Pravaški glas

Kada bi bio zagovornik Trećeg entiteta, dosao bi u Sarajevo i u najgledanijoj emisiji prijeteći prstom izjavio: Nikad nećete dobiti islamski kalifat u srcu Europe! Ostat ćemo s vama u Federaciji, kočiti ćemo vas i spriječiti u tom naumu! Garantiran da bi se kroz par godina priča promijenila i da bi DREVNI Bošnjaci zagrizli.

Teret demokracije Stanje u svietu jasno p(r)okazuje neke stavke društveno-političkog poretka koje na prvu nisu ljudima na pameti. Uzmimo za primjer Teokraciju u Iranu. Od početka sukoba narod, sami ljudi koji žive u njemu se smatraju potčinjenina, porobljenima, neslobodnima, nekim tko živi pod čizmom zla, ne samo zbog postupanja službi sigurnosti, batinaša iz Basija ili intervencija Revolucionarne garde. Ne. Ne zbog toga, takvima se smatraju zbog zapadnog gledanja na njihov sustav kao nedemokratski, gdje oni nemaju neko stvarno, istinsko pravo izbora, glasa, već gdje je svaki pojedinac brojka sistema, roba koju mule koriste po svojoj volji. Nema doduše previše uporišta u stvarnosti, ali zapadna javnost na njih tako gleda. Stvarnost govori da je njihov sustav gdje imaš dozvoljene kandidate na izborima jednaka totalitarna demokracija poput naše u Evropskoj Uniji, pa i šire. Sjetimo se samo fijaska u Rumunjskoj sa predsjedničkim izborima gdje je dokazano da je kandidat neopravdano izbačen, aktivnih pokušaja zabrane AfDa u Njemačkoj jer "podriva" demokraciju i slično. Istinska demokracija daje svima pravo biranja i pravo bivanja biranim, ona je apsolutna, sve ostalo, nije demokracija, u našem slučaju, ona je dirigirana, gdje se pravo izbora svodi na one koji su dopušteni po glavnoj ideologiji, sve ostalo je zabranjeno, sve ostalo... Sve ostalo je nasilno uklonjeno. Sloboda u takvoj totalitarnoj demokraciju kakvu živimo u Evropskoj Uniji, kakvu amerikanci žive u svojem dvostranačkom sustavu, sloboda nije, ali nosi jednu nuspojavu. Naspram prvog primjera Islamske Republike, neslobodne sa neslobodnim izborima, gdje narod je onaj kojem se stvari događaju, koji je žrtva vlasti, a vlast je odgovorna i vlast oslobađa narod postupaka države, jer narod "ne sudjeluje" u odlukama države. U demokraciji, bilo onoj apsolutnoj ili totalitarnoj, narod je čimbenik, društvo je odgovorno za postupke države, one dobre one loše, jer narod sudjeluje na izborima i "bira" tko donosi odluke u njihovo ime. Čak i oni koji ne izlaze na izbore snose odgovornost jer su svojim nedjelovanjem prenijeli svoje pravo glasa na one koji su izašli davši im veću moć od one namjenjene ustavom i načinom izbora. Stoga nastavimo slied. Monarhistički sustav gdje je moć u rukama pojedinca, kao i diktatura te srodni oblici autokracije, pojedinac na vlasti snosi teret djela i blagodati iste - ako takva država počini zločin, autokrat kao središte države je odgovoran za sve zločine, dok izvršitelji nose manji teret, a narod kao pasivni subjekt je lišen odgovornosti, osim one za slabost da učini nešto, ali narod, ponavljam, ne snosi teret zla, med ostalim, njemu je i sam izložen. Blaži oblik vrijedi za određene oblike oligarhija (Rusija je bila za vrieme Jeljcina primjer ovoga) i teokracija gdje je ponovno narod "oslobođen grijeha države". Demokracija, što više ona biva zrelija, sa jasnije izraženom izlaznošću, češćim prikazom anketa te nedostatkom prosvjeda (nepoželjni u autokracijama) ne samo da dieli odgovornost vlasti s narodom, već zbog toga što vlast "proizlazi" iz naroda prebacuje teret grieha na sam narod, jer narod je taj koji je stvorio tu vlast, ne samo svojom slabošću, već svjesno, odgovorno. Teret grijeha, u ovom Trećem Zaljevskom ratu je poglavito užasavajuć. Jer nasuprot onoga u Ukrajini gdje je sukob dvije post-oligarhije, u Zaljevu je stanje potpuno suprotno. Iran, zbog naravi vlasti i onih koji su glavni dionici sukoba (IRGC) štiti svoj narod od grijeha koje čini, a s druge strane narod čini žrtvom agresije i manipulacije, nevinim sudionikom koji pati. Izrael, najmoralnija demokracija, koja uživa preko 90% potpore za svoje ratno djelovanje, gotovo bez ikakvih javnih istupa protiv postupaka IDFa grijeh svoj prenosi na narod, koji ga objeručke prihvaća. Svako nevino diete, svaka razorena škola, ubijena supruga, majka, kćer, sin, svako nevino stvorenje ima podršku naroda Izraela, svaki taj grijeh mu ide na dušu. I taj teret grijeha demokratski nosi 90% Izraelaca, u doba kad je svaki grijeh vidljiv i evidentiran, je abnormalan.

