredstvo bez kojeg ne može ostvariti svoju obavezu. U tom slučaju dužna je uložiti trud i naučiti je u mjeri koja joj je potrebna. Važno je ovdje razlikovati nemogućnost od nemara. Osoba koja želi naučiti, ali ima stvarnu poteškoću, sporije uči, ne poznaje arapsko pismo ili nema odgovarajućeg učitelja, nije isto što i osoba koja ima mogućnost da nauči, ali svjesno i bez opravdanja odbija da uloži trud. Također, čovjek se ne smatra grješnim zato što nešto još uvijek ne zna, nego može biti grješan zbog svjesnog zanemarivanja obaveze koju je sposoban izvršiti. Ako musliman zna da mu je određeno znanje potrebno za ispravno obavljanje namaza, ima mogućnost da ga nauči, postoje dostupni načini i ljudi od kojih može učiti, a ipak iz lijenosti, nemara ili nedostatka volje trajno odbija da uloži potreban trud, tada je odgovoran za svoj nemar i izlaže se grijehu. Naravno, pri tome treba imati na umu da se ljudi razlikuju u svojim sposobnostima, okolnostima i mogućnostima. Nekome će biti potrebno nekoliko dana, nekome nekoliko mjeseci, a nekome i mnogo duže. Nije svaka poteškoća opravdanje, ali nije ni svako kašnjenje u učenju dokaz grijeha. Mjerilo je čovjekov trud i njegova stvarna mogućnost. Zato nije ispravno čovjeku koji ne zna odmah reći: „Ti si grješan zato što ne znaš.“ Ispravnije je kazati — ako ti je nešto potrebno za izvršavanje farza, dužan si nastojati to naučiti u skladu sa svojim mogućnostima. Ako se iskreno trudiš, a još uvijek imaš poteškoća, Allah nikoga ne zadužuje preko njegovih mogućnosti. Ali ako čovjek ima mogućnost da nauči, a bez opravdanja to namjerno odgađa i uopće ne želi da se potrudi, tada se njegov nemar pogrdan. Zbog toga je muslimanu potrebno da bude iskren prema sebi: ako nešto ne zna, neka ne bude zadovoljan time da ostane u neznanju, nego neka traži način da nauči. Danas postoje brojni načini učenja – u džematu, kod učitelja, u islamskim udruženjima, putem online nastave i slično. Onaj ko ima mogućnost da uči treba je iskoristiti, jer je znanje potrebno za izvršavanje vjerskih obaveza dio odgovornosti svakog muslimana. A Allah najbolje zna. 📔 Odgovorio mr. Redžo Muratović