Islamtewhidblogspot.com

Rekao je šejh Atijetullah el-Libi, Allah mu se smilovao, nakon što je govorio i pojasnio kufr i širk demokratije i njenih pristalica: "Što se tiče učestvovanja na izborima, osnova je da nije dozvoljeno jer je glasanje podrška i učvršćivanje sprovođenja onoga što nazivaju "demokratskim" sistemom, čak je glasanje - makar u ovom obliku - sprovođenje ovog nevjerničkog sistema. Glasanje u većini slučajeva – ili u svim situacijama poput one u Turskoj i sličnim mjestima – obavezuje podržavanje neke od nevjerničkih stranaka ili biranje predsjednika ili člana nevjerničkog parlamenta, pa ako glasanje bude za članove parlamenta onda je to odabir, pomoć i podrška onome ko će učestvovati u mnogobožačkom parlamentu koji propisuje ono što Allah nije dozvolio, a to je nevjerstvo, te onda nije dozvoljeno učestvovati na izborima. Neki savremeni učenjaci su predložili da se istraži pitanje (glasanja na izborima): Ako u izbornoj trci postoji kandidat koji se pripisuje islamu (ili pripada stranci koja se poziva na islam) ili nacionalna stranka koja ne pokazuje neprijateljstvo prema vjeri ili njeno neprijateljstvo nije veliko i blagi su prema pripadnicima vjere, i treći kandidat komunista, ateista, jasnog nevjerstva i neprijateljstva prema islamu i šerijatu, i jake lojalnosti prema nevjernicima od jevreja i kršćana... Isto ovo pitanje se postavlja i kada su u pitanju muslimanske manjine u zemljama nevjerstva: Da li će muslimani dati svoj glas nevjerničkom kandidatu koji neće suditi po onome što je Allah objavio, sa kojim u osnovi nisu zadovoljni niti ga prihvataju za vlast, već glasaju za onoga ko je manje zlo za islam i njegove sljedbenike odbijajući tako veću štetu ? Ono što mi vidimo da je jače i bliže istini jeste: Da im nije dozvoljeno glasati, jer kada utvrdimo da je glasanje za kafira (zapravo) podrška i pomoć za njegov stranački, nevjernički program i da je to nevjerstvo - kada bi to neko ciljao - onda nije dozvoljeno pristupiti činjenju kufra radi spomenutog razloga odbijanja (veće) štete, i zato izgovor da se to radi zbog odbijanja veće štete nije prihvatljiv, jer je to samo (zamišljena) pretpostavka. Jer odakle mi možemo (unaprijed) znati da šteta – zbog pobjede onoga ko se poziva na islam i pripisuje se stranci za koju misli da je islamska – neće biti veća, ili da pobjeda kandidata većeg i jasnijeg kufra i neprijateljstva prema islamu i njegovim sljedbenicima, postepeno može biti bolja na kraju za islam i muslimane zbog pripremanja ljudi za izazov i eventualni sukob, i davanje prilike daijama i mudžahidima da popune ljude i pripreme ih za borbu na Allahovom putu. Ali u svakom slučaju neće postati nevjernik onaj ko se zaodjene ovim te'vilom (tumačenjem) i ovom šubhom (nejasnoćom) i ovo je poenta spominjanja ovog pitanja. Na omladini i mudžahidima je da se pripaze tekfira ovakvih (glasača), jer ako tako postupe (i protekfire ih) učinit će grijeh, napraviti će nered i nazadovati i (zbog tekfira, narod) odvratiti od Allahovog puta, već je obaveza onome ko zna i izučava vjeru da ljudima objasni istinu, da ih poziva u ono što je ispravno i da im pojasni, a kod Allaha je uspjeh." https://t.me/islamtewhidblogspot 📌

