Kazivanja o vjerovjesnicima

Zato što što se Allaha puno sjećao, i zato što je od Allaha izbavljenje molio. “...odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike.” (El-Enbija, 88) Pade na obalu mora dok mu je žestoko sunce nad glavom. Možda ga sunce ubije, i bolest uništi, i glad umori... Šta sada da radi? Kako će se spasiti Junus, alejhisselam? Tek što je pao na obalu Uzvišeni Allah je učinio da nad njim izraste cijelo drvo. Koje je to drvo? To je bilo drvo bundeve. Dao je Uzvišeni Allah istog časa iznad njegove glave. Zašto? Zato što su joj listovi veliki da se može u njihovoj sijenci skriti. I zato što nosi plod kojeg može jesti, koji jača njegovo tijelo. Uzeo je jesti njene plodove, a svakog dana mu je dolazila gazela čije je mlijeko pio. Pio je mlijeko i jeo tikvu, i sklanjao se od sunca u sjenci drveta. Uzvišeni Allah ga je čuvao. “...i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve.” (Es-Saffat, 146) Uzvišeni Allah ga izbavi tegobe, tmina, brige. Zašto? Zato što je bio od onih koji Allaha puno hvale. Jer je bio je od vjernika, od pokornih robova. I dalje je Junus, alejhisselam, jeo i pio te je malo pomalo jačalo njegovo tijelo sve dok ne ojača. Zašto se sve ovo desilo Junusu? Zašto je Allah dao da bude bačen sa broda, zatim ga je kit progutao, onda je ostao danima u trostrukoj tami. Zatim, zašto ga je Allah spasio po drugi put? Zašto je Allah ojačao njegovo tijelo ponovo? Uzvišeni Gospodar je htio da ga nauči nečemu: „Vrati se, o Junuse!“ „Kome da se vratim?“ „Vrati se svom narodu!“ Zašto da im se vrati? Znate li zašto? Junus, pošto ojača, ide ponovo svojoj zemlji Ninivi koju je ostavio u nevjerstvu. Niko u njoj nije vjerovao. Dao im je roka, kao što se sjećate, tri dana. Sada ih je, možda već, zadesila kazna, zašto da im se vrati? Zašto da im se vrati kada mi se nisu odazvali? Kada se Junus vratio svom mjestu, našao je cijelo mjesto, sto hiljada ljudi, i svi su vjerovali u Uzvišenog Allaha. O Allahu! Čitavo mjesto?! Da, cijelo mjesto je povjerovalo u Uzvišenog Allaha. “Poslali smo ga stotini hiljada ljudi ili više...” (Es-Saffat, 147) Svi ovi ljudi, njih sto hiljada, niko od njih nije izostao. Da li se to desilo nekom od poslanika? Nije. Nije se desilo osim Junusu, jer je on bio iskren prema Uzvišenom Gospodaru. Ali je napravio pogrešku i požurio sa osudom svog naroda. Čovjek je ljudsko biće... Čak i vjerovjesnici. Adem, alejhisselam, je jeo sa drveta, Junus je požurio sa donošenjem suda na svoj narod. Tako da je Junus kao i ostali vjerovjesnici. Kada se vratio zateče cijelo mjesto vjerničko. Sto hiljada njih ili više. Uzvišeni Allah je htio da poduči vjerovjesnike i ljude nakon njih da čovjek ne žuri sa osudom svog naroda. “Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao onaj koji u kitu bi, kada je zavapio, a ogorčen je bio.” (El-Kalem, 48) Dozvao je svog Gospodara i On mu se odazvao, pa ga je Uzvišeni Allah spasio i odabrao i od dobrih učinio. Nemoj ni slučajno da neko kaže: "Ja sam bolji od Junusa ibn Mett’a, jer sam se ja strpio." Uzvišeni Allah je iz svoje mudrosti htio da se njemu desi ono što se desilo. Možda da bi ga naučio. Možda da bi naučio njegov narod nakon njega i da do dan danas poduči nas. Ovim se pregrnu stranica jednog od vjerovjesnika, Junusa, alejhisselam. U sljedećoj epizodi ćemo, Allahovom dozvolom, govoriti o velikoj vjerovjesničkoj epohi. Epohi vjerovjesnika po imenu Musa, alejhisselam, koja će potarajati sa nama u nekoliko epizoda. Nabil El-Avadi Pozivistine.com ________ "Kazivanja o vjerovjesnicima"