Iranska teokracija je nastala uplitanjem zapadnjaka u unutarnje poslove samog Irana. Prvo su oborili vlast 50-ih koja je oduzela zapadnjacima monopol na Iransku naftu, zatim su išli promijeniti režim iz monarhije u demokraciju kad je početkom 70-ih Iranski Šah ponovno pokušao isto. Njihovi obavještajni podaci su im "govorili" da je Ajatolah Homeini bio "prodemokratski" raspoložen te da bi bilo sasvim dovoljno da mu se uspostavi "Šijitski Vatikan". On naravno nije proturječio njihovim pretpostavkama, prilika je prilika jel. Kada je uz pomoć zapada svrgnut Šah, koji je u najboljoj maniri zaljevskih šeika zgrnuo nebrojene milijarde prije nego se ohrabrio udariti na zapadne interese, vrli zapadnjaci su očekivali da će dobiti podatnog muslimančića, neko vjersko potrkalo koje možda puno priča, ali koje će im ponovno dati otvorene ruke da sa Iranskom naftom rade što god žele. Ajatolah je imao druge planove i nije imao namjeru biti vazal. U trenutku kad su shvatili što su napravili Iranu su udarili sankcije, da se momci nauče pameti, ali nije im baš uspjelo. Zatim su naoružali do zuba Saddama Husseina u Iraku da napravi balkanizaciju Irana. Tu je stasala Iranska Revolucionarna Garda u obliku kojem je danas tom zapadu istome "prijetnja". Velik dio zapovjednika trenutnog IRGC-a (oni barem koji još nisu pobijeni) su bili u tom Iransko-Iračkom ratu i oni izuzetno dobro znaju s kim imaju posla. Taj isti rat je zaslužan za radikalizam onih koji danas bivaju nazivani "Zemljom Terora". O stanju u Libanonu oko tih godina i rođenju te usponu Hezbollaha nema potrebe puno pričati, gotovo pa istovjetna priča, samo još sa Izraelskim uplitanjem (koji je u ono doba bio dječji oblik ovoga danas, ali su obrisi bili itekako vidljivi). Kako sam Trump govori, 47 godina je Iran prijetnja, zaista jest, jer Iran je jedna od rijetkih država na svijetu koja ODBIJA igru po tuđim pravilima, koja ima jedno stanje uma gdje jedna država drugoj ne smije krojiti sudbinu. U našoj domovini naš Ban je prije gotovo četvrt milenija Mađarima rekao: Regnum regno non praescribit leges! (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone!) Svaka država ima ili biti suverena ili je NEMA! Iran s druge strane itekako drži do toga da igra po svojim pravilima te da je suveren, svoj na svome. Iran koji je pola stoljeća pod sankcijama, koji pola stoljeća trpi pokušaje podjarmljivanja od strane istih onih koji su ga radikalizirali, koji su ga osiromašili, koji su ga unazadili, koji su ga osakatili te onih koji su mu sprečavali bilo kakvu budućnost koju je mogao imati. I nakon svega toga Iran se održao, opstao, razvijao. Država u kojoj su žene zastupljenije i obrazovanije od naših, pogotovo u znanostima, jedino šta se ne smiju oblačit k'o zadnje flundre i moraju nosit minimum neku maramu preko glave (oko razumnosti ovoga možemo raspravljati jedino). Država koja je pod svim sankcijama i preprekama razvila vojnu sposobnost da asimetrično parira najvećoj vojnoj sili svijeta (moguće i usporedno povijesti). Država koja je starija od gotovo svih na svijetu. Toj i takvoj državi, kakva god ona jest (a za koju je bitno u našoj priči ponoviti da nas je za vrijeme četničke agresije i snabdijevala oružjem te koja nas je priznala prije samih amerikanaca ili izraelaca) nema nitko nametati pravila ponašanja, jer svo i svako ponašanje jest posljedica onoga što joj je napravljeno zbog nafte koju posjeduje, koju odbija predati drugima na korištenje, koja odbija biti vazalom. I kao takvog, nepokorenog Iran sam dužan poštovati, jer dokazuje da koliko ti god netko patnje, bola i smrti drugi nanosi, uviek moraš ustati i boriti se za svoje mjesto na ovome svijetu! Jer kada imaš takav duh, takvu snagu, nikada nećeš biti poražen, i ma gdje te ubijali, pod kojim kamenom, bilo gdje, da te ciljaju gdjegod, ma na pragu svake kuće, kapele ili crkve uviek ćeš znati tko si, što si, za šta život daješ i da svaku tvoju kap krvi će zlo morati stostruko platiti da je prolije! Iran ima pravo na obranu, a dužnost da pobiedi!

Francisković je osuđen za nepočinjen zločin! Stigla danas viest o presudi Marku i drugima, da su osuđeni za poticanje na terorizam, zaista kad me neka muka uhvati kad sam to pročitao... Marku se može prigovoriti, oko pristupa, oko misli, kako je i što htio napraviti, može se prigovarati do mile volje, ali jedno što jest sigurno je da nije poticao na terorizam. Poticao je na prevrat, šta jest jest, na revoluciju na svoj način, poticao je da se sve obavi ako bude sreće i bez ijedne žrtve, naveo je da je država u ratu sa svojim vlastitim narodom, sa svojim ljudima i to je njima terorizam. Sve to šta je navodio i govorio je protudržavno djelovanje, jest, ALI NIJE TERORIZAM!!! Terorizam koji poziva na bezbolnu promjenu? Daj' me nemoj... U prvim dielovima suda mu, govorili su oni doktori da si je umislio da je država protiv njega, smjestili ga u ludaru, a sad ga osudili za nešto što svak ozbiljan vidi da je bunilo, pa nema druge nego mu priznati da je sad u pravu, a oni doktori šta su ga osakatili liekovima, nisu za drugo do oduzimanja dozvole za rad i smještaj na vlastiti odjel kojeg vode. Ne zbog Marka, već za nekog idućeg budućeg nevinog Koji samo vidi kako jest. Ali Marko tu nosi neku krivnju, pogrešan čovjek u pogrešno vrijeme, da je samo sačekao malo da državnim udarom pa da je prepisao i prenio da drug presvjetli Plenković protiv svog naroda vodi "specijalnu vojnu operaciju" (može i medicinsku) možda bi bolje prošao, jer "rat" je uistinu teška riječ sa mnogim pravnim konotacijama, čak ni u Domovinskom ratu nismo bili formalno u ratu, stoga mu je izražaj bio nespretan. Jedino da je pričekao tu SVO da nazove ovo kod nas SMO (specijalna medicinska operacija) ne bi ni bilo prosvjeda jer je ruska agresija zaustavila sve lockdowne i zaustavila pandemiju. Tragedija je medija, svekolike javnosti da nitko ne uviđa težinu prijestupa države i suda, jer kada budeš osuđen za nešto očigled lažno... Tu prestaje govor o sustavu kojeg se može popraviti. I Marko postaje u pravu, jer i ako nije bio kad je uhićen, iz dana u dan sve više govori istinu, ne zaslugom svojom, već u istinu njegove riječi pretvara ova država koja ga nevina zatvara. I Marko će jednog dana ostati upamćen kao jedan od posljednjih simptoma bolesti koja je dokrajčila Prvu Hrvatsku Republiku I odvela ju u ropotarnicu poviesti.