{ Sura El -En'am ,161 -163}

Aslud-dīn (osnova vjere) 📍 Na osnovu čega je ne-tekfirenje jednog kāfira, opasnije od tekfirenja jednog Muslimana? (4) Ustanovili smo da se gulati (oni koji pretjeruju u tekfiru) oslanjaju na neke izreke šejha Muhammeda ibn 'Abdul-Wehhāba iz kojih biraju ono što žele da vide aslud-dīnom, dok ostalo ostavljaju, iako je sve spomenuto u istom kontekstu. Tako su uzeli tekfir i odredili da onaj ko ga izostavi, pogriješivši pri tome, da je isti uvijek kāfir; međutim, što se tiče tekfīra Muslimana s druge strane, to ne vide kufrom skoro nikada, osim kada je tekfīr usmjeren protiv njih samih. Stvarnost je međutim takva, da je tekfirenje Muslimana jednako kufr koliko i izostavljanje tekfirenja kāfira, a u oba slučaja je razlog kufra isti, a on je negiranje dokaza, koji ukazuju na Islam Muslimana ili kufr kāfira. Pored toga, njihova da'wa se sastoji od 99% tekstova o tekfiru, ali oni nikada ne spominju opasnost tekfirenja Muslimana, a ako to i urade, onda samo kako bi umanjili opasnost koja proizilazi iz toga i ne prikazujući ga kao kufr ! I ovo ilustrira njihovu neravnotežu i neuspjeh da uđu u sve pore vjere Islama. 📍 Da pojasnimo kufr onoga koji Muslimana bez interpretacije/tumačenja (te'wīla) tekfiri, spomenut ćemo nekoliko izjava učenjaka: ➖Imām el-Bukhārī رحمه الله je rekao u poglavlju: Onaj koji bez tumačenja (te'wīla) proglasi svoga brata nevjernikom, tako je on sam ono što je rekao (tj. kāfir)." (Sahīh el-Bukhārī 8/26) ➖Ibn Hibbān رحمه الله je rekao: „Poglavlje: Spominjanje pojašnjenja da onaj koji protekfiri osobu (Muslimana) neizbježno postaje i sam kāfir.“ (Sahīh ibn Hibban 1/483) ➖Ibn el-Athīr رحمه الله je rekao pod pojmom (kefara): "A odatle dolazi hadis: "Ko kaže svome bratu "O kāfir", tako će se vratiti na jednog od njih dvojice", jer ili taj izraz njemu pristoji ili nije rekao istinu. Ako je govorio istinu, onda je doista kāfir, a ako ne bude rekao istinu, kufr će mu se vratiti zbog njegovog tekfira svoga brata Muslimana." (En-Nihaje 4/185) Ez-Zehebī رحمه الله je rekao: "Kada bi jednom Muslimanu rekao "O kāfir", kufr bi mi se vratio. Pa kako bi tek bilo kada bi to rekao jednom dobrom (insanu) ili Allahovom evliji?" (Tārīkh el-Islām 15/168) ➖Er-Rāfi'ī eš-Šāfi'ī رحمه الله je rekao: "Ako neko kaže Muslimanu "O kāfir" bez tumačenja (te'wīla) postaje nevjernik, jer je nazvao Islām kufrom!" (El-Aziz fī Šerh el-Weđīz 11/98) ➖El-Buhūtī el-Hanbelī رحمه الله spominje se u Šerh el-Muntehāu u poglavlju o otpadnicima nakon što je ustanovio da većina učenjaka nije izrekla tekfīr na haridžije zbog njihovog tumačenja (te'wīla): "Međutim, drugačije bi bilo ko ovo (tekfir) proglasi dopuštenim bez te'wīla (tj. takvom se ne prašta kao što se prašta haridžijama)."

❓Zašto ne uvrstite u aslud-dīn i spuštanje tekfira na pripadnike Tewhīda, tako da onaj koji pogriješi u tekfiru spram Muslimana postaje automatski kāfir, kao što za vas automatski postaje kāfir i osoba koja pogrešno izostavi tekfir na mušrika ?! Jer je šejh spomenuo: "i prijateljstvo na osnovu ovoga (tj. Tewhīda)". A gdje je prijateljstvo, ako spustiš tekfir na Muslimana ? Šejh prilikom definisanja aslud-dīna nije pravio razliku, a gdje je vama dokaz na osnovu kojeg se može njegova definicija osnove vjere rastavljati ??? Da li je zaista tako da je izostavljanje tekfira djelo koje poništava Islam, dok je spuštanje tekfira na muwehida samo grijeh ? Onaj koji dosljedno slijedi definiciju aslud-dīna (osnove vjere) od strane Muhhameda ibn Abdul-Wehhāba, mora sprovesti oboje, i „nagraditi“ svaku grešku tekfīrom, ili praviti razliku u oba slučaja i ne slijediti strasti, tako što se kod izostanka tekfīra, uvijek i direktno spušta tekfīr na Muslimana, dočim ako se tekfir spusti na muwehida, u većini slučajeva to vide samo kao grijeh, osim ako tekfir nije usmjeren protiv njih samih, u tom slučaju se po njima "Islam potvorio kufrom", pošto su oni jedini koji sprovode Islām; Allāh da sačuva zablude i umišljenosti... 📍U sljedećem dijelu ćemo navesti izjave učenjaka da tekfìr Muslimana također može biti djelo koje poništava Islam(!), i s tim ćemo pokazati da su oni koji jedno vide djelom koje poništava Islam, a drugo samo u rijetkom slučaju, dok u većini slučajeva vide samo kao grijeh - sljedbenici strasti.

