Minbar al-Haqq

Ko će snositi krivicu što je danas Muslimanska krv najjeftina pod nebeskim svodom? Neko mora snositi krivicu, zar ne? Ko će snositi krivicu, i ko snosi krivicu za ovo stanje Ummeta?

Ne zaboravimo Muslimane #Palestine u dovama, kao i sve ostale širom Zemlje. Ne vrti se dunjaluk samo oko njih, i drugi Muslimani su iskušani također, međutim neprekidni masakri velikih razmjera se vrše nad njima dok mi ovo čitamo. Allah Uzvišeni da pomogne potlačenom Ummetu, i povrati nam snagu i ponos na Zemlji, amin.

➖Abū Dža'fer et-Tahāwī el-Hanefī رحمه الله je rekao: (Hadis) "Ko kaže "O kāfir" svome bratu", to znači da je on sam kāfir, jer je ono na čemu je on kufr. Jer ako ono na čemu je on (tj. onaj na kojeg je spušten tekfir) nije kufr nego Imān, tako je onaj koji ga je proglasio kafirom, neko ko je proglasio Imān kufrom, i time je postao nevjernik u Allāha Uzvišenog...” (Šerh Muškil el-Eser 2/325) ➖Abū Sulejmān el-Khattābī رحمه الله je rekao: "Govor Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: "Kada čovjek kaže svom bratu "O kāfir", to će se vratiti na jednog od njih"; ovo je slučaj, kada je njegova izreka čista od bilo kakvog aspekta koji dozvoljava razumljivo tumačenje, jer tada ne preostaje ništa, s čim bi se mogao opravdati." (A'lām el-Hadīs 1/177) ➖'Abdul-Latīf ibn 'Abdur-Rahmān Āl eš-Šejh رحمه الله je rekao o onima koji proglase Muslimane nevjernicima radi njihove zdrave 'Akide: "Ko protekfiri Muslimane, ljude Tewhīda, ili ih izloži kušnji kroz borbu i kaznu, takav pripada najgoroj sorti nevjernika." ('Ujūn er-Resā'il 2/959) 📌 Tako, a neki učenjaci su proglasili haridžije nevjernicima koji čak imaju neki te'wīl. Imām ibn Tejmijje رحمه الله je rekao: „Ummet je jednoglasan u osuđivanju haridžija i proglašavanju istih zabludjelim; samo su se razišli u njihovom tekfiru, tako da postoje dva dobro poznata mišljenja u mezhebu Malika i Ahmeda, a u mezhebu Šafi'ija također postoji neslaganje u pogledu njihovog kufra." (El-Fetawā 28/518) ▫️Na primjer, el-Kādī Abū Bekr ibn el-'Arebī el-Mālikī je rekao u šerh et-Tirmizī o haridžijama: "Ispravno je da su oni nevjernici." 💠 Iz svih ovih izjava dobijamo sljedeće koristi: 1⃣ Tekfiriti Muslimana je veliki kufr. 2⃣ Većina učenjaka je protekfirila onog, ko protekfiri Muslimana bez razumljivog te'wila, i kao dokaz za to uzeli su hadis: "Ko kaže svome bratu "O kāfir...". 3⃣ Razlog nevjerstva je poricanje dokaza, jer takav je učinio nevjerstvom ono, što je Allāh učinio u Svojoj Knjizi Imānom. 4⃣ Ako neko ima te'wīl kao što su npr. haridžije imale, takav je opravdan, međutim ipak su neki učenjaci i takve proglasili nevjernicima i nisu ih opravdali. 5⃣ Iz ovoga se jasno vidi proturječnost onih koji pretjeruju, koji pitanju tekfira Muslimana ne pridaju barem jednaku važnost kao izostavljanje tekfira na kāfira !!

👆Gornji tekst je preveden od jednog šejha ispravnog menhedža, Allah ga sačuvao, i poživio još dosta godina kako bi koristio ummetu, amin. Tekst nije plod moga truda već njegovog, i ovo napominjem pravde radi.