Bitna tematika koja se iscrpno ponavlja u javnosti jest ona vezana na plaće. Radnici se žale na uvjete, poslodavci na visoka davanja, analitičari da su oboje u krivu, a političari, ovisno o tome jesu li pozicija li opozicija, hrane jedne ili druge pa koriste analitičare kao oružje protiv druge strane. Najveća tegoba u cijeloj raspravi jesto što su uglavnom svi u pravu, ali samo za sebe, svoje područje odgovornosti, što bi se reklo ne vide šumu od drveta ili drvo od šume. Stvarnost jest da su plaće otišle gore. Stvarnost jest da su troškovi poslodavca otišli gore. Stvarnost jest da država nema povećanje proizvodnosti kakvu poslodavci žele. Stvar je u tome da su plaće u nekim slučajevima otišle gore dramatično, u pojedinim zanimanjima i do 100%, a minimalac je od uvođenja Eura (po kojem sipam drvlje i kamenje kad god stignem) otišao gore 60%. Što bi rek'o drug premijer: Sjajno!!! E sad... Minimalac prije eura je bio ~500 €, sad je ~800 €. Papir kaže: prekrasno, što se žalite?? Za pojašnjenje ćemo uzeti mjesni paritet američkog Big Mac indeksa (banalizirano - ovisno o cijeni istoga se mjeri paritet kupovne moći jer načelno mu je cijena posvuda ista, ali ima razlika u valutama) pa ćemo koristiti umjesto big maca ćevape, jer svi vole ćevape i svi su vidjeli cijene istih kako odlete u nebo. Stoga, prosječna ciena velikih (neki bi rekli normalnih) je ~10€, dok je prije eura 2022. bila 30kn (znalo je biti i jeftinijih, skupljih, ali kakvoća i količina su pritom varirale, uzimam srednju vrijednost za velike koji imaju okus po ćevapima, od kojih se odrastao muškarac može najest). Bit ću milosrdan pa ne navest' koji je to skok u cieni. 'Ajmo brojat' malo! 2022. minimalac ~500€/3750HRK sa cienom od 30kn po porciji radnik si je mogao priuštiti 125 porcija na mjesec. 2026. minimalac od 800€ sa cienom od 10€ po porciji radnik si može priuštiti 80 porcija na mjesec (ako nađeš dobre za 8 onda možeš 100, i javi u komentarima adresu) Ovim pristupom dolazimo do zaključka da si možeš priuštiti čak 36% manje u odnosu na zadnju godinu sa Kunom (20% u slučaju ako znaš negdje cijenu od 8€) Plaće, mirovine dakle idu zaista gore, i to zaista dosta, ali troškovi života rastu toliko brzo i toliko da porast prihoda ne prati porast rashoda, već zaostaje dramatično. Mogli bi ovdje ubaciti dodatne varijable, poput radova po domu od keramike, vodovoda itd, gdje bi inflacija bila daleko vidljivija, stoga zadržat ću se samo na ovom vidu. Zanimljivo je bilo da u isto vrieme je izniet podatak da je proizvodnost radnika u Hrvatskoj porasla za ~10% što nam govori da u našoj Domovini ljudi rade više, stvaraju veću vriednost od koje si mogu priuštiti manje. Samo razmislite o tome na trenutak: stvaramo više, a imamo manje! Bitna je i pritužba poslodavaca da naši radnici ne prate povećanje proizvodnosti na razini Unije, dok ako gledamo ozbiljno, postavljam pitanje, zašto bih ja ili bilo tko radio više i stvarao više ako ne dobivam razmjerno tom povećanom trudu i radu? Da se obogati moja tvrtka? Moj šef? Kako da ne. To ne pokreće nikoga u ovom svietu. Kad se napravi društvo i gospodarstvo u kojem oni na nižim granama se smatraju vrednovani, kada će naši domaći proizvođaći imati osjećaj uspjeha, a ne okova, tek tada će se kod nas gospodarstvo i poduzetništvo pomaknuti iz ove samrti u kojoj se nalaze, a tada će i svi oni koji sada su kapital-velikaši moći misliti o svem onom što sada od naših radnika očekuju! Jedan cilj! Jedna svrha! Hrvatska!