👆Gornji tekst je preveden od jednog šejha ispravnog menhedža, Allah ga sačuvao, i poživio još dosta godina kako bi koristio ummetu, amin. Tekst nije plod moga truda već njegovog, i ovo napominjem pravde radi.

Da li je propis tekfira od aslud-dīna (osnove vjere) ? Odakle dolazi izraz aslud-dīn? Tema o kojoj se često raspravlja i u kojoj se mišljenja podvajaju, jeste termin "aslud-dīn." ➖Izraz „aslud-dīn“ nije šeri'atski pojam, koji je spomenut od zakonodavca ALLĀHA Slavljenog. Također On Uzvišeni nije učinio da se preko jezika Njegovog Poslanika spomene ili objasni ovaj izraz! Kada je ovo ustanovljeno, onda dolazimo do sljedeće tačke, naime: ➖Izraz „aslud-dīn“ je pojam koji je izmislio čovjek. Kao rezultat toga; nemamo mjerilo u debati koje jasno definiše šta je to zapravo "aslud-dīn". ❓ Ko je prvi, koji je upotrijebio ovaj izraz, kako bi onda mogli spomenuti, da svi koji dolaze nakon njega, koriste pojam koji je on prvi spomenuo; ovo je također nepoznato. ❓Da li je uopšte tako, da je osoba koja je koristila ovaj izraz već imala neku podlogu kako se ona koristi, tako da se je oslanjala na istu? Odgovor je: ne. Ako smo ustanovili i ovo, onda dolazimo do sljedećeg zaključka; 👉 Izraz aslud-dīn je pojam, koji ne dolazi od Objave, kao što nije potekao od određene osobe. Punoviše je to izraz koji je ranije bio naširoko zastupljen od raznih učenjaka, i svako je pod njim podrazumjevao uglavnom nešto drugo. 📌 Primjeri: - Jedan od učenjaka selefa, el-Kāsim ibn Sellām رحمه الله je rekao: "Čistoća je od aslud-dīna." (Et-Tahūr, str. 235) - Ibn Betta el-Ukberī el-Hanbelī رحمه الله je rekao: "Pa znaj, Allah ti se smilovao, da je aslud-dīn: nasīhat (savjet)." (El-Ibāne el-Kubrā 2/546) - Ibn Tejmijje رحمه الله je rekao: "Aslud-dīn je pravednost, s čijim održavanjem je Allāh slao Poslanike." (El-Fetāwā, 19/24) također je spomenuo: "tako je aslud-dīn izvršavanje obaveza, i ostavljanje zabrana." (22/136) - A Ibnul-Kajjim رحمه الله je rekao: „Aslud-dīn je ghajrah (ljubomora); ko nema ljubomoru, takav nema dīn (tj. vjeru)." (Ed-Dāʾ wed-Dewāʾ, str. 68) ✔️Iz svih ovih izreka postaje očigledno da ne postoji jedinstvena izjava značenja šta je to zapravo "aslud-dīn". 📍Novotarija u koju su se sapleli određeni novotari je ta što su šeri'atski propis tekfira svrstali u osnovu Tewhīda, na osnovu jednog citata Muhammeda ibn Abdul-Wehhaba (rahimehullah) u kojem on govori o aslud-dīnu. Uzrok njihovog pogrešnog razumijevanja jeste što su umislili da je izraz aslud-dīn, šeri'atski pojam, koji je samo drugi izraz za Et-Tewhīd❕ Na osnovu ovakvog razumijevanja se je uhvatilo za šejhov citat o osnovi vjere, zanemarujući činjenicu da je šejh samo slijedio korake onih prije njega, koristeći ovaj termin da pojasni važnost nekih pitanja.