👆Gornji tekst je preveden od jednog šejha ispravnog menhedža, Allah ga sačuvao, i poživio još dosta godina kako bi koristio ummetu, amin. Tekst nije plod moga truda već njegovog, i ovo napominjem pravde radi. Jer teško onom ko

Aslud-dīn (osnova vjere) 📍 Na osnovu čega je ne-tekfirenje jednog kāfira, opasnije od tekfirenja jednog Muslimana? (4) Ustanovili smo da se gulati (oni koji pretjeruju u tekfiru) oslanjaju na neke izreke šejha Muhammeda ibn 'Abdul-Wehhāba iz kojih biraju ono što žele da vide aslud-dīnom, dok ostalo ostavljaju, iako je sve spomenuto u istom kontekstu. Tako su uzeli tekfir i odredili da onaj ko ga izostavi, pogriješivši pri tome, da je isti uvijek kāfir; međutim, što se tiče tekfīra Muslimana s druge strane, to ne vide kufrom skoro nikada, osim kada je tekfīr usmjeren protiv njih samih. Stvarnost je međutim takva, da je tekfirenje Muslimana jednako kufr koliko i izostavljanje tekfirenja kāfira, a u oba slučaja je razlog kufra isti, a on je negiranje dokaza, koji ukazuju na Islam Muslimana ili kufr kāfira. Pored toga, njihova da'wa se sastoji od 99% tekstova o tekfiru, ali oni nikada ne spominju opasnost tekfirenja Muslimana, a ako to i urade, onda samo kako bi umanjili opasnost koja proizilazi iz toga i ne prikazujući ga kao kufr ! I ovo ilustrira njihovu neravnotežu i neuspjeh da uđu u sve pore vjere Islama. 📍 Da pojasnimo kufr onoga koji Muslimana bez interpretacije/tumačenja (te'wīla) tekfiri, spomenut ćemo nekoliko izjava učenjaka: ➖Imām el-Bukhārī رحمه الله je rekao u poglavlju: Onaj koji bez tumačenja (te'wīla) proglasi svoga brata nevjernikom, tako je on sam ono što je rekao (tj. kāfir)." (Sahīh el-Bukhārī 8/26) ➖Ibn Hibbān رحمه الله je rekao: „Poglavlje: Spominjanje pojašnjenja da onaj koji protekfiri osobu (Muslimana) neizbježno postaje i sam kāfir.“ (Sahīh ibn Hibban 1/483) ➖Ibn el-Athīr رحمه الله je rekao pod pojmom (kefara): "A odatle dolazi hadis: "Ko kaže svome bratu "O kāfir", tako će se vratiti na jednog od njih dvojice", jer ili taj izraz njemu pristoji ili nije rekao istinu. Ako je govorio istinu, onda je doista kāfir, a ako ne bude rekao istinu, kufr će mu se vratiti zbog njegovog tekfira svoga brata Muslimana." (En-Nihaje 4/185) Ez-Zehebī رحمه الله je rekao: "Kada bi jednom Muslimanu rekao "O kāfir", kufr bi mi se vratio. Pa kako bi tek bilo kada bi to rekao jednom dobrom (insanu) ili Allahovom evliji?" (Tārīkh el-Islām 15/168) ➖Er-Rāfi'ī eš-Šāfi'ī رحمه الله je rekao: "Ako neko kaže Muslimanu "O kāfir" bez tumačenja (te'wīla) postaje nevjernik, jer je nazvao Islām kufrom!" (El-Aziz fī Šerh el-Weđīz 11/98) ➖El-Buhūtī el-Hanbelī رحمه الله spominje se u Šerh el-Muntehāu u poglavlju o otpadnicima nakon što je ustanovio da većina učenjaka nije izrekla tekfīr na haridžije zbog njihovog tumačenja (te'wīla): "Međutim, drugačije bi bilo ko ovo (tekfir) proglasi dopuštenim bez te'wīla (tj. takvom se ne prašta kao što se prašta haridžijama)."

❓Zašto ne uvrstite u aslud-dīn i spuštanje tekfira na pripadnike Tewhīda, tako da onaj koji pogriješi u tekfiru spram Muslimana postaje automatski kāfir, kao što za vas automatski postaje kāfir i osoba koja pogrešno izostavi tekfir na mušrika ?! Jer je šejh spomenuo: "i prijateljstvo na osnovu ovoga (tj. Tewhīda)". A gdje je prijateljstvo, ako spustiš tekfir na Muslimana ? Šejh prilikom definisanja aslud-dīna nije pravio razliku, a gdje je vama dokaz na osnovu kojeg se može njegova definicija osnove vjere rastavljati ??? Da li je zaista tako da je izostavljanje tekfira djelo koje poništava Islam, dok je spuštanje tekfira na muwehida samo grijeh ? Onaj koji dosljedno slijedi definiciju aslud-dīna (osnove vjere) od strane Muhhameda ibn Abdul-Wehhāba, mora sprovesti oboje, i „nagraditi“ svaku grešku tekfīrom, ili praviti razliku u oba slučaja i ne slijediti strasti, tako što se kod izostanka tekfīra, uvijek i direktno spušta tekfīr na Muslimana, dočim ako se tekfir spusti na muwehida, u većini slučajeva to vide samo kao grijeh, osim ako tekfir nije usmjeren protiv njih samih, u tom slučaju se po njima "Islam potvorio kufrom", pošto su oni jedini koji sprovode Islām; Allāh da sačuva zablude i umišljenosti... 📍U sljedećem dijelu ćemo navesti izjave učenjaka da tekfìr Muslimana također može biti djelo koje poništava Islam(!), i s tim ćemo pokazati da su oni koji jedno vide djelom koje poništava Islam, a drugo samo u rijetkom slučaju, dok u većini slučajeva vide samo kao grijeh - sljedbenici strasti.