Malo kad mi popusti mentalni išijas, a opet me ne oblije srdžba toliko da mi pomuti um od ovoga što genijalci nam rade od rodne grude, što kao što vidite i nije često u posljednje vrieme, usfali mi pisanje o tekućim događanjima. Pozitivni slučajevi koji su nam svima podigli moral su bili poslovično upečatljivi uspjesi sportaša, koji nam hrane nacionalnu glad za uspjehom. I da, mogu biti cinik pa reći da nije zlato u pitanju, ali uzevši u obzir sve okolnosti (očajna demografija, iseljavanje koji utječu na brojnost i kakvoću mogućih sportaša te korupcija s jedne strane i najmanja moguća ulaganja s druge strane koja umanjuju najviši stupanj razvoja tih istih sportaša) bilo kakva medalja, postolje jest ogroman uspjeh i znak da se sa boljim uvjetima može unaprijediti položaj naših sportaša na svjetskoj razini. Stoga svaka čast našim sportskim predstavnicima i veliko hvala što nas podižete. No mentalni išijas proizlazi iz politiziranja tih istih uspjeha, nerazumievanje analitičara i hrvatske (ne)inteligencije o pokretačima naših sportaša - domoljublje. Gospodo, kad imaš nešto što se zove nacionalna reprezentacija... Njih će pokretati domoljubni motivi, zastave, pjesme, običaji itd, zaista nije tako složeno za razumjeti to, diete u trećem razredu osnovne škole to shvaća, plemena prije Nove Ere su to razumjela, probajte i vi, imate neku školu tako da znam da možete shvatiti o čemu pričam. Ako doduše ne zašutite morate biti svjesni da sa svojim ispadima jedino štitite one trenutno na vlasti kojima je jedini politički model taj da su protuteža vama antinacionalistima. Stvarno, ako u dogledno vrieme Možemo i ova stajska ljevica ne začepe osudit će nas na jos koji mandat kleptokratske zajednice. Usput budi rečeno, za sve koji smatraju da je hdz bolji od možemo, neka bace oko na plan i program Europske Pučke Stranke kojoj je hdz dio (skupa sa Vučićem vriedi naglasiti). Vriednosti i ciljevi EPP, shodno tome klepte hdz su istovjetni vriednostima i ciljevima sekte možemo. Razlika je jedino u vremenskom rasporedu i tempu primjene tih istih vriednosti.

Da je živ ubili bi ga i danas! „Zato se opravdano bojimo, da će napredovanje ovog tiela, koje se proteže od moskovskih granica pa sve do Jadrana i koje metropolit drži zajedno, s vremenom našu vjeru i našu državu posvema ugušiti, a osobito kad uzmemo u obzir napadnu svezu, koja postoji izmedu tih shizmatika i vojnih vlasti. Time je stvorena između njih zajednica probitaka, pa vojničke vlasti nastoje proširiti granice svoga djelokruga s pomoću nasilja ovih razkolnika, a s druge strane ti grčki nesjedinjeni privikli da sve više šire krug svojih povlastica pod moćnom vojničkom zaštitom“ Južnoslavensko pitanje, Ivo Pilar „U zajednickom saboru od god. 1764. iznesoše Hrvati stare i nove svoje tužbe u tom pravcu ovako: “Ali. najgore od svega je silna razprostranjenost shizme ( pravoslavlja). Još godine 1741. (zak. cl. 46.) bijaše određeno, da metropolit grčko-nesjedinjenih ne smije vršiti nikakva utjecaja na području ovih zemalja ( Hrvatske i Slavonije), na svećenstvo i vjernike ove vjeroizpoviesti. Pa ipak, kad gledamo u našoj sredini tri jake nedavno osnovane razkolničke biskupije u Pakracu, Plaškome i u Kostajnici, kad gledamo mnoge njihove samostane, množinu njihova svećenstva, koje se množi poput gljiva, kad gledamo kako ljudima ove vjeroizpoviesti davaju naslove grofova i baruna i, što je jos bolnije, kako se ljudima ove krvi daju plemićke izprave, na temelju kojih mogu stjecati kuće i zemljista; pa kad vidimo da im se nadjelo ime ilirskog naroda, da se ustanovila posebna oblast, takozvana “ilirska dvorska komisija”, koja radi protiv naših zakona i naših oblasti, pa kad uz sve to još vidimo gdje svi njihovi poslovi liepo napreduju, i da nas sve naše vlasti i zakoni od njih samo malo štite, kad uočimo to sve, biva nam jasno, da se ta strana shizma, kako to proizlazi iz zakona od god. 1604-14. nalazi gotovo na istom stupnju kao i vladajuća vjera (katolicizam).“ Južnoslavensko pitanje, Ivo Pilar “Južoslavensko pitanje uobće se ne može riešiti mačem. Jer u času, kad se Austrija laća mača, nestaje u unutrašnjosti Austro – Ugarske srbski revolucionarac i pojavljuje se častni svećenik s dugom kosom i bradom u častnoj mantiji i s kamilavkom na glavi, pa ratnik s poštovanjem odlaže mač pred dostojanstvenom pojavom. No čim je mač u koricama, pojavljuje se trgovac, marljiv i spreman na svaki sporazum i svaku službu, te se obogaćuje. Čim se trgovac obogatio i osnažio, pojavljuje se pored njega srbski revolucionarac. Lati li se sad netko mača, revolucionarac nestaje i opet se pojavljuje skromni svećenik. To igranje skrivača, koje se od god. 1908. na jugu opaža nekoliko puta: opetovat ce se tako dugo, dok jedan od protivnika ne klone izcrpen do smrti.” Južnoslavensko pitanje, Ivo Pilar

Svaki dan integracije će nas tjerati da više zazivamo nezavisnost. Svaki dan kantonizacije će nas tjerati da više zazivamo državnost. Svaki dan europeizacije će nas tjerati da više zazivamo Hrvatsku. Nema te propagande ni manipulacije koju bi mi morali činiti koliko stvarnost uškopljene i učmale nam krnje Republike otvara oči. Nema te neograničene mogućnosti koja ublažava stvarnost da je ta ista mogućnost - neostvariva. Nema te jalove priče o kvislinškoj ostavštini, kad znamo dobro da su pobjednički kvislinzi razdjelili nam Domovinu pa ju predali Beogradu. Nema te jalove priče kad je njihov politički okot i taj ostatak Domovine, poslije toliko prolivene Krvi (!!!), odmah predao brislu. A gospoda koja se pita, odakle ovo stanje u društvu, samo neka pogledaju svoje ruke, svoje zaprljane i korumpirane ruke, umorne od otimačine i upropaštavanja, od dijeljenja naše baštine, te su ruke tukle Naš Narod dovoljno da shvati da Hrvatska nema alternativu. Da nezavisnost nema alternativu. Sve drugo smo dosad probali. Jedan cilj! Jedna svrha! Hrvatska!

