Amir I. Smajić

Harf koji zaslužuje da se ispiše suzama – dr. Amir Smajić

Za koga vežeš srce svoga djeteta – dr. Amir Smajić

Imam Ibn Kajjim el-Dževzijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Dvije su vrste druženja s braćom u vjeri: - Prva: okupljanje i druženje radi opuštanja i popunjavanja vremena – šteta takvog okupljanja veća je od koristi, a u najmanju ruku kvari srce i oduzima vrijeme. - Druga: okupljanje radi potpomaganja na putu spasa i međusobnog podsticaja na slijeđenje istine i strpljenje – to je nabolji i najkorisniji plijen. Međutim, takvo druženje ima tri mahane: - prva, pretvaranje jednih pred drugima; - druga, govor i miješanje s ljudima više nego je potrebno; - treća, vremenom prelazi u običaj i razonodu, pa gubi svoj prvobitni cilj.“ (El-Fevāid, str. 51)

Danas, inšallah

Do znanja se ne dolazi uz oholost – dr. Amir Smajić

Večeras, inšallah

Lijek za onoga kojim je bolest ovladala Upitan je šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao i nagradio ga Džennetom: „Koji je lijek za onoga kojim je bolest ovladala? Kako pomoći onome koga je obuzela smetenost? Šta da čini onaj koga je savladala lijenost? Koji je put do Allahove pomoći i uspjeha? I kakav je izlaz za onoga koga je preuzela zbunjenost? Kad god poželi da se okrene Allahu, spriječi ga njegov hir. Ako pokuša da se prisjeti i uzme pouku, nadvladaju ga rasijanost i zaokupljenost mislima. A kada poželi da se posveti djelu, klonulost i nemoć ne dopuštaju mu da ustraje. Nadvladao ga je hir, pa ga vidiš kako u svojim vremenima zbunjeno luta – priseban je, a zapravo poput opijenog. Kad god poželi blizinu Voljenog, rasprše se sredstva i putevi koji do Njega vode, a udaljenost se samo nastavlja. Napustio je rodbinu i poznanike, nadajući se da će pronaći neovisnost i blagostanje, i da će na tom putu biti potpomognut. Ali nije stekao ništa osim još veće zbunjenosti i klonulosti – zar se tako ponižava onaj koji kod njih traži zaštitu i utočište?“ Pa je (Ibn Tejmijje) odgovorio, da mu se Allah smiluje: „Njegov lijek jeste da se utječe Uzvišenom Allahu, da ustrajno i skrušeno moli Allaha, slavljen neka je On, te da uči vjerodostojne i prenesene dove, nastojeći da dovu upućuje u vremenima kada se ona prima – poput posljednje trećine noći, u vrijeme ezana i ikameta, na sedždi i pred kraj namaza (prije selama). Uz to treba pridodati i istigfar, jer onoga ko od Allaha traži oprosta, a potom Mu se pokaje, Allah će lijepim uživanjem darovati sve do roka određenog. Neka sebi odredi redovan vird (udio) zikra na početku i kraju dana, kao i pred spavanje, i neka bude strpljiv pred preprekama i smetnjama koje mu se ispriječe, jer neće dugo proći a da ga Allah neće pomoći Svojom podrškom i učvrstiti vjerovanje u njegovom srcu. Neka posebno vodi brigu o potpunom izvršavanju pet propisanih namaza, i vanjštinom i nutrinom, jer su oni stub vjere. Neka mu stalni zikr bude: ‘Lā havle ve la kuvvete illā billah – Nema snage niti moći osim uz Allaha’, jer se uz pomoć tih riječi nose tereti, podnose teškoće i postižu uzvišena stanja. I neka ne malaksa u dovi i traženju od Allaha, jer se (Allah) robu odaziva sve dok ne požuruje govoreći: ‘Dovio sam, ali mi nije uslišano.’ I neka zna da pomoć dolazi sa strpljenjem, da olakšanje dolazi nakon nevolje i da s mukom dolazi i olakšica. Niko nikada nije postigao neko veliko dobro – ni vjerovjesnik, a ni oni mimo njih – osim uz strpljenje. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova.“ (Džāmi'ul-mesāil, 7/448-450)