Aslud-dīn (osnova vjere) 📍Pogrešno shvaćena Izjava Muhammeda ibn 'Abdul-Wehhāba (3) Nakon što smo ustanovili da aslud-dīn nije šeri'atski izraz, kojeg je Zakonodavac - Allah Uzvišeni - definisao Objavom, već je korišten od strane prijašnih učenjaka shodno potrebi, a sada ćemo se pozabaviti uzrokom dileme koja je neke dovela do toga da su upali u pretjerivanje. Kao što je većini poznato, oni koji pretjeruju u tekfiru kažu da je tekfīr sastavni dio Tewhīda. Budući da u velikom širku nema opravdanja neznanjem, tako onda po njima ne postoji opravdanje za neznanje ili pogrešno tumačenje kod greške u tekfiru, što rezultira izjednačavanjem mušrika sa osobom koja pogriješi izostavljajući tekfir, i to izjednačavanje je kobna greška koja nema osnovu! Kada se postavi pitanje; šta su vaši dokazi za to? Odgovor slijedi da oni nemaju druge dokaze osim njihovog pogrešnog razumijevanja izreka određenih učenjaka, da bi poslije tražili dokaze iz Objave kojim bi potkrijepili svoje novotarske stavove, kao što je to uvijek bio način novotara. Ali kako su došli do toga da je tekfir dio Tewhīda? Za ovo su se poslužili sa nekoliko citata uleme Nedžda, a prvenstveno dva citata od šejha Muhammeda ibn Abdul-Wehhāba رحمه الله, koje ćemo spomenuti. ➖Šejhova izjava iz Risale "Asl dīn el-Islām we Kā'idetuhu", u kojoj je rekao da: "Aslud-dīni Islam i njegov temelj čine dvije stvari: Prvo, naredba da se obožava samo Allāh bez pripisivanja Njemu sudruga, i podsticaj na to, te prijateljavanje na osnovu toga i tekfīr onoga koji to ostavi. Drugo, upozorenje na širk u 'ibadetu Allāha, i strogost pri tome, i neprijateljstvo zbog toga, i tekfir onoga ko ga počini." 👉 Oni Kažu: Vidite, on je spomenuo tekfīr kao dio aslud-dīna! Odgovor je sljedeći: Veoma slab način je dokazivanja osnove Tewhīda sa izrekama učenjaka, još pogrešno shvaćenim, a ipak je Tewhīd razlog stvaranja, slanja Poslanika i slanja Knjiga. Zar Allāh تعالى nije mogao jasno objaviti da je tekfīr dio njegovog Tewhīda, tako da smo ovisni o izjavama učenjaka? Visoko je Allāh iznad toga !! 2. Šejhova izjava nije izrečena da objasni Tewhīd sam po sebi, jer kao što je već spomenuto izraz aslud-dīn nije pojam kojem je Allāhova Objava potvrdila da je ekvivalentan odnosno jednak Tewhīdu. Umjesto toga, šejh (rahimehullah) je namjeravao pojasniti važnost tih pitanja, slijedeći menhedž selefa i ranijih učenjaka, u čijim se riječima mogu pronaći slične stvari. 3. Ako bi njegovu izjavu razložili, otkriće nam se da je sljedećih sedam stvari stavio pod pojam aslud-dīn. 1.) Naredbu da se poziva u Tewhīd i ostavljanje širka, 2.) podsticanje na Tewhīd, 3.) međusobna ljubav na toj osnovi, 4.) tekfīr onih koji ga ostave, 5.) upozorenje na širk, 6.) strogoća zbog toga, 7.) neprijateljavanje prema sljedbenicima širka. Na osnovu pogrešnog razumijevanja gulata, sada im postavljamo sljedeća pitanja koja je nemoguće zaobići: ❓Zašto ne kažete da je podsticaj na Tewhīd aslud-dīn, tako da oni koji ne pozivaju u Tewhīd nisu ostvarili aslud-dīn, i na osnovu toga su mušrici? ❓Zašto niste upozoravanje na širk i strogoću pri tome uvrstili u aslud-dīn, tako da oni koji ne upozoravaju na širk i koji nisu strogi pri tome nisu ostvarili aslud-dīn?