Aslud-dīn (osnova vjere) 📍Pogrešno shvaćena Izjava Muhammeda ibn 'Abdul-Wehhāba (3) Nakon što smo ustanovili da aslud-dīn nije šeri'atski izraz, kojeg je Zakonodavac - Allah Uzvišeni - definisao Objavom, već je korišten od strane prijašnih učenjaka shodno potrebi, a sada ćemo se pozabaviti uzrokom dileme koja je neke dovela do toga da su upali u pretjerivanje. Kao što je većini poznato, oni koji pretjeruju u tekfiru kažu da je tekfīr sastavni dio Tewhīda. Budući da u velikom širku nema opravdanja neznanjem, tako onda po njima ne postoji opravdanje za neznanje ili pogrešno tumačenje kod greške u tekfiru, što rezultira izjednačavanjem mušrika sa osobom koja pogriješi izostavljajući tekfir, i to izjednačavanje je kobna greška koja nema osnovu! Kada se postavi pitanje; šta su vaši dokazi za to? Odgovor slijedi da oni nemaju druge dokaze osim njihovog pogrešnog razumijevanja izreka određenih učenjaka, da bi poslije tražili dokaze iz Objave kojim bi potkrijepili svoje novotarske stavove, kao što je to uvijek bio način novotara. Ali kako su došli do toga da je tekfir dio Tewhīda? Za ovo su se poslužili sa nekoliko citata uleme Nedžda, a prvenstveno dva citata od šejha Muhammeda ibn Abdul-Wehhāba رحمه الله, koje ćemo spomenuti. ➖Šejhova izjava iz Risale "Asl dīn el-Islām we Kā'idetuhu", u kojoj je rekao da: "Aslud-dīni Islam i njegov temelj čine dvije stvari: Prvo, naredba da se obožava samo Allāh bez pripisivanja Njemu sudruga, i podsticaj na to, te prijateljavanje na osnovu toga i tekfīr onoga koji to ostavi. Drugo, upozorenje na širk u 'ibadetu Allāha, i strogost pri tome, i neprijateljstvo zbog toga, i tekfir onoga ko ga počini." 👉 Oni Kažu: Vidite, on je spomenuo tekfīr kao dio aslud-dīna! Odgovor je sljedeći: Veoma slab način je dokazivanja osnove Tewhīda sa izrekama učenjaka, još pogrešno shvaćenim, a ipak je Tewhīd razlog stvaranja, slanja Poslanika i slanja Knjiga. Zar Allāh تعالى nije mogao jasno objaviti da je tekfīr dio njegovog Tewhīda, tako da smo ovisni o izjavama učenjaka? Visoko je Allāh iznad toga !! 2. Šejhova izjava nije izrečena da objasni Tewhīd sam po sebi, jer kao što je već spomenuto izraz aslud-dīn nije pojam kojem je Allāhova Objava potvrdila da je ekvivalentan odnosno jednak Tewhīdu. Umjesto toga, šejh (rahimehullah) je namjeravao pojasniti važnost tih pitanja, slijedeći menhedž selefa i ranijih učenjaka, u čijim se riječima mogu pronaći slične stvari. 3. Ako bi njegovu izjavu razložili, otkriće nam se da je sljedećih sedam stvari stavio pod pojam aslud-dīn. 1.) Naredbu da se poziva u Tewhīd i ostavljanje širka, 2.) podsticanje na Tewhīd, 3.) međusobna ljubav na toj osnovi, 4.) tekfīr onih koji ga ostave, 5.) upozorenje na širk, 6.) strogoća zbog toga, 7.) neprijateljavanje prema sljedbenicima širka. Na osnovu pogrešnog razumijevanja gulata, sada im postavljamo sljedeća pitanja koja je nemoguće zaobići: ❓Zašto ne kažete da je podsticaj na Tewhīd aslud-dīn, tako da oni koji ne pozivaju u Tewhīd nisu ostvarili aslud-dīn, i na osnovu toga su mušrici? ❓Zašto niste upozoravanje na širk i strogoću pri tome uvrstili u aslud-dīn, tako da oni koji ne upozoravaju na širk i koji nisu strogi pri tome nisu ostvarili aslud-dīn?

