TALEB EL I'LM (Traganje za znanjem) Kur'an i sunet ❤ El Vela Vel Bera 💙

LIJEP ZAVRŠETAK Da preseliš nakon pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala. Da preseliš a tvoje srce zadovoljno sa Stvoriteljem, subhanehu ve te'ala. Da preseliš na Tevhidu i Sunnetu, čist od širka i novotarija. prof. Idriz Bilibani

Šejh Abdullah Azzam o šejhu Usame (rahimehullah): "Nikada nisam vidio čovjeka poput njega! Da si sjedio s njim, pomislio bi da je on sluga od ostalih sluga... On je uvijek insistirao da bude u sred bitke. Njegov krvni pritisak je često opadao, tako je punio svoje džepove sa soli, i nosio je posudu sa vodom sa sobom. Nije bio u stanju da trči, jer je stalno morao da guta so i pije vodu, kako bi krvni pritisak povećao. Vjeruj mi kada bih ti rekao, da kada me je posjetio u mojoj kući, a telefon bi zazvonio, on se je ustajao i dodavao bi mi ga, kako ja nebi ustao sa mjesta! Takvo ponašanje i poniznost.. je posjedovao!

𝙕𝙖𝙧 𝙣𝙚𝙗𝙤 𝙞 𝙕𝙚𝙢𝙡𝙟𝙖 𝙥𝙡𝙖č𝙪?! Uzvišeni Allah u svojoj plemenitoj Knjizi Kaže: “Ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, niti su pošteđeni bili.” (Ed-Duhan, 29) Ovaj je ajet objavljen u kontekstu govora o faraonu i njegovom narodu, i Uzvišeni nas obavještava da njih ni nebo ni Zemlja nisu oplakivali, nisu za njima plakali. Pitanje koje se samo nameće: Zar nebo i Zemlja plaču?! O istom ovom ajetu upitan je Ibn Abbas, mufesir ovog ummeta: “A zar to nebo i Zemlja za ljudima plaču?!”, pa je Ibn Abbas, radijallahu anhu, dao divan odgovor: “Svakako, nema nijednog čovjeka, a da nema svoja vrata na nebesima, na koja mu se penju dobra djela i kroz koja mu se spušta opskrba, pa kada umre, ta se vrata zatvore i nebo zaplače. Isto tako ima mjesto na Zemlji na kojem je činio ibadet, na kojem je klanjao i Allaha spominjao, pa kada umre, ta zemlja za njim zaplače.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan) Alija, radijallahu anhu, rekao je: “Za vjernikom plače mjesto na kojem je klanjao na Zemlji i vrata na nebesima kroz koja su se penjala njegova djela i riječi, a ništa od toga nije imao faraonov narod, pa za njima nebo i Zemlja nisu plakali.” (Ibn Kesir, Tefsir, sura Ed-Duhan) Mudžahid, poznati tumač Kur’ana, kaže: “Nebo i Zemlja plaču za vjernikom četrdeset dana”, a skupina drugih mufesira kaže: “Plač neba je kada nebo porumeni.” (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja) Hafiz Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, kaže: “Kada vjernik umre, iako nije imao porodice i prijatelja, za njim će plakati nebesa i Zemlja i u tome će mu biti počast, dok kada umre nevjernik, pa iako ima puno rodbine i prijatelja koji će za njim jadikovati, u tome će mu biti samo kazna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista će se umrli kažnjavati zbog plača svoje porodice za njim” (Buhari). Porodida nevjernika obično čini mnogo toga što je zabranjeno, kao što je jadikovanje, naricanje, cijepanje odjeće, izražavanje nezadovoljstva zbog sudbine i drugi zabranjeni postupci, pa to samo bude kazna za umrlog. (Ahmed Ferid, Havatirul-imanijja)

Ibn Tejmijje, رحمه الله, je rekao: ”Prihvatanjem vanjštinskog islama, vanjštinski sudovi islama se primjenjuju nad osobom, poput zaštite krvi, imetka, braka, nasljedstva, i ovom slično. I po pitanju ovoga je dovoljno puko potvrđivanje čak iako se ne zna šta je u unutrašnjosti osobe, tj. njeno pravo vjerovanje. Baš kao što je on, ﷺ, rekao: ‘Pa ako ga izgovore, zaštitili su od mene svoju krv i svoj imetak, osim s pravom. A njihov je obračun kod Allaha.’ I rekao je: ‘Uistinu mi nije dozvoljeno da prodirem u srca ljudi, niti da otvaram njihove stomake.’ I zbog ovoga, protiv kafira se bori sve dok ne postane musliman, ili plati džizju. Pa je on primoran na jednu od dvije stvari. I ko god kaže: ‘Džizja se ne uzima od mušrika.’, kaže mu se: ‘Protiv njega se bori sve dok ne postane musliman.’ Ali po pitanju unutrašnjeg imana koji spašava od Allahove kazne na ahiretu, onda puko potvrđivanje nije dovoljno. Već, čovjek može biti munafik a da u vanjštini pokazuje Islam. I uistinu u vrijeme Poslanika, ﷺ, je bilo munafika. I zaista ih je Allah spomenuo na više mjesta u Kur’anu, i On je, Hvaljeni, napravio razliku između vjernika i munafika na više mjesta.” [Darut-ta’ārudul -‘Aql we An-Naql 7/434-435]