Mislio je Junus, alejhisselam, da ga Allah neće kazniti. Tada on u tami noći, tmini mora i ribe začu glas. Kakav je ovo glas, o Gospodaru? Kakav je to glas a ja sam na dnu mora... Začu čudan, neobičan glas, pa mu Uzvišeni Allah reče: „O Junuse, ovo je tesbih (slavljenje Mene) riba u moru.“ U tami čuje kako ribe slave svoga Gospodara. “I ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo...” (El-Isra, 44) U tom trenutku Junus se prisjeti najvećih riječi i reče: „Nema istinskog boga osim Tebe! Nema boga osim Tebe, slavljen neka si Ti, ja sam se, doista, o sebe ogriješio!“ ✨ Junus je priznao svoju grešku, svoj propust, jer je bio požurio u odnosu sa svojim narodom. Pokaja se Junus, a bio je onaj koji se puno vraćao Uzvišenom Gospodaru i puno je Allaha veličao. „Nema istinskog boga sem Tebe“, reče u tami noći, u trima tminama; u tmini ribe, mora i noći. Tada on izgovori te riječi, pa se riječi uzdigoše i prodriješe kroz dunjalučko nebo, zatim drugo, pa treće... “Njemu se dižu lijepe riječi…” (Fatir, 10) Dok ne stigoše do meleka kod njihova Gospodara. Meleki začuše te glasove, glas roba koji govori: „Nema istinskog boga osim Tebe!“ Tada meleki rekoše: „O Gospodaru, ovaj glas nam je poznat, ali mjesto ne - dolazi sa neobičnog mjesta.“ Allah reče: „Zar ne znate čiji je ovo glas?“ „Ne, Gospodaru naš, ne znamo.“ „To je glas mog roba Junusa ibn Mett’a.“ „O Gospodaru“ - zapitaše – „zar ga nećeš spasiti?“ „Svakako, izbaviću ga“, reče On. “I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti, pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema istinskog boga osim Tebe, hvaljen neka si, a ja sam se zaista ogriješio prema sebi!’” (El-Enbija, 87) Ostao je Junus, alejhisselam, u stomaku ribe spominjući Uzvišenog Allaha. Takvi su nosioci imana, kada im Zemlja postane tijesna, kada se nađu u nevolji, ne spominju nikog osim Allaha. 🤍 Što se tiče Junusa, alejhisselam, on je spominjao Allaha prije ribe, i u njoj i poslije nje, cijelog svog života. On je čitavog svog života bio vezan za Gospodara. Bio je od onih koji se Allaha sjećaju i veličaju, bio je od pokornih, od onih koji puno ruku’u i sedždu čine. Ovo je bio Junus, a da nije bio takav, unutar ribe, i prije, ostao bi, iako je poslanik, unutar nje do Kijametskog dana. “I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni...” (Es-Saffat, 143) Vjernik sve vrijeme ne spominje nikog mimo Uzvišenog Allaha, zato što zikr smiruje srce. Kada bi insan bio u zatvoru, ili u bunaru, ili u pećini, ako bi bio opkoljen neprijateljima, ako bi ga bolest uništavala, njegovo bi se srce spominjanjem Uzvišenog Allaha smirilo. 🌤️ “A srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju!” (Er-Rad, 28) Junus, alejhisselam, je nastavio... Možda ga je disanje uništavalo, glad mučila, možda ga je tama ubijala. Nastavio je sa pominjanjem Uzvišenog Allaha. 🏷️ Izbavljenje Junusa Nije prestao spominjati Uzvišenog Allaha sve dok Allah ne dozvoli da se on izbavi. Koje izbavljenje kad je on u stomaku ribe? Kako će Uzvišeni Allah otkloniti nedaću Junusu, kada je on u ovoj trostrukoj tami? Kako će doći olakšnje i odakle će doći olakšanje? Uzvišeni Allah objavi kitu koji je proguto Junusa: „Tvoja misija je završena, pa izbaci Junusa na obalu!“ Pa kit izbaci Junusa, alejhisselam, na obalu mora. Pade Junus na obalu, a bješe bolestan. Kažu da mu je koža bila prilijepljena uz kost. Njegovo tijelo je oslabilo. Koža mu se otanjila. Bio je bolestan kao pilić kad tek izađe iz jajeta. Takav je bio opis Junusa, alejhisselam, a on na obali, dok mu jako sunce udara u glavu. “I Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan...” (Es-Saffat, 145) Pao je na obalu mora ni živ ni mrtav. Bolest, slabost i iznurenost su ga snašli. Ne znamo koliko je ostao u stomaku ribe. Međutim, on je jedan od vjerovjesnika Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah ga je spasio jer je od pokornih bio i od onih koji zikr čine. A da nije bio od onih koji Allaha slave ne bi izašao iz ribe.

