Trijumf Istine إِظْهَارُالْحَقِّ

Koliko se puta desilo da djete udari auto ili motor, ili čovjek čovjek nabode nožem, a da pristutna žena ne zna, od šoka, šta se desilo?

Kada je u pitanju svjedočenje žena -skoro je pa konsezus da se ne može njihovo svjedočenje uzimati kada su u pitanju presude, zatim proglašivanja nekog novotarom, teškim fasikom, optužbama kufrom i uvjerenjima koji su dio paganskog mentaliteta, ili optužbama koje direktno obaraju čast nekom ko drugačje poznat. Ono što žena može po konsenzusu, jeste da posvjedoči tamo gdje samo žene svjedoče poput pitanja čistoće i sl., zatim tamo gdje je Allah precizno dozvolio, i, naravno, kod kadije glede stanja svog muža. Svaka takva optužba biva batilom i zulumom i predmetom moguće odmazde na Sudnjem danu.

Manipulacija je lahak zanat, nečiju žrtvu preko noći pretvara u zulum i to prekrije dinom i citatima, pritiskanjem dugmeta bogobojaznosti. A da je bogojaznosti, a ne manipulacije -tu bi čovjek našao spokoj i prihvatio stvari kakve jesu, bez oholjenja i zahvalno. Eh, ali kada oholost opije razum i srce tu ni ni brada ni nikab nemju lijeka...

Imam El-Bukhari prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu 'anhu, da je rekao: „Išao sam sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a na sebi je imao nedžranski ogrtač s grubim (debelim) rubom. Uto ga je sustigao jedan beduin i grubo ga povukao za njegov ogrtač, pa sam vidio na vratu (ramenu) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trag koji je ostavio rub ogrtača zbog jačine tog trzaja. Beduin zatim reče: 'Muhammede, naredi da mi se dadne od Allahovog imetka koji je kod tebe!' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se okrenu prema njemu, nasmija se, a zatim naredi da mu se dadne poklon (imetak).

Allahumme, počasti nas jekinom koji nas neće napustati sve dok te ne sretnemo!

Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, nam pojašnjava da će na Sudnjem danu smrt biti dovedena u oblliku crno-bijelog ovna. Zovnut će glasnik: "O džennetlije!", pa će oni ispružiti vratove da bolje vide i gledati. "Znate li šta je ovo?", bit će upitani. Odgovorit će: "Da, znamo, to je smrt.' Svi su je već vidjeli. Potom će glasnik pozvati džehennemlije i oni će ispružiti vratove da bolje vide i gledati. "A znate li vi šta je ovo?", bit će upitani. "Da, znamo", odgovorit će, "to je smrt." Svi su je već vidjeli. Tada će ovan (tj. smrt) biti zaklan, a onda će glasnik kazati: "Džennetlije, vječnost i nema više smrti! Džehennemlije, vječnost i nema više smrti!" To će biti kako bi se vjernicima povećao užitak, a nevjernicima patnja. Nakon toga, Allahov Poslanik je proučio sljedeći ajet: "I opomeni ih Danom tuge, kada će s polaganjem računa biti završeno, a oni su ravnodušni bili i nisu vjerovali." (Muttefequn alejhi)

Preciznost zna biti naročito bitna, jer ovdje riječ dalle ili "tvrdi da su bili na zabludi" jeste vjerovanje da su bili na kufru.

I kada je prevod u pitanju, sadrži nedovoljno precizne termine. Npr.: "dalle aba'ena" -drži da su naši preci bili u zabludi, ili: opisuje naše pretke kao zabludjele, preveli su: izigrava naše pretke.

Dok na primjer knjiga "Ljudi oko Poslanika" sadrži optužbe na račun Aiše, radijellahu anhu, o podmićenosti i željom za moći, i one su uvod u ši'izam.

Vjerovatno će neko reći: ko si ti..., tražiš slavu na račun vrijedne knjige... Spomenute se može vrlo lako provjeriti, a i to je govor mnogih savremenika koji se bave naracijama.