Godinama sabura da bi se ti popravio – dr. Amir Smajić

Danas, inšallah

Ko je postigao sreću na dunjaluku?! – dr. Amir Smajić

Priveži svoje srce za Allaha, Jednog i Jedinog, Stvoritelja svih stvorenja i Gospodara svih svjetova 'Isa b. Abdurrahman b. Ebi Lejla kaže: “Ušao sam kod Abdullaha b. 'Ukejma Ebu Ma'beda el-Džuhenija, radijallahu anhu, da ga obiđem dok je bio bolestan. Na njegovom tijelu bile su crvene kraste (jedna vrsta kuge), pa smo mu rekli: ‘Zašto nešto ne okačiš (kao hamajliju)?’ On je odgovorio: ‘Smrt mi je draža od toga! Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Onaj ko okači nešto, bude tome i prepušten.’’” (Tirmizi, br. 2072) 💡 PORUKA I POUKA: U izvornom tekstu ovog hadisa upotrijebljen je izraz te'alleka. To je prošireni glagol izveden od 'alleka – ju'alliku, što znači: okačiti. Međutim, prošireni oblik sa prefiksom te- ne označava samo fizičko kačenje nečega, već i vezivanje srca za nešto, oslanjanje na to i polaganje nade u njega. Zbog toga se značenje hadisa može razumjeti i ovako: “Onaj ko svoje srce za nešto priveže i na to se osloni, Uzvišeni Allah prepustit će ga upravo tome.” Ko se pouzda u hamajliju, talisman, vlastitu inteligenciju, snagu, ugled, bogatstvo ili bilo koje drugo stvorenje, bit će tome prepušten i lišen Allahove pomoći i podrške. Isto važi i kada je riječ o ljudima. Zato, u svim životnim okolnostima, u blagostanju i iskušenju, svoje srce veži isključivo za Uzvišenog Allaha. U Njegovim rukama su riznice svakog dobra, od Njega dolazi svaka blagodat i On upravlja svim što postoji. Nemoj svoje srce vezivati za ljude, očekujući da će te oni spasiti, pomoći ili zaštititi. Ako se na njih osloniš, Allah će te njima prepustiti, a oni su nemoćna stvorenja koja ne mogu pomoći ni samima sebi, osim onoliko koliko im Gospodar svih svjetova dopusti. Zato od njih ne očekuj ono što može dati samo Allah i ne polaži u njih nadu, ni u malim ni u velikim stvarima. Među najveličanstvenijim savjetima koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio Ibn Abbasu, radijallahu anhuma, jesu njegove riječi: “Čuvaj Allaha (budi Mu pokoran), pa će On čuvati tebe. Čuvaj Allaha, pa ćeš Ga naći ispred sebe. Kada nešto tražiš, traži od Allaha, a kada pomoć tražiš, traži je od Allaha. I znaj da kada bi se cijeli ummet okupio da ti nečim koristi, ne bi ti koristio osim onim što ti je Allah već odredio. A kada bi se okupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili osim onim što ti je Allah već odredio. Pera su podignuta, a listovi su se osušili.” (Tirmizi, br. 2516) Ma koliko se ljudi činili moćnim, bogatim ili utjecajnim, ne dopusti da se tvoje srce veže za njih. Srca ljudi su u Allahovim rukama, njihove mogućnosti su ograničene, a njihova moć prestaje ondje gdje Allah odredi. Samo Allah nikada ne iznevjeri onoga ko se na Njega osloni. Priveži svoje srce samo za Allaha, dželle šanuhu, Jednog i Jedinog, u Čijim su rukama riznice svakog dobra, vlast nad nebesima i Zemljom i ključevi izlaza iz svake nedaće i iskušenja. Ko svoje srce veže za Allaha, nikada nije ostavljen; a ko ga veže za nekoga mimo Allaha, prije ili kasnije bit će razočaran. “…A onaj ko se na Allaha osloni, pa On mu je dovoljan!” (Et-Talak, 3) #Na_putu_odgoja (5)