Prvi put kad sam vidio viesti o potezu Torcide sa "kulturnim događanjem", nekim prirodnim automatizmom sam osjetio da je to potez za podršku, jer ono što nije prirodno, još manje razumno jest u Studenom mjesecu raditi nekakvu "manifestaciju serbske kulture". I zaista, nije. Pogotovo uz obljetnice koje svakog Studenog obilježavamo, osjećamo, ne zaboravljamo. Dani prolazili, kuknjava i kmeket ispraznih birokratskih glava, lažnih slobodara, trulih miroljuba i prežvakanih antifa svaki su se dan međusobno nadglasavali, pogotovo o nekom nasilju kojeg nije bilo, ponajviše na žalost onih koji kukaju. Ako mislite da je to bilo nasilje, pogledajte isječke sukoba raznoraznih navijačkih skupina - to je nasilje - toga ovog puta bilo nije. I ne pričajte da ga je bilo, jer kad tad će se nać' usijana glava da učini da govorite uistinu - istinu, za promjenu. Isto će se dogoditi ako pohapsite sve one koji vode te momke koji su bili tamo, tako da, promislite o tome. No kada se ispostavilo da "kulturno događanje" nije jednodnevna egzibicija, već poduži raspored proslava nekakve srpske kulture, do te mjere da su odlučili proslaviti i jednog od memorandumaša SANU, onog istog pamfleta kojim su se pravdala velikosrpska osvajanja zapadno od Prirodne granice... E tu su se već malo previše zaigrali. Zapravo, jedna velika ironija jest da je ovaj Studeni zaista najbolji prikaz njihove kulture, vaspitanja, junaštva, njihove časti. Na mala vrata uđeš sa nekim zborovima djece, drage dobre, nevine, pa jadnih staraca, neće oni ništa. Pa poput četničke bastardizacije jehovinog svjedoka uđeš jednom nogom kroz vrata, pa kad nas nježno zavaraš o svojoj bezopasnosti postaviš nekakvu izložbu o književnosti, ili koju već laž izmisliš da staviš usred Zagreba proslavu velikosrbina. I čudiš se čudom zašto su ljudi "neurozni". Čudiš se u danima kad su se kosti jedne od ikona obrane Vukovara konačno našle. Ikone, ne zbog neke luđačke vojne vještine, već njegova duha, osjećaja dužnosti, odvažnosti, njegove hrabrosti i ludosti da ostane uz ljude za koje se borio, ljude s kojima se borio, iako je znao svoju sudbu, sudbu koja nije bila njegova, dužnost koju mu krv nije nalagala, već subdu koju je sam odabrao. I oni se čude. Čude se što je iz krvi i bola nešto niklo, što oni niti razumiju, niti žele, niti podržavaju, a još manje kontroliraju. Zbog toga svega, moram priznati da su srpski "kulturnjaci" savršeno prikazali razvojne faze srpske kulture, od onih najbezazlenijih koraka, do malo otvorenijih koraka, a mi, mi kad bolje promislim ionako obilježavamo dane srpske kulture svakog Studenog: obilježavamo Sajmište, njihovo sportsko gađanje Vodotornja, obilježavamo pad Vukovara, obilježavamo pad Vukovarske Bolnice i obilježavamo vrhunac izražaja srpske kulture: Ovčaru. Zaista, Studeni jest mjesec srpske kulture, Hrvatski grobovi to jako dobro znaju. I za kraj moram izreći jednu ogromnu pohvalu Navijačima, jer iako Vas je vlast i represivni aparat gazio i hapsio godinama, niste izgubili Duh, niste izgubili snagu te niste izgubili osjećaj za ispravno, hvala Vam, jer bez Vas ovaj degenerluk bi prošao ispod radara, baš kako je vlast to i naumila.

U principu bi bilo moralno i etično osuditi bezrazložan napad na kulturno događanje. No prekid održavanja propagandnog događanja bilo čega što ima veze sa aktima plaćenima ili podržanima od strane SNV se ne može osuditi jer se ne može okarakterizirati kao kulturno događanje. Još manje je to "kulturno događanje" par dana nakon otkrića ostataka Jean-Michele Nicoliera, u tjednu kad mu je pogreb, kao i ostalima s Ovčare, još dodatno tjedan i nešto prije obljetnice pada Vukovara. Ne, to nije kultura, to je kokošarluk, to je samo po sebi za osudu i odbacivanje. Možda i hobotničari iz hdza umjesto da kroz svog poglavicu šalju osude jednostavno zavrnu etno-propagandnoj organizaciji SNV pa neće biti potrebe za intervencijama samoorganiziranih skupina građana. 🙂

Sprovod našega Jean Mi biti će u četvrtak 06.11.2025. U 13:00 sati na Memorijalnom groblju u Vukovaru. Misa zadušnica biti će nakon sprovoda u crkvi sv.Filipa i Jakova u Vukovaru. Hvala vam svima koji ste pitali za posljednji ispraćaj našeg anđela, hvala svima koji ćete doći i hvala svima koji ćete moliti za njega i za sve naše nestale! Neka vas čuva dobri Bog!