"Zapećani džennetski napitak", djelo o siri, sadrži daif predaje, zatim i historijske informacije koje nemaju karakter hadisa, a i neke od prodaja koje visok stepen slabost i neispravnosti. Kada se govori iz tog djela, mora se navesti spomenuto, i navesti kada je u pitanju vijest historičara bez lanca. To je naša islamska tradicija i time ukazujemo na sačuvanost ovog dina, i uvećevamo uvjerenje onima koji traže istinu.

Allahumme, olakšaj bolesnim, prezaduženim, opsihrenim, mazlumima, nezaštićenim, podari im snagu od Tebe, ponos i jak iman, nadahni ih na dovu i oslonoc i zamjeni za boljim na oba svijeta, plemeniti, Ti koji si milostiviji od svih koji su milostivi!

قال_الإمام_ابن_القيم رحمه_الله_تعالى ‏إذا أصبح العبد وأمسى وليس همه إلا الله وحده، تحمَّل الله سبحانه حوائجه كلها، وحمل عنه كل ما أهمَّه، وفرَّغ قلبه لمحبته، ولسانه لذكره، وجوارحه لطاعته. الفوائد Imam Ibnul-Kajjim, rahimehullah, rekao je: „Kada rob osvane i omrkne, a njegova jedina briga bude Allah, Uzvišeni će preuzeti brigu o svim njegovim potrebama, otkloniti od njega sve ono što ga opterećuje, osloboditi njegovo srce za Svoju ljubav, njegov jezik za Svoje spominjanje, a njegove udove za pokornost Njemu.“ El-Fevā'id

Allahumme, oprosti naše grijehe i daj nam pobijedu nad nama samima, našim slasobostima, učvrsti nas gdje se lomimo i zaštiti nas zla onih koji nam ga zbog dina žele.

ISTINSKI PRILAZ ZNANJU i ODGOJU I BRIGA O NJIHOVOJ PRIMJENI U ZAJEDNICI, STALNA INOFRMISANOST I NAPREDOVANJU DAVE I STANJU NENJIH NOSITELJA

-Poslanikova neprestajna briga u Mekkanskom periodu

MEĐUSOBNO POTOMAGANJE I BRATSTVO -temljni odnos prve skupine u Mekki.

DAWA-KONSOLIDACIJA-UČVRŠĆIVANJE -to je bio Mekkanski period. Sve suprotno tome odvešće našu djecu ili unuke u ostavljanje dina.

I pored naracija koje su kod nekog slaba, mišljenje imama prvih generacija je jako i sa time se nesmije olako raspolagati. Spomenuti tekst je radi pouke onih koji na spomenuti način veličaju tevhid.

NAPOMENA: ovo nije dokaz da se može biti musliman bez namaza, jer je njegovim propisivanjem došla i naracija o njegovom ostavljanju te konsezus ashaba o tome da je njegovo potpuno ostavljanje vjere.

NAMAZ PRIJE ISRA'A Kada je u pitanju namaz prije Isra'a, možemo slobodno reći da nemamo neupitnju naraciju glede toga. Stoga ne možemo zamjeriti onima koji kažu da je namaz propisan tek na Isra'au, i da ashabi nisu ulazili u islam namazom već tevhidom i uvjerenjem, a da su počeli klanjati nakon Isra'a. Postoje muhadisi koje su određene hadise smatrali vjerodostojnim, iako na drugu stranu imamo govor Buharije o mani tog seneda, te shodno tome imamo govore koji od imam i učenjaka koji kažu: -klanjalo se u jutro i navečer -da je to bilo obavezno -da to nije bila obaveza -da se klanjo noćni namaz Ono na čemu je konsenzus jeste da je Poslanik klanjao u Mekki, i da je -shodno naraciji Buharije od Ajše- namaz bio dva rekata svo do hidžre, a da je nakon hidžre povećan na četiri a ostao na dva za putnika. GLAVNA POUKA Činjenica sa početka može primaći umu i srcima kako počinje dava, te da čovjek, ako uspostavi namaz ne razriješi sa tevhidom i širkom -da je time preskočio ulazak u islam i njegov temelj (ovo je značenje govora učenjaka, dakle nije moj zaključak i pouka).