STRANCI U VLASTITOJ DRŽAVI
(diskriminacija muslimana vjernika)
Pišem ovaj tekst povodom slučaja Emele Mujanović kojoj je zabranjen rad u Oružanim snagama BiH zbog nošenja marame.
Naime, Emela Mujanović je već duže vrijeme u sporu sa državom zbog zabrane da nosi hidžab u vojnoj službi. Ona je tužila državu 26. marta 2020. godine zbog diskriminacije i povrede ljudskih prava na slobodu vjere. Prvostepenom presudom, koja je donesena 23. februara 2021. godine njen zahtjev je odbijen. Dva mjeseca kasnije odbijena je i njena žalba. Zbog toga je 25. maja 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu BiH, koja je također odbijena. Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 18. januara ove godine odlučio kako zabrana nošenja marame u Oružanim snagama BiH ne predstavlja kršenje Ustava BiH.
Zbog ovog događaja reagovali su predstavnica Naše stranke Sabina Ćudić, federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak, gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić-Londrc i ministar odbrane Zukan Helez, ocjenjujući ovo kršenjem vjerskih prava. Bilo je za očekivati da prvi reaguju Rijaset Islamke zajednice i Vojno muftijstvo oružanih snaga, međutim njih kao da se ovo ne tiče, ne mogu se ovdje nikakve šuške izvući pa se ne pozivaju ni na hilafet niti na imamet, što bi reis rekao 'svako nek' svoj poso radi' zna se kome zekat ide..
Na samom početku, da naglasim, da u ovom tekstu ne želim govoriti o zadovoljavanju šartova za rad jedne muslimanke u Oružanim snagama i sličnim mjestima te zašto joj tu nije mjesto sa šerijatske strane, nego o općem principu prava muslimana vjernika u ovoj državi.
Ja se nisam borio u redovima Armije BiH u ratu 92'-95' za državu u kojoj mi Bošnjaci, muslimani vjernici i naša djeca nećemo imati vjerska prava u svim oblastima i sferama javnog života. A znam da se sa mnom u ovome slažu i mnogi drugi koji su branili BiH. Ako sutra ova država dođe u stanje rata, zar se očekuje od nas kojima se uskraćuju osnovna vjerska prava da je ponovo branimo?! Pa da kad sve završi, nakon što nas iskoriste, ponovo budemo zloglasni mudžahedini, vehabije, bradonje i ekstremisti koji nemaju osnovna vjerska prava. Postojeći ustav i zakon nisu pali s neba, nego su baština i naslijeđe prijeratnog komunističkog sekularnog sistema, on se može mijenjati shodno stanju, potrebama i pravima naroda koji žive u toj državi. Većina stanovnika ove raspolućene države BiH su muslimani po vjeroispovijesti, zašto bi prava sekularista i ateista u javnom životu bila preča i prioritetnija od prava vjernika muslimana? Nevjerovatna je stvar da u Američkoj i Britanskoj vojsci može raditi pokrivena žena muslimanka, a oni su Amerika i Britanija, grotlo kufra. Dok u 'muslimanskoj' BiH to nije ustavno niti zakonito. Tito bi se dičio ovakvom generacijom. Ako ovom skandalu vjerske diskriminacije muslimana dodamo duple aršine kojim tužilaštvo i sud tretiraju vjernike muslimane, Srbe (pravoslavce) i Hrvate (katolike) po pitanju zakonu o zabrani ratovanja građana BiH na stranim ratištima. Birvaktile su privođeni, zatvarani i kažnjavani Bošnjaci muslimani zbog odlaska na sirijsko ratište, čak su se krivično gonili i oni koji su davali verbalnu podršku. Poznat je slučaj Bilala Bosnića koji je dobio i odležao dugih i sramnih sedam godina zatvora samo zbog podrške i podsticanja na odlazak u Siriju. Dok zadnju godinu dana hrvatski i srpski dobrovoljci, građani BiH, odlaze na strana ratišta u Ukrajinu i Izrael, jedni na stranu Ukrajinaca, drugi na stranu Rusa a treći da pomognu svojoj braći Židovima protiv Palestinaca. Oni svoj odlazak ne kriju, javno objavljuju svoje učešće i niko ništa, ni prstom da se mrdne. Oni nisu ni teroristi, ni ekstremisti niti radikalci. O ovome je jako lijep osvrt dao političar Haris Zahiragić u emisiji Istraga sedmice. Logično je pitanje: je li ovaj krivični zakon vrijedi samo za muslimane građane ove države, a ne vrijedi za druge dvije konfesije? Ili su naše tužilaštvo i pravosuđe 'lavovi' protiv muslimana, a miševi protiv Dodika i drugih koji rade na uništenju ove države i kršenju zakona.