Vjerojatno svi koji nas čitate znate za sutrašnji prosvjed u Zagrebu, na Jelačić placu, vjerojatno dobar dio Vas i dolazi. Pozivamo sve koji mogu da dođu, a i naši članovi su najavili dolazak. Ne osjećamo naboj u općem pučanstvu poput onoga koji je bio za covid plandemije, ali ono što se vidi u narodu da polako i najliberalniji počinju uviđati bolest koja nas je zadesila. Bitno je za reći, iako osobno ne sudjelujemo u organizaciji ovoga, podržavamo sve koji pokreću inicijative sa zdravim temeljima, onima o kojima smo govorili neki dan, za koje znamo da su ukorijenjeni u našem narodu. Apsolutno sve pohvale organizatorima na trudu i nadam se da će sve proći u najboljem redu! https://www.facebook.com/photo/?fbid=122129887532907301&set=pb.61577219051356.-2207520000

Jedna od nuspojava vazalnosti Hrvatske prve republike jest jedna tragična i suvišna podložnost vanjskim političkim utjecajima, a shodno tome i događajima. Nadao sam se da onaj atentat u americi, gdje je ubijen jedan od najutjecajnijih njihovih konzervativaca neće imati utjecaja na naše političke komentatore, pogotovo ne na one s "moje/naše" strane, ali nažalost nada mi uslišana nije bila. Većina prosječnih Hrvata niti zna tko je i šta je Kirk bio, niti ih zanima, a uistinu, još bi ih manje trebalo zanimati, jednostavno rečeno: ne zanima nas netko kome mi nismo bitni. On, sa svojim stavovima koji će nekim od nas i zazvoniti da su nam bliski, jednostavno - nisu. Sreća naša, blagoslov naš da srećom nisu, jer naše društvo nije niti izbliza toliko zatrovano poput američkog, naše društvo je još srećom i blagoslovom svih i svega još uviek podosta homogeno i ujedinjeno, još uviek ispravno sagledavamo stvari i još uviek većinom vidimo što su nam problemi. Naše tegobe proizlaze iz neslaganja kako ih riješiti te tko bi to razriješiti mogao, trebao, morao. Naše društvo još nije polarizirano poput njihovog te se kod nas još uviek vidi društveni ustroj i redoslijed ispravnih vriednosti - u americi je to mrtvo. Kod nas, u blaženoj "zaostaloj i maloj" Hrvatskoj još uviek je muško muško, a žensko žensko, oni koji se izjašnjavaju k'o tratinčice, ljubičice ili hortenzije se gledaju k'o da su za liječenje, što i jesu, a oni koji im pridavaju pažnju se u pravilu nagrađuju uputnicom da im prave društvo: gdje nažalost jedino pate ljudi koji rade u tim institucijama ili oni koji zaista imaju neke ozbiljne ne-samonametnute poremećaje pa i trebaju ozbiljnu liječničku pomoć. Patologija cijela slučaja proizlazi iz nečega drugog. Dok jedni naši mladi po platformama govore o Kirkovoj istini, a drugi malo rječitiji daju naslutiti dolazak Božje pravde, oba su krajnja slučaja dokaz istog simptoma: kada odstraniš onoga koji je razuman, kada riječ razuma utihne, riječ preuzima onaj najglasniji. Sreća opet pa su kod nas još na djelu glasni razumni, još uviek ljudi koji su umjereni, bar donekle, ljudi s kojima se da sjesti i koji će saslušati drugo mišljenje; zapad kojem mi pripadamo to gotovo da više nema. Britanija je postala Orwellijanska sprdnja same sebe, gdje se sloboda govora ne navodi ni pod navodnicima, gdje je osobna sloboda stavljena pod užad države, jedna francuska koja se dičila nazivom "najstarijom Kćeri Crkve" se kanibalizirala imigracijom, a o Njemačkoj da ne pričam previše, jedan politički i duhovni eunuh evrope kojeg jedino još kesa čini bitnim, a ista presušuje. Najgori primjer sa zapada jest upravo nepobitni vođa tog istog zapada - velika amerika. Jedna država, jedan kulturološki i demografski pokus koji je prestao biti djelotvoran, uspješan u trenutku kada si sve te kulture i demose obrazovao te im rekao tko su i što su, jedan entitet koji korača već dugo na ivici drugog Građanskog rata, gdje su dijelovi jedne države toliko različiti da se razlike med nama i srbima pred sumrak druge Jugoslavije čine kao dobrosusjedske razmirice. Pomislit ćete, pa i kod nas je polarizirano, jedni ustaše, drugi partizani, ali... To je ništa, to je zanemarivo, jer i ustaški sin i partizansko čeljade se slažu da ova Hrvatska, ova Domovina propada, oboje će se složiti da je HDZ zločinačka organizacija koja parazitira nad Domovinom, oboje će se složiti da je ova eVropska unija čisti moralni i etički degenerluk licemjerja koji nema veze pričom prodanom pred naš ulazak. Složit će se da nemaju dovoljno novaca za podići obitelj itd itd. Tratinčice i hortenzije su osobe s poremećajima kojih bi se i djed ustaša i djed partizan odreko, stoga ono ne ulazi u zbroj ovdje. Tragedija jest, da se vratim na temu, ne u riječi koju je Kirk izgovorio, već zbog toga što je zbog nje ubijen. Nije ubijen zbog toga što je učinio nešto nažao, već što je mislio drugačije od drugoga. A kada ubojstvo zbog misli bude još slavljeno jest trenutak ugroze za SVE u tom društvu, u kojem nitko nije siguran, koje prestaje biti društvo, postavši bojno polje.