Aslud-dīn 📍 Različite izjave šejhul-Islāma ibn Tejmijje (2) Kao što smo već u prvom dijelu ustanovili, aslud-dīn nije pojam koji je urezan u kamen, i sa kojim svi učenjaci ciljaju istu stvar. Istina je zapravo takva da jedna te ista osoba koristi termin aslud-dīn više puta, svaki put sa djelimično različitim značenjem. Već smo spomenuli dvije izjave od Ibn Tejmijje u vezi aslud-dīna, a ovdje ćemo sada spomenuti još nekoliko: ➖"Aslud-dīn je: da je ljubav zarad Allāha i da je mržnja zarad Allāha, da je lojalnost za Allāha i neprijateljstvo zarad Allāha, i da je 'ibadet jedino i samo zarad Allāha." (Minhādž es-Sunne en-Nebawijje 5/255) ➖"Aslud_dīn je (isključivo) obožavanje Allāha, čija je osnova ljubav i Inābe (pokajno vraćanje) i okretanje od drugih mimo Njega. Ovo je fitra (prirodno stanje) na kojoj je čovjek stvoren." (El -Fetāwa 15/437) ➖"Ibrāhīm i Mūsā su izvršili i održali aslud-dīn, koji je potvrđivanje Allāha i obožavanje jedino Njega, bez pridruživanja Njemu sudruga, kao i neprijateljstvo prema onome koji počini nevjerstvo u Allāha." (El-Fetāwa 16/203) 📍 Sada imamo ukupno pet izjava od Ibn Tejjmije o aslud-dīnu, a ovo su bili samo primjeri, jer postoje i druge izjave u kojima spominje da je aslud-dīn dva šehadeta. Imām ne protivriječi samom sebi, spominjući da je aslud-dīn nekada jedno, a ponekad spominjući nešto drugo ili dodatno, jer kao što smo spomenuli aslud-dīn je izraz koji nije spušten Objavom, i za njega ne postoji mjerilo, tako da i nije iznenađujuće.. Primjetno je da Imām pri spominjanju aslud-dīna, ističe i izdvaja važnost obožavanja samo Allāha, jer je on (rahimehullah) upravo to spomenuo u svakoj od ove tri izjave, kao što je dodao i da je od fitre (prirode na kojoj je čovjek stvoren), a to je nešto što nije spomenuo u ostalim izjavama. Razlog što posebno naglašava ovu tačku je razumljiv, jer je isti i razlog našeg stvaranja, kako je Allāh Uzvišeni, rekao: وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنْسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ "A nisam stvorio džinne i ljude, osim da Me obožavaju." (Ed-Ḏāriyāt: 56) 👉 U sljedećem dijelu slijedi govor šejha Muhammeda ibn ʿAbdul-Wehhāba i njegove izjave u vezi aslud-dīna i ovdje je izvor nesporazuma, koji će biti razjašnjen i otklonjen Allahovom dozvolom.

Kaže Ibnu Tejmijje, rahimehullah, potvrđujući i prenoseći govor Ebu Hamida el-Gazalija, rahimehullah: "Tekfir je šerijatski propis koji se vraća na dozvoljavanje imetka, prolijevanje krvi i sud o vječnom boravku u vatri, njegov izvor je kao i izvor svih ostalih šerijatskih propisa, nekad se može dokučiti jekinom (čvrstim ubjeđenjem), nekada se može dokučiti preovladavajućim mišljenjem a nekada se po pitanju njega biva neodlučno, i kad god se desi neodlučnost onda zastajanje u tekfiru tada biva preče a hitanje u tekfiru preovladava kod onih u čijoj naravi preovladava neznanje." (Bugjetul Murtad, 354) https://t.me/islamtewhidblogspot 📌

Rekao je Ibnu Abdul-Berr, rahimehullah: "Kur'an i Sunnet zabranjuju da se musliman proglašava fasikom ili nevjernikom pojašnjenjem u kojem nema problematike (tj. nema ništa nejasno). Obaveza je prilikom gledanja (u dokaze) da se ne proglasi nevjernikom osim onaj oko čijeg tekfira su se svi složili, ili je o njegovom tekfiru naveden dokaz kojeg ništa iz Kitaba i Sunneta ne može potisnuti." (Et-Temhid, 17/22) https://t.me/islamtewhidblogspot 📌