Uzdignu se nevolja i kazna ih ne snađe. Allah primi njihovu tevbu. Tevba mora biti propraćena kajanjem. Mjesto je plakalo, ljudi su zapomagali. Molili su Allaha, i od Njega pomoć tražili. Povjerovali su u Allaha iz straha od kazne, pa ih Allah spasi. Tako se izbavi Junusov narod i svi povjerovaše u Uzvišenog Allaha. Izađe Junus iz svog naroda ljut i tužan zbog njih - kako mu nisu povjerovali, a pozivao ih je i opominjao. Izašao je iz Ninive uputivši se ka moru, napustivši ih nakon što im je dao roka tri dana, da ih kazna snađe. Niko od njih mu nije povjerovao. Uputi se ka moru da učini hidžru Allahu i da dostavlja na Zemlji Allahovu vjeru. 🏷️ Brod i oluja Ode na more i ukrca se na brod. Ovaj brod bješe krcat ljudima i robom. Junus se ukrca sa njima da plovi morem. Kada su se otisnuli na pučinu tama je pala. Pošto pade noć talasi se počeše sudarati. Vjetar se pojača. Talasi posvuda, brod se trese. Ljudi briznuše u plač i vrisku. Šta se događa!? Brod će potonuti sa putnicima. Ljudi se prestrašiše, a među njima je bio Allahov vjerovjesnik Junus. “I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu.” (Es-Saffat, 139-140) Ukrca se na lađu prepunu ljudi. Talasi se uzburkaše i uzvisiše. Vjetar se pojača i brod sa putnicima se poče tresti. Počeše bacati robu malo po malo da lađa ne potone. Ali lađa i dalje nastavi da tone. Rekoše: „Moramo žrtvovati jedne da bi se drugi spasli. Koga žrtvovati? Moramo bacati jednog po jednog!“ Ljudi gledahu u tamu noći i morske tmine, razmišljajući ko će nastrdati. Tada se pomoli kit koji je kružio morem. Ko se ohrabruje da se baci osim onog ko hoće da nastrada? „Neko mora skočiti“, rekoše. Niko se ne htjede baciti. „Onda ćemo izvlačiti slamke, onaj na kog padne će sići.“ Prvi, drugi, treći, četvrti... sve dok se lađa ne spasi zajedno sa putnicima, jer je bila prepuna. Izvlačili su slamke jedan za drugim, sve dok ne dođe Junusov, alejhisselam, red, tada slamka pade na njega. Znao je Junus da je on ciljan, pa se poče pripremati da se baci. Rekoše mu: „Ne, o Junuse!“ Jer, vidjeli su da je dobar čovjek, čovjek plemenitog ponašanja. Zato mu rekoše: „Sačekaj, želimo da ponovimo izvlačenje.“ Kad ono slamka i po drugi put pada na kog? Na Junusa. Ovo je teško da se dogodi, u osnovi gotovo nemoguće. Ali se desilo u tim danima, tog dana kada je Junus bio na brodu. Nije se zatalasalo more osim zato što se Junus ukrcao na brod, iz greške otišavši od svog naroda u pogrešno vrijeme. Tada Junus, alejhisselam, pošto slamka pada na njega po drugi put, uze skidati košulju. „Ne“ - rekoše – „povratićemo izvlačenje ponovno.“ I zbilja, trećeg puta pada na koga? - Opet na Junusa. O Allahu! Ti si, doista, ciljan o Junuse. Nije cilj brod sa onim na njemu, već ti, o Junuse! Skinuo je svoje haljine, zatim se bacio u more u tami noći. “I Junus je bio poslanik. I on pobježe na jednu lađu prepunu i kocku izvlači i kocka na njega pade...” (Es-Saffat, 139-141) Junus skoči u more, a Allah objavi, u toj tmini i buri, da se vjetar i talasi smire i da se lađa i oni u njoj spase. Uzvišeni Allah objavi kitu u moru, koji je čekao Junusa: Idi ovom vjerovjesniku, ovom poslaniku i progutaj ga! Ali mu nemoj meso ozlijediti niti ijedne kosti slomiti. “I riba ga proguta, a bio je zaslužio prijekor...” (Es-Saffat, 142) 🏷️ Zikr u utrobi kita Junus se nađe u stomaku kita, u njegovim tminama, u tmini noći i u morskoj tami, mislio je da je mrtav. Kad ono osjeti da se pomjera u stomaku ribe. Kada je shvatio da je živ učini sedždu Uzvišenom Allahu. Zatim reče: "Gospodaru moj, Gospodaru moj, učinio sam Ti sedždu na mjestu na kojem ti niko nije sedždu učinio. Niko ti nije pao na sedždu na mjestu poput ovog, a ja sam ga uzeo za mjesto činjenja sedžde.“ 🤍 “I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti...” (El-Enbija, 87)