Jedno poduže vrieme smo nazivani radikalima, ekstremistima, fašistima, ustašama, svim riječima koje ti koji su nas nazivali su smatrali pogrdnima, uvredljivima, prljajućima. Nazivali su nas tako da nas primoraju na uzmak, na bijeg, na povlačenje; ne zbog toga što lažemo, ne zbog toga što smo u krivu, već samo zbog toga da oslobode za sebe životni pa i politički i novčani prostor. Govorili su to do mjere da su čak i nama neki bliski počeli u to vjerovati, da su nam i oni počeli govoriti da je vrieme za drugi pristup, drugačiji za drugo vrieme. Ironija života jest da su bili u pravu, no ne iz razloga zbog koga su došli do te misli: drugi pristup za drugo vrieme, već što su donekle prepoznali da je drugo vrieme zaista i došlo. Greška onih koji su nas htjeli ušutkati uvredama je bila što za nas te uvrede ne pale, jednostavno nas nije briga za njih. Mi na njihovu veliku tragediju nismo ništa od onoga za što nas se proziva: ni jedno, ni drugo ni treće pa čak ni četvrto, jer mi niti smo krajnost, a za ovo zadnje, te organizacije su davno uništene, a dio nečega uništenoga biti ne možeš. Mi smo nešto daleko gore po njih: mi smo izdanak jednog jako starog koriena, onoga koji ne razumije odustajanje, koji ne shvaća podložnost ičemu osim ostvarenju svoga cilja: boljitka za naraštaj koji dolazi. Oni koji su u nas usadili taj duh su to napravili natopivši ovu zemlju Naše Domovine vlastitom krvlju, vlastitim kostima, vlastitim znojem, koji su bili naraštaj za naraštajem koji je posljednji dah davao da bi onaj idući naraštaj imao muku manju od njih, i svi oni, svi su oni bili na čast i slavu nas koji smo došli iza njih. Naš posao, naša dužnost je to opravdati, da sva krv prolivena nije zalud bila prolivena, da sav trud i borba nisu zalud bili biti. Naš put koji slijedimo, pogotovo u vrieme koje je došlo, čije smo obrise vidjeli pred dosta godina jest da se umrežujemo, ponajmanje u ovim bespućima interneta, već u svojim selima, mjestima, ulicama, zgradama, kvartovima i gradovima! Da nalazimo ljude koji misle i dišu poput nas, a one koji još ne misle, da usmjerimo na ispravan put. I to jest ono zbog čega drugi su poviesno zazirali od bilo čega "pravaškog" - naš nepokolebljivi fanatizam predanosti jednoj misli koja se ne može odstraniti iz ove Domovine. Koliko god nas se raspe, koliko god puta nas se pokuša ukloniti ubojstvom ili korupcijom, koliko god se naše političke "dice" zavede na krivi put, sama misao je jednostavno prejaka da bi bila ubijena, sama misao jest prejak korien da ga se uništi. Mi nismo ono što mnogi misle, mi smo nešto daleko "gore": jedna jako stara sorta Hrvata. Mi smo onaj korien Hrvatskog naroda koji možeš ubiti, ali nikada poraziti, nikada odstraniti! Jedan cilj! Jedna svrha! Hrvatska!

Na žalost, osobne i poslovne obveze sprečavaju da pišemo koliko bi trebali. Svaki od nas je pomalo zatrpan, ali tu jesmo, radimo na provedbi onoga što pišemo, a bome i pratimo što se događa u Domovini i svietu. Domaći teren je nažalost još zatrovan uskogrudnim frakcionalizmom, političkim sliepcima i korumpiranim oportunistima da bi itko od njih shvatio dolazeće vrieme. Mi vrieme vidimo, dolazi kako smo i očekivali, gotovo "na vrieme". Prošla su vremena kada se trebalo zamarati tuđim mišljenjem, javnim mijenjem, prošla su vremena kad su rieči, uvrede, nazivi ili nazivnici bili učinkovito oruđe. Duh je ovdje, snage još ima, i to jest dobro. Ono što me zanima, jest kakvo je Vaše mišljenje o vremenima koja dolaze, vidite li Vi da je ovaj Poredak živi mrtvac, politički zombi koji još ne shvaća da je pokojan? Zanima me, smatrate li da će Prva Hrvatska Republika opstati i ostati još neko vrieme ili će je zamieniti neki novi oblik vlasti? Unapried zahvale na komentarima i mišljenjima :)

Čovjek bi možda naivno pomislio da ukoliko radiš nekakav "event" kojim imaš namjeru gurati poziv na "pacifizam i nenasilje", a jedino šta uspiješ je izdić' tlak svima u krugu 50 kilometara da bi trebao imati ili mozga pa shvatiti da nisi uspio ili obraza priznati da nikad nisi htio ništa osim provociranja. Ali očekivati od te ergele "umjetnika" da posjeduju ili obraz ili mozak je očito potpuno naivno. Njihovo postojanje zaista iz dana u dan potvrđuje misao da je sloboda govora gdje rečeno nema smisla u potpunosti bezvrijedna. Ako išta, malo komunističke cenzure bi njima dobro došlo, barem narod ne bi znao razmjere propuha u glavama organizatora.

Zabavna gospoda, koja raspravljaju o zloporabi grba HOSa, bi bila najmudrija kad bi zašutila, sva i svaka rasprava sa strane onih koji su ga prvotno nosili ili onih koji su slali te momke na prvu crtu jest nepotrebna. U ovom trenutku širenje tih obilježja, širenje čak i manjeg diela ideala naših bojovnika med mladima je iznad bilo čega, iznad zarade, iznad prava, iznad gotovo svega. Svaki bojovnik HOSa, svaki političar i član Stranke Prava ima biti ponosan i zadovoljan da sila mladih, iz Knina, Zagreba i Sinja pa i šire, nosi naše znakove, odore koje znače naša uvjerenja i u sebi nose žar naše borbe. Neka ih mladi nose, a ako samo svaki deseti od tih koji ga nose zaista i jest Za Dom Spreman, naš Dom je siguran. U svakom slučaju osjećam ponos kada vidim naše momke u HOSovoj crnini, jer znam da im je temelj zdrav, temelj na kojem se grade čuda. Jedan cilj! Jedna svrha! Hrvatska!