Od Temima ed-Darija, radijallahu 'anhu, prenosi se da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kazuje: «ليَبْلغنَّ هذا الأمرُ ما بلغ الليلُ والنهارُ، ولا يترك اللهُ بيت مَدَر ولا وَبَر إلا أدخله الله هذا الدين، بعِزِّ عزيز أو بذُلِّ ذليل، عزا يُعِزُّ الله به الإسلام، وذُلا يُذل الله به الكفر» 'Ova vjera će sigurno doseći dokle sežu noć i dan. Uzvišeni Allah neće izostaviti ni jednu kuću u selima i gradovima (od kamena ili kože ) a da u nju neće ući ova vjera sa snagom snažnog ili poniženjem poniženog; snagom kojom Uzvišeni Allah pomaže islam ili poniženjem s kojim On ponižava nevjerovanje.'" A Temim ed-Dari, radijallahu 'anhu, je kazivao: "Ovo sam spoznao po mojim ukućanima. Oni koji su primili islam doživjeli su dobro, čast i ugled, a oni koji su ostali nevjernici pogodilo ih je poniženje, potčinjenost i džizja." (Vjerodostojan hadis, bilježi ga imam Ahmed) Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, obavještava nas da će ova vjera doseći do svih krajeva Zemlje. Svaki njen dio koji dočekuje noć ili dan doseći će ova vjera. Uzvišeni Allah neće izostaviti kuću u gradu ili selu niti u pustinji ili naseljenom mjestu a da u nju ne uđe ova vjera. Onaj ko je prihvati i bude vjerovao, biće ponosan i osnažen snagom islama, a onaj ko je odbije i ostane u nevjerstvu, ostaće ponižen i jadan. Plemeniti ashab, Temim ed-Dari, prenosilac ovog hadisa, obavještava nas da je on lično spoznao ovo o čemu je obavijestio Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, u primjeru svoje porodice, jer ko je od njih primio islam zadobio je dobro, čast i ponos, a one koji su ostali u nevjerovanju zadesilo je poniženje i bijeda uz to što su morali muslimanima plaćati i džiziju (porez). Šejh Ifet Zukorlić

"Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – a Allah, doista, sve čuje i vidi." (En-Nisa’, 58.) Komentirajući ovaj ajet, Sejid Kutb je rekao: ”Što se tiče suđenja, ovaj kur'anski tekst podrazumijeva potpunu pravdu među svim ljudima, a ne samo među muslimanima. To je pravo svakog čovjeka s obzirom na njegovu pripadnost ljudskoj vrsti.” Prenosi se od Seida ibn Musejjeba da su se musliman i jevrej parničili pred halifom Omerom, pa je on vidio da je istina na strani jevreja i presudio je u njegovu korist. Tada je jevrej rekao: ”Tako mi Boga, presudio si po pravdi.” Omer ga je upitao: ”Što si to rekao?” Odgovorio je: ”Kod nas u Tevratu zapisano je: ‘Koji god kadija presudi po pravdi, s njegove desne i lijeve strane nalaze se meleki i oni mu pomažu da bude pravedan i podstiču sve dok se drži pravde, a kada napusti pravdu, oni odu od njega.”’ (Džami'u-l-usul)

DALEKO BILA TAKVA "ULEMA"! Prenosi se da je Vuhejb kazao: „Oni koji odlaze vladarima su štetniji po ovaj ummet od kockara!“ Dok se od Muhammeda b. Meslema prenosi sljedeće: „Čak i mušica koja se nalazi na izmetu je bolja od karije (učenjaka) koji se nalazi pred vratima vladara!“ Ovo spominje imam Es-Sujuti u svom djelu „Ma revahul-esatin“ (59 str). Obratite pažnju, ovo su govori tabiina o učenjacima i vladarima njihovog vremena. A šta tek reći za današnje „učenjake“ koji ispruženih jezika hrle na vratima najgorih probisvijeta i baraba od vladara?! Nema sumnje da su takvi štetniji za ovaj ummet pa čak i od samih prostitutki. O muslimani, čuvajte se ovakve uleme koja je zbog vladara izgubila oba svijeta. Emir Krčo

Muaz ibn Džebel prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Muaze, idi i pripremi svoju jahalicu za putovanje u Jemen.” Ja sam otišao, spremio se i došao pred mesdžid. Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, je izašao iz mesdžida, uzeo me za ruku i rekao: ”Muaze, preporučujem ti bogobojaznost, istinit govor, ispunjavanje ugovora, izvršavanje emaneta, ostavljanje izdaje, samilost prema jetimu, čuvanje prava komšije, savladavanje u srdžbi, poniznost, nazivanje selama, blag govor, razmišljanje o Kur'anu, strah od obračuna na Sudnjem danu, smanjivanje nade i dobro djelo. Čuvaj se da ne uvrijediš i ne opsuješ muslimana, da u laž ne utjeruješ onoga ko istinu govori, ili da smatraš istinoljubivim lažova, i čuvaj se nepokornosti pravednom vladaru.”