1️⃣6️⃣ epizoda - Junus, alejhisselam Dobro došli u novu epizodu serijala “Kazivanja o vjerovjesnicima” U pričama o vjerovjesnicima se kriju pouke, mudrosti i opomene. Allah Uzvišeni nije ih spomenuo tek onako, već su one radi opomene, imana i pouke. Sa nama je u ovoj epizodi priča o vjerovjesniku po imenu Junus ibnu Metta, a nazvan je i Zen-Nun. A šta znači Nun? To znači kit. Takođe je u Kur'anu nazvan i Vlasnik kita. Šta je priča o ovom vjerovjesniku? Uzvišeni Allah ga je poslao gradu koji se zove Niniva, u provinciji Mosul. I dan danas ovaj grad postoji. U Ninivi je živjelo vise od sto hiljada ljudi koji nisu vjerovali u Uzvišenog Allaha. Svi su bili mnogobošci. Uzvišeni Allah im posla ovog vjerovjesnika da ih poziva Uzvišenom Allahu i tevhidu. "Allaha obožavajte, vi drugog Boga sem Njega nemate!" (Hud, 50) Je li se iko odazvao? Godinama ih je pozivao Allahu. Međutim niko se od njih nikako ne odazva. Ni čovjek niti žena, ni mali ni veliki, ni bogati ni siromašni, svi su bili nevjernici u Uzvišenog Allaha. Ismijavali su se sa Junusom i izrugivali. “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije došao nijedan poslanik a da nisu rekli: 'Čarobnjak je!' ili: 'Lud je!' Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevršili.” (El-Araf, 52-53) Svi su se složili na ismijavanju Junusa, alejhisselam, te da ga uznemiravaju i izruguju se sa njime. Neće se čovjek razočarati u svoj narod kada čuje priču Junusa ibn Mett'a. Pozivao ih je strpljivo Allahu i podnosio uznemiravanje. Nije ostavio kuće, niti puta, niti osobe iz svog naroda. Ali su oni bili uporni u nevjerovanju u Uzvišenog Allaha, bili su tvrdoglavi i oholi. 🏷️ Najava kazne Uzvišeni Allah objavi Junusu sinu Mett’a, nakon što je bio strpljiv u pozivanju Uzvišenom Allahu: Tvoj narod neće nakon tri dana živjeti bez kazne ukoliko ne budu povjerovali u Uzvišenog Allaha. Rok tvom narodu je tri dana, pa ili će povjerovati u Uzvišenog Allaha ili će ih stići kazna. "I Mi ćemo učiniti da blažu kaznu iskuse, prije one najveće, ne bi li se pokajali." (Es-Sedžda, 21) Junus dođe svom narodu te ih uze na Allaha podsjećati. Gospodar vam daje još tri dana roka! Pa, ili ćete povjerovati u Allaha, ili će vas snaći ono što je snašlo narode prije vas. Ili ćete povjerovati u Allaha, ili će se na vas spustiti kazna koja će vas sve uništiti. I pored toga oni ostadoše uporni, oholi i tvrdoglavi i rekoše: „Čini šta hoćeš o Junuse, mi ti, doista, nećemo povjerovati.“ 🏷️ Odlazak Junusa i pokajanje naroda U ovim trenucima, kao da se Junus rasrdi na svoj narod i izgubi nadu u njihovu uputu, pa izađe srdit na njih i žalostan, zbog kazne koja će ih stići. Kada Junus izađe iz svog naroda i napusti Ninivu, njegov narod koji nije vjerovao poče predosjećati. Kao da će se kazna na njih spustiti i da je Allahovo objećanje istina i da će oni za tri dana propasti. Osjetiše žaljenje i kajanje, pa pohrliše Uzvišenom Allahu. Odvojiše životinje od svojih mladunčadi, pa počeše blejati i režati, i povisiše se glasovi. Ljudi izađoše iz svojih kuća da se pokaju Uzvišenom Allahu. U Ninivi su svi plakali. Svako traži pomoć od Gospodara. Svi su se skrušeno molili Uzvišenom Allahu da ih kazna ne snađe. A ko je taj koji otklanja nevolju i kaznu? To je, uistinu, Uzvišeni Allah. “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva i koji zlo otklanja“ (En-Neml, 62) Nikog oni mimo Allaha nemaju. To je, zaista, Allah. Junus to nije osjetio. Izašao je iz svog naroda ljut na njih. No, međutim, svi oni povjerovaše u Uzvišenog Allaha. Osjetiše krivicu i pokajaše se i Allah ih sačuva nevolje. Neće povjerovati mjesto kao narod Junusov. U Ninivi, u provinciji Mosula, povjerova cijelo mjesto. “Zašto nije bilo nijednog grada koji je povjerovao i kome je vjerovanje njegovo koristilo, osim naroda Junusova, kome smo, kada je povjerovao, sramnu patnju u životu na ovome svijetu otklonili i život mu još neko vrijeme produžili?” (Junus, 98)