“Da 91g. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95g. bežali na traktorima. …Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu. Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…” Isto kao i nama 95te. 98% Srba je podržavalo Miloševića.🖕 Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih? Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno... Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…” Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane. Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradimo zidove umesto mostove. Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … A ovaj vam je sada na vlasti pa vi gledajte gde je problem. https://youtu.be/vu5qvsloewU “Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu "oslobađali" Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu? Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob.... Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa. Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu. Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.“ piše: Veljko Mladenović

Krik iz Slavonije – Vapaj za Hrvatsku U tišini sela, u prašini naših štala, događa se tiho umiranje Hrvatske. Stoka se ubija bez milosti, bez pregleda, bez pravde. Sve se događa pod izlikom bolesti za koju nitko nije bio spreman, a koja dolazi uvijek kad treba ušutkati zadnje slobodne i samostalne proizvođače hrane. Dok se mali seljaci uništavaju, veliki ostaju nedodirljivi. Industrije mirno nastavljaju, izuzete iz "mjera", kao da bolest zna tko je bogat, a tko nije. U zadnjih nekoliko mjeseci gledamo nezapamćen pomor svinja, krava, ovaca i kokoši. Naše blago, naš kruh, naša sigurnost. Ubijaju ih bez suza, bez razuma, bez odgovornosti. Ubijaju ono što smo desetljećima gradili, iz ljubavi, znoja i vjere. A dok to rade, negdje u sjeni potpisuju se ugovori kojima se uvozi jeftina roba, neprovjerene kvalitete, iz tisućama kilometara udaljenih zemalja. U isto vrijeme prodaje se naša zemlja, buši se za plin, za naftu, za profit koji nikad ne završi u rukama naroda. Slavonija se prodaje komad po komad, a narod šuti jer mu je već oduzeto sve osim šutnje. Ovo nije teorija. Ovo je stvarnost. I to ona najgora, stvarnost bez otpora. Zato vam ovo pišem. Ne kao političar. Ne kao organizacija. Pišem vam kao čovjek. Kao Hrvat. Kao netko tko još uvijek vjeruje kako se nečije srce može probuditi. Ako ne dignemo glas sada, neće nam više ostati za što ustati. Bez sela nema Hrvatske. Bez poljoprivrede nema slobode. Bez zemlje, mi nismo više narod, nego najamni radnici na vlastitoj diedovini. Ovo je poziv na uzbunu. Ne tražimo sažaljenje nego tražimo pravdu. Tražimo istinu. I tražimo vas, sve one koji još imaju dušu, savjest i odgovornost prema zemlji koja nas je rodila. Stanite uz nas. Ne bojite se. Jer kad nestane seljak, nestat će i hrana, i sigurnost, i sloboda. Nemojte čekati da dođe red i na vas. Ako sada prođemo šutke više nikada nećemo moći natrag. Za zemlju. Za život. Za istinu. Krilnik Bog i Hrvati

Jedan od zanimljivijih, a istovremeno začuđujućih događaja posljednjih dana koji se dogodio u širem Europskom kontinentu jest uvođenje provjere dobne granice u Velikoj Britaniji za ulaz na 18+ stranice. Samo ograničenje postoji već dugo vremena, ali ovo je prvi puta (prema mom saznanju) da u našem uljudbenom krugu ide sa ovom mjerom provjere - "digitalnom pristupnicom" koja uključuje i snimanje lica za potvrdu godina i identiteta. Obrazloženja su uobičajena, od zaštite mladih od štetnih sadržaja do sušte primjene zakona. Oboje, a i sve između te ono što se ne navodi je nebulozni idiotluk. Možemo razgovarati o tome da je ovo samo "još jedan korak u smjeru tehnokratskog totalitarizma" i ukidanja "osobnih sloboda" i, da budem iskren, bili bismo u pravu kada bismo otvorili tu raspravu, ali ona je suvišna - ona pada u vodu kad prvi genijalac podivlja i odluči ugasiti struju, a da se u potpunosti razumijemo - svaki dan se povećava vjerojatnost da će neki genijalac Neronove škole zaista i odlučiti napraviti svjetski reset. Ono što je bitniji vid ove priče jest nastavak nečega o čem sam pisao u prosincu nakon onog napada u Zagrebačkoj školi. Laganje samom sebi da mladac pohotni od 12 godina neće naći put do pornografije na internetu je samo to, laganje. Umišljanje da mu ti, ja ili netko iznad nas može zakrčiti put ka tome je samo to, umišljanje. Pohota će naći put, u kojem god obliku, kojoj god godini, kojem god stoljeću, ona je neizbježna, ona je prirodna. Ti, ja, mi, svi možemo lupati zabrane i jedino što ćemo postići jest dublje povlačenje tog tržišta u sivu zonu ili odvodeći u logičnu krajnost i darknet. A prethodno ćemo jedino stvoriti tržište gdje će si djeca koja će i dalje imati mobitel najnovije generacije dijeliti slike po aplikacijama koje nitko neće i ne može nadzirati. Rješenje jest kao i u slučaju nasilja u školi, ali i većine tegoba suvremena društva: razvoj društva koji počiva na odgoju djeteta. Odgojeno dijete neće trebati zaštitara u školi jer mu nitko ne predstavlja opasnost u okolini odgojenih, a i ono ne predstavlja opasnost svojoj okolini. Odgojeno dijete neće trebati digitalne okove i zabrane po internetu jer neće razviti devijaciju koja će povećavati potrebu za bolesnim sadržajem. Odgojeno dijete neće imati problema sa umnim, duhovnim ili tjelesnim nasiljem svoje okoline ukoliko se nađe devijantnih pojedinaca jer će se znati nositi sa svim tegobama, jer ga je njegova obitelj naučila da se time nosi. Odgojeno dijete će sva znanja i vještine uspješno prenijeti na novi naraštaj jer je ispravno i uspješno odgojeno i naučeno kako da to prenese dalje. Naša dužnost kao društva jest da tu odgojenu djecu vrednujemo i nagrađujemo, a ne ismijavamo, ako ni iz čega drugoga, ne iz nekih plemenitih starih vriednosti poput časti ili morala, već pukog interesa samoodržavanja - naš vlastiti interes je da takve djece ima što više, da takvih ljudi ima što više. Dužnost države i društvenog uređenja, posljedično uljudbe koju ćemo težiti ostvariti, jest da omogući obitelji nesmetani odgoj djeteta, a da se sama država bavi samo i isključivo obrazovanjem djeteta. Jedan cilj! Jedna svrha! Hrvatska!