Danas se upoznajemo sa jedinim poslanikom čiji je cjelokupan narod, njih stotinu hiljada, povjerovalo u Allaha! Uz njegovu priču učimo i kako Allah pomaže Svoje odane robove, robove koji Ga se u svakoj situaciji sjećaju. A ko je uz Allaha, i Allah će biti uz njega kad mu bude najpotrebnije. Junus, alejhisselam ✨ _________ "Kazivanja o vjerovjesnicima" https://chat.whatsapp.com/KoNrnBVobp8CHxEcRw6si6

"Traženje znanja je jedno od najplemenitijih djela blizine Allahu, i jedan od uzroka da se osvoji Džennet i plemenitost za one koji ga praktikuju. Jedna od najvažnijih obaveza je iskrenost u traženju znanja, tako što će tražiti radi Allaha, a ne iz nekog drugog razloga." ✒️ Abdul-Aziz ibn Baz _________ "Kazivanja o vjerovjesnicima" https://chat.whatsapp.com/KoNrnBVobp8CHxEcRw6si6

📝 Odgovori testa za 15. epizodu 1. Kako su se zvali Ishakovi sinovi? a) Is i Jusuf b) Is i Jakub ✅ c) Is i Ejjub 2. Od koga Ejjub potiče? a) Jakuba b) Luta c) Isa ✅ 3. Koje je prvo iskušenje zadesilo Ejjuba? a) bolest ✅ b) gubitak djece c) gubitak imetka 4. Ejjubu je svih 14 djece umrlo. a) tačno ✅ b) netačno 5. Koliko dugo je Ejjub bio nepokretan na postelji? a) 8 godina b) 10 godina c) 18 godina ✅ 6. Kada je uputio dovu Allahu da mu olakša, šta mu je Uzvišeni naredio? a) da udari nogom o zemlju ✅ b) da zatrese palmino drvo c) da udari štapom svoje tijelo 7. Šta se tada desilo? a) popadale su datule b) voda je počela izvirati ✅ c) pojavio mu se melek 8. Šta je Uzvišeni nakon teškoće podario Ejjubu? a) još više djece i imetka nego što je ranije imao b) njemu i ženi je vratio mladost c) sve navedeno ✅

📌 Ne zaboravite da uradite kviz, aktivan je do 20č ⏳

O Ti, što od Nuha i porodice njegove brigu otkloni. O Ti, što more pred Musaom i narodom njegovim rascijepi, I od tužnog Jakuba, brigu njegovu i bol odstrani! O Ti, što vatru Ibrahimovu hladnom učini, i što bolest Ejjuba izliječi! Ti si Liječnik koga savladati niko ne može. Vjerniče, nemoj očajavati, jer se svjetlost uvijek rađa iz najžešće tame. 📖 Ne očajavaj ✒️ Aid El-Karni ________ "Kazivanja o vjerovjesnicima" https://chat.whatsapp.com/KoNrnBVobp8CHxEcRw6si6